Ko će kome dohakati, Mektić tužiocima ili oni njemu?

Dragan Mektić je jedini političar i državni funkcioner za kog sam stopostotno uvjeren da nema oraha u džepovima. Zato se hrabro i uporno obrušava na korumpirano, kriminalizirano i pasivno pravosuđe, u prvom redu na tužilaštva.

U suprotnom, da u njegovom jajetu ima makar i najtanja dlaka, odavno bi bio u hapsani, bio bi i osuđen u najbržem sudskom procesu viđenom na ovim prostorima. Tužioci su njegov život i karijeru prorešetali kroz najgušće sito, ne bi li našli neko zrno od kog mogu krenuti u osvetnički pohod.

Ali ga, očito, nisu našli, iako sam siguran da je na neformalnom nivou, među tužilačkom bratijom, stvoren neki poseban, ilegalni tim koji radi na njegovoj kompromitaciji. Kad bi na Mektićevoj glavi otkrili imalo putera, znatno bi na ubojitosti izgubile optužbe koje za nerad, korupciju i kriminal državni ministar sigurnosti neprestano javno izriče.

Tužno je, ali istinito da su u ovoj državi pravosuđe i ministar sigurnosti ljuti, nepomirljivi protivnici i neprijatelji. A Mektić baš ne popušta: dan prije pisanja ovog komentara, on je ispalio još jedan ubitačni rafal u tužilačku metu.

Kao što vjerujem da su mu ruke i savjest čisti, tako sam siguran i u tačnost Mektićevih optužbi na račun onih koji primaju visoke plate da bi u ovom društvu, ogrezlom u kriminal, progonili i pred lice pravde izvodili počinioce raznih zlodjela i nezakonitosti. A optužbe nisu nimalo bezazlene.

Mektić kaže, na primjer, da Tužilaštvo BiH nema nikakvih rezultata, da nije na visini svog posla. I još oštrije i preciznije:

“Tužilaštvo BiH se ne bavi onim čime se treba baviti, a zauzvrat troši velike pare sa budžeta, prije svega novac građana ove države”.

Otkako postoji Tužilaštvo, dodaje ministar sigurnosti, oni nemaju ni jedne ozbiljnije presude, čak nemaju možda nijedne presude kad je u pitanju korupcija i koruptivna aktivnost. Nemaju nijedne KM da su oduzeli zbog korupcije, zbog finansijskog kriminala. Oni samo skupljaju stvari o nekim besmislenim predmetima, oni nastoje i mene da isprepadaju, kaže Mektić.

Navodi ministar i nekoliko krupnih slučajeva koje tužilaštva zataškavaju, uz tvrdnju da je “neosporna činjenica da ima kriminala i korupcije u pravosuđu” te da je ono u dosluhu sa političkim klanovima. Sigurno ima toga da oni sa političkim elitama dogovaraju, možda i planiraju neka hapšenja – tvrdi Mektić.

Kao što vjerujem da su mu ruke čiste, siguran sam i u tačnost Mektićevih optužbi na račun onih koji pred lice pravde treba da izvode počinioce teških zlodjela i nezakonitosti

Iako je Više sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), čiji rad Mektić takođe ocjenjuje jako lošim, nadležno da dijeli pravdu među slugama zakona, pravo mjesto odlučivanja je – politika. Njenom voljom tužioci se postavljaju, po njenoj volji se i ponašaju, samo njoj odgovaraju. Jedino tu može biti skriven razlog zbog kojeg se zataškavaju slučajevi krupnog kriminala i korupcije, kojim u pravilu kumuju političari i njihovi stranačko-poslovni klanovi.

Slučaj “Pandora”, na kojem Mektić posebno insistira, među rešetke bi, kad bi bio dosljedno procesuiran, smjestio desetine poznatih faca, među njima i najviđenijih političara. No, kad je “propjevao” uhapšeni Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje, kad su na papir upisana imena onih pod čijim je patronatom krčmio golemi državni novac, najednom je na tu kutiju spušten gvozdeni poklopac.

On skriva i istinu o aferama sa dvije banke iz RS, u kojim je harala Dodikova dugoprsta ekipa.

Skrivajući lopovluke političara, za koje su svakako nagrađivani, tužioci su se osilili, pa počeli da rade i dodatne, lične biznise. Slučaj smijenjenog glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića pokazuje kako i tužioci postaju saradnici kriminalaca, štiteći ih od ruke pravde. A to se ne radi iz ljubavi, nego se plaća po starom feničanskom običaju – novcem.

Sve to što govori ministar Mektić javnost odavno naslućuje. Samo, za razliku od njega, ne može to i da dokaže. Mektić može, ako njegovo prezime i lik shvatimo kao simbol. Jer, on lično teško da će uspjeti da miša istjera iz rupe – dug je to, opasan i delikatan proces.

Prije će se umoriti ili pasti usamljeni Dragan Mektić nego pokvarenjaci na koje upire prstom. Kad već ništa prljavo ne mogu da mu otkriju, ko kaže da ne mogu nešto tako da mu napakuju?

Nakon Dragana, biće potrebno još nekoliko “mektića”, čitaj godina ili čak decenija, da se doskoči kriminaliziranim segmentima pravosuđa. U sprezi sa politikom, oni su čvrsti kao beton: jedna bušilica ne može im ništa.

Druga se, nažalost, zasad ne vidi. Ponešto mogu pomoći agenti američkog FBI-ja, koji su nedavno stigli u našu jazbinu. No, obračun sa korupcijom na najvišem državnom nivou, sa tužiocima, političarima i njihovom kriminaliziranom spregom, mora biti domaće djelo.

Kako stoje stvari, na to ćemo još podugo da čekamo. Prije će se umoriti ili pasti usamljeni Dragan Mektić nego pokvarenjaci na koje upire prstom. Kad već ništa prljavo ne mogu da mu otkriju, ko kaže da ne mogu nešto tako da mu napakuju? I da se onda, kvarni kakvi jesu, zakunu da je sve to živa istina!