Jesu li bh. Hrvati gosti u vlastitoj kući?

Vjerojatno nema puno primjera naroda u svijetu koji su se tako lako odrekli svog identiteta kao što su bosansko-hercegovački Hrvati. Od trenutka kad su pristali na sramotu da ih se smatra hrvatskom „dijasporom“, na tu pogubnu podvalu koju im je prije svega poturila politika Franje Tuđmana, tražeći od njih da se odreknu svoje bosansko-hercegovačke posebnosti zarad zamišljenog svehrvatskog integralizma, uletjeli su poput obezglavljenih gusaka u maglu iz koje još ne znaju pronaći izlaz. Ako ga uopće i traže.

Hrvati u BiH nisu ničija dijaspora niti im je „matična domovina“ Hrvatska, nego su autohtoni narod kojem je matična domovina Bosna i Hercegovina. Štoviše, dobar dio Hrvata u Hrvatskoj mogao bi se smatrati bosanskohercegovačkom dijasporom, iz Bosne i Hercegovine su – svoji sa svoga – Hrvati stoljećima naseljavali teritorije današnje Hrvatske. To je s jedne strane toliko očito, a s druge strane je toliko očita pogubnost tuđmanovske ideologije „svehrvatstva“ – uostalom sve je to sjajno i argumentirano opisano kroz publicističke radove mnoštva intelektualaca – da je više gotovo deplasirano ponavljati te stvari.

No, nije da nema potrebe za tim. Ima je i bit će je dok se god vladajući dio službene i neslužbene Republike Hrvatske bude ponašao prema Hrvatima u BiH kao prema svojoj maloljetnoj djeci i dok god Hrvatska bude posmatrala Bosnu i Hercegovinu kao neravnopravnog susjeda i partnera. Naravno, i dok god budemo čitali kako su Hrvati iz ovog ili onog dijela Bosne palili svijeće povodom godišnjice Tuđmanove smrti.

O takvom ponašanju političara iz Hrvatske prema BiH i tretiranju Hrvata u BiH svjedoče i dva događaja iz posljednjih dana.

5. prosinca, u Evropskom parlamentu u Briselu, zastupnica iz Hrvatske Željana Zovko organizirala je konferenciju pod nazivom „EU proširenje na Zapadni Balkan, mladi i uticaj rezolucije Parlamenta – slučaj Bosne i Hercegovine“. Po riječima zastupnice Zovko, skup je organiziran povodom posjete mladih iz BiH Evropskom parlamentu, no, kako je saopćila Inicijativa za monitoring evropskih integracija Bosne i Hercegovine, u ime „mladih iz BiH“ zapravo je govorila Mladež HDZ BiH. Pri tome je kao glavni problem koji zaokuplja te mlade predstavljen izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, a u borbi za legitimno predstavljanje HDZ-ova zastupnica Ivana Maletić vidi „vođenje teške borbe za opstanak“ Hrvata u BiH.

Ono što HDZ-ovi mladi iz BiH i HDZ-ovi zastupnici iz Hrvatske ne žele problematizirati jesu uzroci koji su doveli Hrvate u BiH u današnje stanje. Izbor Željka Komšića nije pravedan i pošten, a pogotovo on kao političar ne zaslužuje ni podršku ni poštovanje, no Komšić je samo posljedica stanja u kojem se danas nalazi Bosna i Hercegovina i njezini Hrvati, a za to stanje su dobrim dijelom zaslužni tobožnji dušebrižnici iz Hrvatske u savezu sa svojim isturenim odjeljenjem u BiH „dijaspori“.

Čule su se na tom skupu i neke velikodržavne fantazme. Tako je zastupnica konzervativaca Ruža Tomašić navela: „Samo pogledajte dokle su nekada sezale granice Hrvatske.“

Dokle su to sezale granice Hrvatske i kada? U kojem stoljeću? Desetom? O kakvoj državi možemo uopće govoriti kada je taj vijek u pitanju i o kakvoj naciji možemo govoriti prije 19. stoljeća, kada su tek stvarane nacije u današnjem smislu, uključujući i hrvatsku? Šta sve to skupa znači i šta zastupnica Tomašić hoće poručiti?

Inače, skupu je prisustvovao i Josip Grubeša, ministar pravde BiH. Ne znamo o čijem trošku.

Drugi događaj dešava se u srijedu, 12. prosinca, u danu kad izlazi ovaj tekst. Na dnevnom redu Hrvatskog sabora naći će se i ažurirani Prijedlog deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH i evropskom putu BiH. Ne ulazeći u sve što ta Deklaracija s potpisima Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora, i Bože Ljubića, zastupnika u Hrvatskom saboru „iz reda dijaspore“, predsjednika Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH, kazuje na svoje 22 stranice, primjećujem jednu rečenicu sa strane 6 koja svjedoči da je hrvatska politika u Hrvatskoj i BiH ustrajna u ideologiji svehrvatstva i poništavanju autonomnosti i autohtonosti bh. Hrvata. Pa kaže: „Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je dio jedne i nedjeljive hrvatske nacije, bez obzira u kojoj zemlji i u kojem dijelu svijeta pripadnici te nacije obitavaju.“

Zaključci koji nastaju iz pogrešnih početnih premisa uglavnom su pogrešni. Zaključci koje hrvatska politika izvodi na osnovu svojih aksioma, ovih o nedjeljivosti nacije, matičnosti Hrvatske i dijaspornosti Hrvata u BiH, nisu samo pogrešni nego su i pogubni.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina dvije su zasebne države. Unutar jednog državnog okvira bili su u jednom relativno kratkom povijesnom periodu, od austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine do raspada druge Jugoslavije. Hrvati u BiH nisu strano tijelo u BiH, nisu ničije iseljeništvo niti došljaci. Tužno je što su mnogi od njih još i ponosni kad ih se smatra takvima.

Što hrvatska politika to prije shvati, što prije promijeni temeljne aksiome svojeg odnosa prema BiH i prema samima sebi, to bolje za sve.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“