Ivanić protiv države

Državni vrh Srbije i političku vrhušku u Republici Srpskoj danima trese srebrenička groznica. Pod vidno povišenom «rezolucijskom» temperaturom je i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić.

Ivanić se, uz ostalo, obrušio na 25 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (od 42) koji su uputili pismo generalnom sekretaru OUN-a Ban Ki Munu u kojem podržavaju prijedlog rezolucije Velike Britanije o genocidu u Srebrenici. Predsjedavajući kolektivnom šefu države tvrdi da su ti poslanici zloupotrijebili instituciju Predstavničkog doma i da taj potez ima elemente krvičnog djela . A nekoliko dana ranije Ivanić je poslao pismo ambasadorima članica Vijeća sigurnosti u kojem se protivi britanskoj rezoluciji jer je, kao, okrenuta prošlosti i remeti nastojanja da se ovdašnja politka okrene budućnosti. Za javnost Ivanić je tvrdio da je to učinio u lično ime. Ali pismo je otišlo na memorandumu Predsjedništva BiH i s njegovim potpisom kao predsjedavajućim.

Ako je poslaničko pismo za krivičnu prijavu, šta li je ovo Ivanićevo? Radi se, bar, o zloupotrebi funkcije i institucije državnog Predsjedništva. Nigdje u Poslovniku za rad Predsjedništva ne piše da predsjedavajući i članovi imaju pravo na takvu vrstu obraćanja.

Ambasador Velike Britanije pri OUN-u Metju Rajkroft (Matthew Rycroft) uljudno je odgovorio Ivaniću, navodeći da nazivanje događaja u Srebrenici genocidom nije politička ni antisrpska izjava. Negdašnji ambasador u BiH podsjetio je Ivanića: «Ono što se desilo u Srebrenici je najstrašniji jedinstveni zločin u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata» i dodao: «U posljendjih nekoliko dana čuli smo ne samo javno negiranje primjenjivosti termina «genocid» nego čak i činjenica o broju ubijenih. Ova vrsta političke retorike je neukusna, destabilizirajuća i duboko povrjeđuje žrtve». Rajkroft se slaže da rezolucija mora prepoznati da je bilo nevinih žrtava na svim stranama tokom rata, uključujući i one u Srebrenici i okolnom području. Britanski diplomara ukazuje da se istisnko pomirenje ne može graditi na oklijevanju ili odbijanju da se prihvate i sagledaju dešavanja iz prošlosti.

Ni prvobitna ni u naredne verzije britanske rezolucije ne spominje ni Srbe, ni Srbiju ni Republiku Srpsku. Ipak, u Beogradu, Banjoj Luci i Moskvi rezolucija je ocijenjena kao antisrpska, čak, da joj je namjera da Srbima prišije epitet genocidnog naroda. Time negatori rezolucije sami dovode Srbe, srpstvo, Srbiju i Republiku Srpsku u vezu s genocidom.

Ivanić baš nema obraza. Obraća se najvažnijem organu Ujedinjenih nacija – koje su uspostavile Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud za zločine učinjene na tlu bivše Jugoslavije – za zahtjevom da se ne usvoji rezolucija koja osuđuje srebrenički genocid. A ta dva suda presudila su da su ti užasni zločine u istočnoj Bosni s najtežom kvalifikacijom – genocid.

Raspričani Ivanić optužio je «političku elitu u Sarajevu» da je napravila politički problem od hapšenja Nasera Orića i da je to unazadilo i odnose u BiH. Pa dobro ko je tražio i pozdravio hapšenje Orića i to u vrijeme priče o nacrtu  rezolucije i uoči obilježavanja 20. godine genocida u BiH? Upravo beogradski zahtjev za hapšenjem i izručenjem Orića, uz aplauze iz Republike Srpske, poremetio je odnose između Srbije i BiH i unutar zemlje.

Ivanić se (i) povodom NATO-a ponaša kao da je srbijanski a ne bh. državnik. U intervjuu za BHT 1 obrazložio je zašto neće glasati za ulazak BiH u Sjevernoatalnstki pakt: «Zato što bi to značilo da sutra NATO jedinice mogu biti na granici BiH i pucati na Srbiju. BiH ni blizu nije da ispuni uslove za NATO.»

Na stranu granična besmislica. Oko Srbije su već članice NATO-a – Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Grčka a biće uskoro i Crna Gora, pa Albanija i Makedonija. I drugo, u ovoj slučaju bitnije, u Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine, u članu 3. (Aktivnosti za prijem u NATO), stoji:» Parlamentarna skupština, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u NATO».

Dakle, ulazak u NATO nije pitanje Ivanićeve ili bilo čije druge volje, već zakonska obaveza. Ko je protiv ispunjenja te obaveze djeluje protuzakonito i direktno šteti vitalnim interesima bh. države.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH ima problema i sa poštivanjem dejtonskog Mirovnog sporazuma i Ustava BiH. Na ovom portalu bilo je riječi o Ivanićevom nepriznavanju i omalovažavanju Dana  nezavisnosti  – 1. marta. Njegova neukost ide dotle da ga naziva Danom državnosti a to je 25. novembar koji, takođe, ignoriše Ivanić.

U Ustavu BiH, koji je sastavnio dio Dejtonskog sporazuma, u Aneksu II, Prelazne odredbe, tačka 2. piše: «Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, biće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine».

Dakle, zakon o praznicima donesen od Republike BiH itekako je na snazi jer novi nije donesen zbog otpora iz RS-a.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić zloupotrebljava položaj, ne poštuje Mirovni sporazum, državni Ustav na koji se zakleo, zakone svoje zemlje i protivi se presudama međunarodnih sudova koje su uspostavile Ujedinjene nacije. Ivanić kao i drugi članovi Predsjedništva BiH su izgovorili i potpisali svečanu zakletvu: «Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opšti okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana».

Na nekolko navedenih primjera vidno je da Ivanić djeluje suprotno zakletvi, svojim ustavnim i zakonskim obavezama. Predsjedavajući Predsjedništva BiH radi protiv države kojoj je na čelu. I niko ga na to ne upozorava a kamoli da zatraži njegovu odgovornost. Takvo što je moguće samo u Bosni i Hercegovini.