Zija Dizdarević
Hrvatski izbori i bh. država
Stvarni pobjednik izbora u Hrvatskoj je Most koji neće u koalicije već traži saradnju za ozbiljne reforme. Most je za korjenite promjene koje dovode u pitanje pozicije i način vladanja desnog i lijevog establišmenta u Hrvatskoj
Izborno nadmetanje u Hrvatskoj donijelo je veliko iznenađenje. Stvarni pobjednik je Most, iako je treći po broju osvojenih mandata u Saboru – 19. Domoljubna koalicija, što je predvodi HDZ, nadmašila je politički blok Hrvatska raste, kojem je na čelu SDP – 59:56. Ostale stranke koje su ušle u hrvatski parlament osvojile su od 1 do 3 mandata. Poziciju koalicije SDP-a mogla bi ojačati podrška IDS-a koji ima 3 mandata.
Most neće u koalicije, staće uz one koji budu za reforme iz agende te nove političke grupacije koju su osnovali političari sa respektabilnim učinkom na lokalnim nivoima vlasti. Most traži korjenite promjene koje dovode u pitanje pozicije i način vladanja desnog i lijevog establišmenta u Hrvatskoj.
Izbori u Hrvatskoj nisu samo od interesa za Bosnu i Hercegovinu zbog susjedstva, već i historijske isprepletenosti dviju zemalja, demografskih i političkih prožimanja. Izborni rezultati mogu uticati na karakter međudržavnih odnosa u vremenu koje je posebno delikatno za bh. državu, ali i za zapadnu susjedu, region, Evropu i svijet u cjelini.
Stvarni pobjednik izbora u Hrvatskoj je Most koji neće u koalicije već traži saradnju za ozbiljne reforme. Most je za korjenite promjene koje dovode u pitanje pozicije i način vladanja desnog i lijevog establišmenta u Hrvatskoj.
Birači u BiH, s pravom glasa na izborima u Hrvatskoj, nisu pokazali veliko zanimanje za izlazak na birališta. Registrovano je za ove izbore svega 21.632 glasača, a nešto manje od toga ih je i glasalo. A samo u Unsko-sanskom kantonu, ima oko 40 hiljada građana sa hrvatskim pasošem.
Bosna i Hercegovina je dio 11. izborne jedinice Hrvatske. To je apsurd sam po sebi. Ta jedinica okuplja Hrvate u dijaspori. Time se relativizira ustavno i historijski neupitna konstitutivnost Hrvata u BiH. Takav odnos podržava i čelnik HDZBiH i predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović.
Čović, kao prvi među jednakim u kolektivnom šefu bh. države, glasao je na izborima za Sabor Republike Hrvatske. On smatra normalnim nešto što ne pamti historija parlamentarne demokratije a moguće je samo u nakaradnoj dejtonskoj bh. državi. Čović se, čak, ljuti na susjednu državu što na teritoriji države kojoj je na čelu nije uspostavila više biračkih mjesta. Toliko o Čovićevom poimanju svog posla i suvereniteta BiH.
Tri mandata u 11. izbornoj jedinici odlučila su da koalicija HDZ-a nadmaši blok SDP-a. U toj izbornoj jedinici glasaju Hrvati van Hrvatske, dakle i bh. Hrvati.
Mirovni sporazum, parafiran u Dejtonu a potpisan u Parizu, nije samo ustavno unesrećio BiH, već i uspostavom prava na dvojno državanstvo bh. građana sa susjednim zemljama stvorio dvodržavne građane i to sa Srbijom i Hrvatskom, koje su BiH radile o glavi.
Tako, u ovom slučaju, dvodržavni Bosanci i Hercegovci mogu glasati u dvije države i uticati na političke odnose i sudbinu drugih građana mada u toj državi ne žive, ne rade i ne plaćaju porez. To, jednostavno, nije fer. I ma koliko da ih izađe na glasanje, imaju zajamčena tri mjesta u Zastupničkom domu hrvatskog Sabora. Tri glasa u korist nekom u drugoj državi. Ovaj put ta tri glasa su dovela do prevage u korist koalaicije HDZ-a, inače bio rezultat bio neriješen.
Ali, nije sve do Dejtona u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ustavom, Hrvatska je sama sebe ovlastila da skrbi o Hrvatima koji žive van njenih prostora. Ta ustavna odrednica – osnovana na samoproglašenom pravu na miješanje u unutrašnje stvari druge države i paternalizmu – osnova je politike Hrvatske prema BiH bez obzira da li je na vlasti HDZ ili SDP. I predhodne i aktuelna vlast stajale su čvrsto iza onog čemu teži HDZBiH kao dominantna među ovdašnjim Hrvatima.
[yuzo_related]
Hrvatski HDZ i SDP izjašnjavaju se za brže uključivanje BiH u Evropsku uniju i NATO, što jeste i geostrateški interes i Zagreba. Međutim, unutar te podrške je i zahtjev za poboljšanjem političke pozicije Hrvata u BiH, onako kako to tumači Čović. Aktuelno, u prioritetu je izmjena bh. izbornog zakona koji bi omogućio da samo Hrvati biraju hrvatske predstavnike u vlasti što podrazumijeva i dizajnirane posebne izborne jedinice.
Bez obzira na izborni ishod, na odnose između Zagreba i Sarajeva bitno će uticati politika EU u sklopu novog pristupa regiji i BiH. Hrvatsku je zanijelo članstvo u EU, pa se prema susjedima ponaša nadmeno. Tako su, primjerice, iz Vlade Zorana Milanovića stizale prijetnje povodom Pelješkog mosta, da BiH mora biti svjesna da joj napredak prema EU zavisi od Hrvatske. To su primitivna reagovanja prema državi koja je, ionako, inferiorna u međunarodnim relacijama.
Bez obzira na izborni ishod, na odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine bitno će uticati nova politička strategija Evropske unije prema regiji. Bilo bi dobro da Sarajevo inicira rješavanje otvorenih pitanja između dvije zemlje. Doduše, moraće se sačekati uspostava nove vlasti u Zagrebu.
Istodobno, Brisel je u paket uslova za podnošenje aplikacije – koja bi BiH učinila kandidatom za EU – stavio i ispunjene zahtjeva Zagreba da zadrži priviligije u trgovinskoj razmjeni sa BiH sadržane u sporazumu CEFTA (srednjeevropski ugovor o slobodnoj trgovini), mada je članstvo Hrvatskoj u toj asocijaciji prestalo s njenim ulaskom u EU. Dobro.
Treba to riještiti što prije. Poziciju BiH spram Hrvatske bi ojačalo i ubrzano ispunjavanje drugih obaveza prema EU i NATO-u. Bilo bi dobro da Sarajevo aktivno krene prema Zagrebu kako bi bila riješena otvorena pitanja između dvije države (granice, imovina, luka Ploče, Pelješki most…). Srbija je zahvaljujući aktivizmu premijera Aleksandra Vučića sve angažovanija u BiH. Pametno bi bilo da i Hrvatska to čini na pozitivnoj platformi.
Doduše, moraćemo popričekati na uspostavu nove vlasti u Hrvatskoj a time i na pokretanje rješavanja problema na relaciji Zagreb-Sarajevo. I to će zavisti od Mosta, ovaj put ne Pelješkog.
