Još jedni “historijski izbori”

Za manje od mjesec dana u Bosni i Hercegovini se održavaju još jedni historijski izbori. Mnogo je takvih održano u posljednje 24 godine. Da izbrojimo, jedan, dva… trinaest. Ovo će biti 14. po redu izbori na kojima se spašava država, odnosno narod, na kojima se odlučuje o biti ili ne biti. Bar tako kažu oni koji već tri desetljeća u rubriku zanimanje mogu pisati „spašavanje države“ odnosno „spašavanje naroda“.

Neke dobre rezultate svojih spasilačkih akcija teško da mogu pronaći. Društvo koje su desetljećima oblikovali devastirano je po vertikali i horizontali, u svim segmentima. I šta tim „spasiocima“ preostaje? To da uvijek i iznova, opet i opet, građanima naše zemlje, odnosno pripadnicima naših naroda, nude stare i prokušane priče o tome da je došlo sad ili nikada, da se ne smije odustati od utabanih i „provjerenih“ politika i od povjerenja svim tim strankama i klanovima koji – tako govore – znače ni manje ni više nego sam opstanak naroda i države.

Da bi uspjeli u toj misiji, nacionalisti svih boja i organizacija uspješno straše svoj narod, igrajući na kartu triju temeljnih strahova u BiH. To su: nestanak države BiH (za Bošnjake), nestanak entiteta RS (za Srbe) i nestanak naroda (za Hrvate).

Tim strahovima se vješto manipulira, njih se podgrijava i oni uzrokuju to da ostajemo u predpolitičkom društvu, u stanju u kojem ne prevladavaju argumentirane i racionalne, već prvenstveno emocionalno i iracionalno uvjetovane odluke.

SDA i esdeaovska ideologija u svojim brojnim varijantama, od klerikalnog do sekularnog ogranka, uspješno plaši Bošnjake Dodikom, Čovićem i drugim silama koje njima i državi BiH rade o glavi. Svakako, samo ponašanje Dodika i Čovića doprinosi razvijanju tog straha.

HDZ i hadezeovska ideologija uspješno plaše Hrvate Izetbegovićem, Komšićem i njima srodnim pojavama koje rade na političkoj eliminaciji Hrvata u BiH, njihovom sistemskom majoriziranju i „dekonstituiranju“. Svakako, samo ponašanje Izetbegovića i Komšića doprinosi razvijanju tog straha.

Isti obrazac vrijedi i za nosioce srpske politike u BiH. I tako sve ukrug.

To strašenje ne bi moglo biti tako uspješno da ne postoje u našoj „kulturi straha“ i oni koji bez straha ne mogu, oni „u sveopćoj dosadi preplašeni, dosađeni mrzitelji“ kojima „njihov izvor straha predstavlja i izvor, vrelo užitka bez kojeg ne bi mogli živjeti.“ (M. Oršolić, 2011)

Strah, ucjene i „velike priče“ dominiraju i uoči ovih lokalnih izbora. To je izraženo u cijeloj državi, a posebno u rijetkim preostalim mješovitim sredinama, tj. u općinama gdje bar dva naroda čine relevantan demografski i politički faktor. Lokalni izbori i lokalna vlast trebali bi služiti za rješavanje vrlo konkretnih i svakodnevnih problema građana, ali su tu pretvoreni u nacionalno razbrojavanje. Konačno dočekani izbori u Mostaru, primjerice, predstavljeni su kao jedan od konačnih okršaja bošnjačkog i hrvatskog nacionalizma. Oni koji se tim velikim nacionalnim pričama ne priklanjaju, nego se fokusiraju na recimo one teme i probleme radi kojih i postoje lokalna vlast i lokalni izbori, po brzom postupku se otpisuju kao izdajnici i suradnici neprijateljske strane.

Izlazak iz tog začaranog kruga u kome se vrtimo decenijama izgleda da nije skoro izvjestan. To ne znači da je nemoguć i da taj krug straha i ucjene predstavlja konačnu sudbinu naše zemlje i njezinog sve slabijeg i sve utrojenijeg društva. Zato je važno izaći na izbore, ne dopustiti da prevlada strah i ne popustiti pod ucjenama.

Sjetite se, na kraju krajeva, da su Dodik, Čović, Izetbegović i Komšić kao četiri ključne figure četiriju pogubnih politika, odnosno 3 i pol s obzirom na simbiozu trećeg i četvrtog navedenog, desetljećima tu gdje jesu, na manje-više istim unosnim pozicijama, a da su mnogi vaši rođaci i prijatelji emigrirali u neke druge zemlje u kojima nema tih spasitelja.

Negdje oko dana izbora u Sarajevu i drugim gradovima taman će početi sezona zraka iz kategorije kvaliteta „opasno po život“, pa ćete imati motiv više da se iz nacionalnih visina spustite u vlastite živote. I da shvatite, ili se podsjetite ako ste zaboravili prošlu zimu, koliko su vas prevarili veliki patrioti koji su digli ruke za uništavanje parkova i divlju gradnju.
Ima se razloga izaći na izbore. Nitko nije najbolji mogući, ali nisu svi isti.