Vlastimir Mijović
Federalizacija smrdi po raspadu
Pošto on već ima poludržavu, Dodiku je, za razliku od Čovića, status federalne jedinice nedovoljan. On u projektu federalizacije vidi mogućnost za legalizaciju Republike Srpske kao potpuno samostalne države
Evropska unija konačno je počela da pokazuje svoju pravu ćud i suštinske namjere koje ima prema Bosni i Hercegovini. Od prijedloga rezolucije jednog njenog parlamentarnog odbora, Vanjskopolitičkog, dug je, doduše, put do realizacije, ali zaključci tog odbora već sad su signal za veliku uzbunu. Od Dejtona do danas nismo bili suočeni sa tako ozbiljnom novom opcijom ustrojstva Bosne i Hercegovine od one koja je obnarodovana u utorak u Briselu.
Iz te rezolucije izvire, da nevolja bude veća, i jedna ucjena koja dosad nije pominjana među brojnim uslovima koje nam je EU diktirala na putu u njeno članstvo. A ona glasi: Zalud vam sve, ako se ne federalizirate!
“BiH neće biti uspješan kandidat za članstvo u EU-u dok se ne uspostave odgovarajući institucionalni uvjeti… uzimajući u obzir načela federalizma, decentralizacije i legitimne zastupljenosti”, kaže se u tekstu pomenute rezolucije.
Činjenica da je jučerašnja vijest iz Brisela doživjela nezapamćenu pažnju naše javnosti, uključujući ogromnu čitanost tog izvještaja i na ovom portalu, pokazuje da ljudi prepoznaju šta se krije iza naizgled zamršenih političkih fraza. A krije se, bez ikakve sumnje, brižljivi scenarij raspada Bosne i Hercegovine.
BiH je, u skladu s tim, prvo potrebno dalje rascjepkati, formiranjem trećeg, a možda i nekavog četvrtog entiteta. Potom bi entiteti dobili ime i status federalnih jedinica. Dovedena pred svršen čin, Bosna i Hercegovina bi se tako pretvorila u federalnu državu, federaciju.
Briselski parlamentarci poručuju da je pretvaranje BiH u funkcionalnu državu jedini razlog zbog kojeg nam se iz epicentra EU šalju ovakvi savjeti, bolje rečeno – zahtjevi, mada ni riječ ultimatum nije u ovom kontekstu pogrešna ni pretjerana. Zar u rezoluciji nije zapisano da “BiH neće biti uspješan kandidat za članstvo u EU” ukoliko se ne federalizira? Jeste, i te kako je zapisano. A zar to nije ultimatum? Jeste!
Operacija kodnog imena “Federalizacija” krenula je u pogon. Eto nam novih nevolja i bjesomučne političke tuče!
Koliko je do Čovića i Dodika, odnosno nacionalnih i političkih snaga koje imaju većih državnih ljubavi od one prema BiH, takvi su već potvrdno klimnuli glavom. Šef HDZ-a odavno se hvališe da je sve pripremio za jednu ovakvu briselsku “preporuku”. I zaista nije lagao kad je višekratno ponavljao da on ne želi treći entitet. On je uvijek želio nešto znatno više – federalnu jedinicu. Naravno, čistokrvnu hrvatsku.
Dodik je otišao i korak dalje. U Beogradu je odmah izjavio da je “veoma jasno” da BiH nije završila svoje konstituisanje, te da bi mogla da bude neka zajednica država ili unija. I još preciznije: “Ukoliko se želi nešto održati, BiH može biti neki okvir za države unutar nje”.
Pošto on već ima poludržavu, Dodiku je, za razliku od Čovića, status federalne jedinice nedovoljan. On u projektu federalizacije vidi mogućnost za legalizaciju Republike Srpske kao potpuno samostalne države. A kad bi se to ozvaničilo, pa neko vrijeme krčkalo u kotlu labave federacije ili nekakve unije, onda bi se u zgodnom momentu iz nje lako i istupilo.
Time bi bio ostvaren strateški cilj velikosrpske politike, začete prije 30-tak godina. Ni velikohrvatska blizanačka politika ne bi bila na manjku: pobjegne li jedna federalna jedinica, i ostale bi imale pravo da na istoj krivini iskoče iz voza.
Priča o federalizaciji stoga i jeste priča o tempiranom raspadu Bosne i Hercegovine. Ko i kako može, i može li uopšte, otkloniti ove prijetnje?
Tri su faktora odbrane državnosti BiH. To su domaće snage, dominantno okupljene oko bošnjačkih stranaka. Velike sile su takođe u mogućnosti da spriječe federalizaciju i ono što bi za njom neminovno slijedilo. To su EU i SAD.
Po principu da “dva loša ubiše Miloša”, minimalne su šanse da se bošnjačka politika odbrani od srpsko-hrvatskog napada, potpomognutog briselskim snagama. SDA je s nokta odbacila rezoluciju koju pominjemo, kao i prethodno federalisanje vijećnika Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Jedno je, međutim, odbacivanje, drugo je sposobnost da se odbranite od udruženog federalističkog poduhvata.
Dugme za spuštanje rampe na ovaj koncept, rođen u Biselu, ima i taj isti Brisel. Ono o čemu govorimo zasad je samo neobavezujući papir Vanjskopolitičkog odbora Evropskog parlamenta, o kojem tek treba da raspravlja sam parlament. A on može odlučiti drugačije od odbora u kojem je bilo jako prisutno neprincipijelno lobiranje, posebno navijačko ponašanje zastupnika iz Republike Hrvatske.
Hoće li opasna rezolucija biti korigovana, a obavezujuća federalizacija izbačena iz uslova koje BiH treba da ispuni na putu ka EU, saznaćemo za mjesec-dva. Do tada treba da se preračuna i vodeća sila svijeta, SAD. Ona može efikasno zaustaviti realizaciju briselskog koncepta.
Hoće li, druga je priča.
Nepobitna je istina da su SAD bile i jesu najveći međunarodni pobornik jedinstvene BiH države. Tačno je, međutim, i gotovo svakodnevno ponavljano iz usta vašingtonskih zvaničnika, da su one mandat za krojenje novog odijela Bosni i Hercegovini dali upravo Evropskoj uniji. Stalno nam poručuju da našu budućnost vide u EU. NO, da li i u onoj koja traži da se BiH ubrzano federalizira?
To tek treba da saznamo. Možda su ovodnevne poruke iz Brisela i za SAD šokantne, možda i nisu, možda je za njih već dobijena prećutna američka saglasnost!?
U svakom slučaju, operacija kodnog imena “Federalizacija” krenula je u pogon. Eto nam novih nevolja i bjesomučne političke tuče!