Izgubljeni u procentima

Rezultati posljednjih Općih izbora u BiH pokazali su da se većina stanovnika naše zemlje vodi etničkim kriterijima u onih desetak minuta koje provedu pred glasačkim kutijama. O još jednoj pobjedi nacionalnih, zapravo nacionalističkih stranaka, razlozima njihove omiljenosti među građanima, različitim faktorima koji tome doprinose te brojnim kontroverzama koje su pratile izborni proces napisano je mnogo tekstova i te ocjene nećemo ovdje ponavljati. Onaj dio Općih izbora koji možda ima i najmanju težinu, a izazvao je najviše reakcija – što je bila i najdominantnija tema u predizbornoj kampanji u Federaciji BiH, jesu izbori za članove Predsjedništva.

Član Predsjeništva iz reda hrvatskog naroda po treći put u karijeri je postao populist Željko Komšić, čiji je dobar dio glasača bio etnički motiviran, sa željom da se malobrojnijem konstitutivnom narodu pokaže „ko kosi, a ko vodu nosi“, dok je jedan dio njih stvarno povjerovao da ključ opstanka Bosne i Hercegovine stoji u rukama Željka Komšića i da od njegovog izbora zavisi naša budućnost. On je na tu kartu dosljedno igrao svo vrijeme, bazirajući kampanju na mantrama o „2:1 za BiH u Predsjedništvu“, konfrontaciji s Hrvatskom i s većinom Hrvata u BiH, te dokazivanjem svoje patriotske pravovjernosti – ukratko, dodvoravajući se većini. Što rječitije svjedoči tome od izjave SDA-ovog ekstremista Semira Efendića koji veli slavodobitno da „kroz ove izbore dobili smo dva člana Predsjedništva koji će graditi BiH“.

Za njega jesu u ogromnoj većini glasali građani Federacije BiH bošnjačke nacionalnosti, ustav i izborni zakon to omogućuju, izbor je potpuno legalan i tu za ovu priliku prestajemo tretirati taj politički fenomen.

Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora te dosadašnji član Predsjedništva BiH Dragan Čović poražen je u utrci za Predsjedništvo, no njegova stranka je (nažalost, stav je autora ovog teksta, jer bi za sve nas najbolje bilo da se HDZ nikad nije ni rodio) ostvarila sjajan rezultat te se bez nje praktično neće moći formirati vlast na nivou Federacije, Države i u pet kantona. No, za potrebe ovog teksta zanimljivo je vidjeti kako Dragan Čović govori o procentima i brojevima vezanim za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

U nizu takvih izjava izdvajamo onu datu na 26. sjednici Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, održanoj 23. listopada 2018., kada je rekao da je iz hrvatskog glasačkog tijela 98 posto glasača glasalo za stranke sastavnice HNS-a, a 83-84 posto glasača je dalo potporu njemu za poziciju člana Predsjedništva. (Neki mediji, primjerice Klix.ba i N1, prenijeli su, pismeno i usmeno, da je rekao kako je 93 posto Hrvata dalo potporu njemu, međutim, preslušavajući audio-zapis saznao sam da on nije spomenuo taj procenat; no, to je tema za druge prilike.)

Usporedimo tu izjavu s onom koju je dao 28. rujna 2018., kada je rekao da „puno više od Hrvata iseljavaju Bošnjaci i Srbi“.

E sada, prema popisu stanovništva 2013. godine u Federaciji BiH se od 2.219.220 stanovnika njih 497.883 izjasnilo kao Hrvati. Drugim riječima, u Federaciji BiH je procentualni udio Hrvata 22.43 %. Ukoliko je Čović u pravu i ukoliko se puno više od Hrvata iseljavaju Bošnjaci, onda je – usprkos smanjenju njihovog broja u apsolutnom iznosu – procentualni udio Hrvata barem ostao isti – 22.43 %. Ako ništa, Hrvati koji su oselili imali su mogućnost glasati poštom i mnogi su je iskoristili. U cijeloj Federaciji BiH Dragan Čović je osvojio 15.34 % glasova, ukoliko računamo kvocijent glasova koje je on dobio i ukupnog broja važećih listića, dakle skupa sa velikim brojem glasova za njega koji su pristigli poštom. Pretpostavljamo također da je izlasnost među Hrvatima u Federaciji na nivou izlaznosti u cijeloj Federaciji i izostavljamo one koji su neizlaskom na izbore odlučili nikome ne dati podršku, pa tako ni Čoviću i HNS-u. To će reći da je oko 68.4 % Hrvata glasalo za Dragana Čovića. Gledajući po pojedinim kantonima, „bolji od prosjeka“ su primjerice Posavski Kanton, gdje je oko 72 % Hrvata glasalo za Čovića, Livanjski sa nešto manje od 75 % i Hercegovačko-neretvanski sa manje od 78 %.

S druge strane, sve stranke članice HNS-a su ukupno u Federaciji BiH na listovima za Parlament FBiH dobile 17.578 % iksića, što će reći da je nešto manje od 78.5 % Hrvata glasalo za njih.

Zanimljivo je vidjeli koliko su članice HNS-a (u daljem tekstu one) dobile za kantonalne skupštine i usporediti te podatke sa procentualnim udjelom Hrvata u tim kantonima prema popisu iz 2013.

Tako su u Unsko-sanskom kantonu, gdje Hrvati čine oko 1.85 % stanovništva, one dobile 0.664 % glasova, što daje 35-36 % glasova Hrvata.

U Posavskom kantonu, gdje Hrvati čine preko 77 % stanovništva, one su dobile 65.10 % glasova, s tim da bismo mogli uzeti u obzir da je u jednoj koaliciji sa članicama HNS-a sudjelovala i Hrvatska stranka BiH (HS BiH) koja nije članica HNS-a. To daje nešto preko 84 % glasova Hrvata.

U Tuzlanskom kantonu, gdje Hrvati čine oko 5.30 % stanovništva, one su dobile 2.75 % glasova, što daje nešto manje od 52 % glasova Hrvata.

U Zeničko-dobojskom kantonu, gdje Hrvati čine oko 12 % stanovništva, one su dobile 7.817 % glasova, što daje oko 65 % glasova Hrvata.

U Kantonu Sarajevu, gdje Hrvati čine nešto preko 4.2 % stanovništva, one su dobile oko 1.19 % glasova, što čini oko 28 % glasova Hrvata.

U Srednjo-bosanskom kantonu, gdje Hrvati čine više od 38 % stanovništva, one su dobile 33.54 % glasova, s tim da imamo situaciju sličnu kao u Posavskom kantonu u vezi HS BiH. To daje oko 87.5 % glasova Hrvata.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje Hrvati čine više od 53 % stanovništva, one su dobile nešto preko 48 % glasova, što daje nešto više od 90 % glasova Hrvata.

U Livanjskom kantonu, gdje Hrvati čine skoro 77 % stanovništva, one su dobile 62.9 % glasova, što daje manje od 82 % glasova Hrvata.

Jedini kanton u kojem imaju gotovo stopostotni uspjeh među Hrvatima je Zapadno-hercegovački, dok u Bosansko-podrinjskom kantonu nisu imali liste – jasno, jer tu živi svega 20-ak Hrvata.

Zanimljivo je da je na izborima za Narodnu skuštinu Republike Srpske, entiteta kojim vlada njegov prijatelj i partner Milorad Dodik, koalicija stranaka Dragana Čovića dobila svega 2.083 glasa, od čega 1.012 putem pošte. Pri tome, „od 150.000 do 180.000 Hrvata iz popisa 1991., na popisu iz 2013. ostalo ih je oko 30.000, a realan broj onih koji žive tu svaki dan je i dvostruko manji“, da citiramo proljetošnje procjene potpredsjednika HDZ-a Davora Čordaša.

Nema sumnje, dakle, da su stranke HNS-a i Dragan Čović dobile najveći broj glasova Hrvata u Federaciji BiH. No, nema sumnje ni da su se Čović i drugi političari iz HDZ-a zapetljali u procente k'o pile u kučinu. Postoji, doduše, neka teoretska mogućnost da su u pravu i da su stvarno osvojili toliki procentualni udio glasova Hrvata u BiH, no to bi značilo da je broj Hrvata u BiH mnogo manji i da su ostali samo oni koji glasaju za HDZ i njezine sestrinske stranke, da se iseljavaju ipak procentualno više od Bošnjaka i Srba, da ih u Federaciji BiH ima manje od 18 %, što u svakom slučaju nije nešto čime se može pohvaliti politika HDZ-a koji ih tobože brani i zastupa.

Primjer manipulacije

Za primjer još jedne manipulacije procentima, navest ću naslov s web-stranice dnevnog lista Oslobođenje od 8. listopada 2018. „Koliko je Komšić osvojio glasova u mjestima s hrvatskom većinom: U Novom Travniku (1.559 – 15,87%), Busovači (1.423 glasa – 19,64%), Jajcu (1.396 – 15,72%), Vitezu (1.355 – 14,08%)…“, pita se autor i odmah u naslovu odgovara s procentima. Sugestija je jasna: veliki procenat Hrvata je tobože glasao za Željka Komšića, no ima tu jedan mali „problem“: ni u Novom Travniku ni u Jajcu ni u Busovači Hrvati ne čine većinu stanovništva, dok ih je u Vitezu oko 55 %.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“