Franjo Šarčević
Ko nam uči djecu?
Vrijedi izdvojiti neke dobre primjere iz društva, koji se odigravaju izvan mentalnog sklopa adoranata sarajevske gradonačelnice. I iz tih primjera vidjet ćemo tko „nam“ uči djecu
U historiji histerija našega društva treći mjesec 2024. godine ostat će upamćen po jednoj nezampaćeno intenzivnoj raspravi o djeci i društvu koje ih formira. Ako ćemo takvo nešto, je li, uopće nazvati raspravom. Jedan od glavnih likova te višesedmične sage, ne svojom željom, bio je autor ovih redova.
Patriotsko-nacionalno preosviješteni i onesviješteni pregaoci iz medija, politike i paraobavještajnih struktura tjednima su odgovarali na pitanja poput „ko uči našu djecu“, „ko nam uči djecu“ i tako dalje, varirajući ključne riječi „mi“, „naša djeca“ i „učenje“.
Brojne anonimne i neanonimne pojave, u duhu saopćenja Koordinacije temeljnih boračkih organizacija Armije BiH, zaprijetile su svojom „odlučnošću, sposobnošću i brojnošću“ da će se pobrinuti oko toga ko uči našu djecu, a padajući već na prostim pitanjima poput: a koliko ti imaš djece? zašto za tuđu djecu kažeš da su tvoja?
O tom sijanju mržnje koje je podsjećalo na najsvjetlije trenutke ratnih propagandi iz 20. stoljeća dovoljno je napisano, reagirano i preživljeno i ne vrijedi se na to vraćati. Pitanje da li je bh. društvo, odnosno svaka od njegovih etno-nacionalnih sekcija s prilično nepropusnim međusobnim granicama, zaista beznadežan slučaj, ili nade ipak ima, u ovome trenutku ipak nema izvjestan odgovor. Očigledno je da će se voditi još mnogo bitaka oko temeljnih postavki i izgleda društva. Unutar toga, opstajat će neki stari, nastajati i nestajati neki novi mali prostori slobode.
Odavno smo prošli točku u kojoj kritički osvrti pomažu
Jedan od ljudi koji bi u nekim za naše društvo sretnijim okolnostima, umjesto djecu Austrije, učio djecu Bosne i Hercegovine, Marijan Oršolić, u svome tekstu je pored kritike dao i jedan konstruktivan prijedlog: „Ono što bih ja preporučio kao protuotrov ovoj zloupotrebi djece – budući da kritike očigledno ne dopiru do usijanih glava – je sljedeće: obući djecu u uniforme doktora, inženjera, profesora, nogometaša, zanatlija i otići na proslavu Dana nezavisnosti s tako odjevenom djecom i transparentom ‘budućnost ove zemlje’. Odavno smo prošli točku u kojoj kritički osvrti pomažu, možda jedino još mogu pomoći protuslike i pozitivni primjeri dovoljno snažni da zasjene i posrame usijane glave koje ne vide da dugoročno čine veliku štetu i sebi i svojoj djeci.“
Na tom tragu, vrijedi izdvojiti neke dobre primjere iz društva, koji se odigravaju izvan mentalnog sklopa adoranata sarajevske gradonačelnice. I iz tih primjera vidjet ćemo tko „nam“ uči djecu.
U prvom tjednu marta, u organizaciji Udruženja matematičara Kantona Sarajevo i Odsjeka za matematičke i kompjuterske nauke Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, održan je dvodnevni naučno-popularni skup Volim matematiku. Većinu od preko 400 učesnika tog skupa činili su učenici osnovnih i srednjih škola, kojima su bile ponuđene različite edukativne aktivnosti. Slušajući te učenike i teme kojima se zanimaju i na koje su držali desetke kratkih izlaganja (od Pascalovog trokuta i broja googol preko savršenih brojeva i Pitagore do matematike u likovnoj umjetnosti), izražavao sam nadu da ih društvo u kojem caruju i gradonačelnikuju neki loši učitelji i učiteljice neće uzeti „pod svoje“, da im neće oduzeti budućnost zarad njegovanja bolje prošlosti.
Sarajevski matematičari pokazali su put
Kako se mogu i trebaju raditi stvari za dobro djece i kako se iznutra i odozdo, ozbiljnim, odgovornim i pažljivim vizionarskim radom gradi Bosna i Hercegovina, Udruženje matematičara Kantona Sarajevo pokazuje i Školom matematike za nadarene učenike. Ovaj mjesec s pravom su istaknuli ponos što je to udruženje uvelike prešlo granice Kantona Sarajevo. Od oko 200 učenika koji pohađaju tu školu, njih oko 100 je iz Kantona Sarajevo, oko 60 je iz drugih kantona u Federaciji BiH, oko 40 iz Republike Srpske, a ima i nekoliko učenika iz Srbije. Koliko je ta škola važna i na kako dobar način se u njoj radi, pored ostaloga, pokazuju i rezultati na matematičkim natjecanjima kroz niz godina do sada.
Primjerice, na nedavno održanom općinskom natjecanju osnovnih škola u RS-u, čak 12 učenika sarajevske škole su bili općinski prvaci, slično je i u Federaciji BiH, a uspjehe nižu i brojni polaznici te škole koji su danas izvan Bosne i Hercegovine. Talentirana djeca koja imaju priliku biti dio te priče sretna su zbog toga, oni dolaze u Sarajevo po znanje, bez predrasuda, jer im se i prilazi najiskrenije i bez predrasuda.
Po meni je to patriotizam, ako već možemo iskoristiti tu riječ koju su sitni prevaranti i raznorazne šibicarske hulje uprljali do neprepoznatljivosti, a ne ono što rulja nameće kao sistem vrijednosti i obrasce ponašanja.
Našem društvu potrebno je još ovakvih protuslika i pozitivnih primjera dovoljno snažnih da zasjene i posrame usijane glave. Sarajevski matematičari pokazali su put.
Broj ubijen u Njemačkoj puno veći nego su prve informacije govorile 
Snijeg se ne šali, vozači već u problemima 