Ima li ikakve koristi od naknadne političke iskrenosti?

Pohodila nas je ovih dana Federica Mogherini, glavna evropska faca za vanjsku politiku i sigurnost. Sastala se s našom rukovodećom bratijom i uputila nam poruku ohrabrenja. Ni manje ni više, BiH je, po njenim riječima, za dvije godine napravila impresivan napredak na putu ka Evropskoj uniji!

Dabome da su naši liderčići jedva dočekali takav kompliment. Najslađi su oni koji se dobiju nezasluženo. Čuj – impresivan napredak!

Ova izjava gospođe Mogherini spada u onu vrstu ocjena kojih se intimno stide i oni koji ih izgovaraju. Valjda će i njoj udariti crvenilo u lice ako se jednog dana, kad više ne bude evropska politička primadona, sjeti svojih ničim opravdanih izliva optimizma.

U sličnoj političkoj poziciji ovdje je dugo bila Doris Pack. I ona je u više navrata govorila ono što ne misli, i zbog sebe i zbog nas, kako ne bi ispalo da ništa ne radi. No, griža savjesti očito je ostala, pa Doris sad ne bira riječi kojim će opisati stanje u BiH, za koju se, u ime EU, starala nekoliko godina.

– Ono što vidim to je jedan veliki zastoj. Najviše mi je žao naroda u BiH. Oni su toliko pretrpjeli, toliko su patili, zato zaista ne mogu razumjeti da aktuelna politika ne rješava konkretne probleme koje imaju građani, izjavila je gospođa Pack u predvečerje dolaska Federice Mogherini.

Ogromna razlika u njihovim ocjenama nije nikakva zagonetka. Packova više nije u evropskom funkcionerskom vrhu, pa ne mora da glanjca riječi, kao što je morala dok je služila briselskoj administraciji. Njena naknadna pamet nije opterećena karijerizmom. Ona je iskrena i, naravno, kritički nastrojena prema neodgovornoj i neefikasnoj vlasti ove zemlje.

No, sad je tu druga gospođa, pa moramo slušati hvalospjeve koji paraju uši. Pohvaliti ovo što se danas može vidjeti u BiH, za to stvarno treba obraze obložiti najdebljim đonovima.

Našu pažnju prije nekoliko dana privukao je još jedan izliv naknadne pameti i iskrenosti. Radi se bivšem američkom potpredsjedniku, iz Obaminog mandata – Joe Bidenu. Na jednom američko-bosanskom sijelu, održanom u Vašingtonu, on je otvoreno rekao da se u BiH nije dogodio nikakav građanski rat: dogodio se genocid!

Kao glavnog zlotvora Biden je označio Slobodana Miloševića kojem je, kako sam kaže, u lice rekao da vodi zločinačku politiku. “Bio sam uvjeren da je Slobodan Milošević planirao etničko čišćenje u BiH”, kazao je Biden.

Eto jednog svjedoka za novu parnicu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Ako, naravno, donedavni američki potpredsjednik bude htio da iskreno govori i na tako važnom, zvaničnom mjestu.

Sve to što sada govore, i Packova i Biden trebali su činiti dok je njihova riječ bila jaka i važna u dva svjetska politička centra, u Vašingtonu i Briselu. Treba, doduše, poštovati i to što su sada rekli, iako time vjerovatno tetoše vlastitu savjest. Nisu njih dvoje ni prvi ni posljednji koji su o nama imali dvije priče: jednu zvaničnu i drugu ličnu.

Korist od njihove naknadne iskrenosti stoga nije velika. Ali, daj šta daš!