General Alagić je naš, a to je nešto drugo

Formalno i pravno general Armije BiH Mehmed Alagić nije ratni zločinac, baš kao ni Slobodan Milošević. Ni jedan, ni drugi nisu dočekali kraj suđenja i samim tim su nevini.

Znam, sada će Bošnjaci reći, kako možeš da porediš našeg generala i Slobodana Miloševića?

Prihvatam primjedbu i počinjem ovaj tekst iz početka.

General Alagić je nevin, baš kao što je nevin i general Vojska Republike Srpske Momir Talić.

Haška sudbina generala Talića je veoma slična sudbini generala Alagića.

Obojica su bivši visoki oficiri JNA. Kao generali su oba uhapšena i optužena za ratne zločine od strane Suda u Hagu. Obojica su nakon hapšenja puštena da se brane sa slobode. Obojica su umrla prirodnom smrću ne dočekavši presudu. Obojica se u svom narodu opažaju kao heroji i legende.

Znam, sada će Bošnjaci reći, nije to isto general Alagić je branio Bosnu, a general Talić se borio protiv Bosne i Hercegovine?

Pa šta i kad braniš i kad napadaš u ratu možeš napraviti ratni zločin, to je elementarna logika. Kakve veze ima da li nešto braniš ili napadaš ako ubiješ zarobljenika ili civila, siluješ žene, prebijaš zatvorenike, zapališ selo….?

Nikakve.

E sada dolazimo do problema.

Kada se u martu ove godine pojavila informacija da je Gradski odbor SNSD-a predložio je da se bivšem komandantu Prvog krajiškog korpusa VRS-a Momiru Taliću posthumno dodijeli priznanje Počasni građanin Banjaluke, javnost u Sarajevu je podigla nesnosnu buku i galamu. Govorili su da to nije ljudski, da nije moralno, da nije hrišćanski i da je to uvreda za žrtve.

I sve su bili u pravu, ali uvijek postoji ono ali…

Šest mjeseci kasnije, tačnije 4. avgusta, na Vlašiću je otkriven spomenik “General Mehmed Alagić – Ljiljan Ljuta greda“ visok 17.4 metra. Otvaranju su pored ostalih prisustvovali član Predsjedništva BiH Željko Komšić, načelnik Travnika Kenan Dautović, kao i predsjednik Udruženja 306 Bila u Travniku Munir Karić te ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović.

U Sarajevu muk, zaboravili su na ljudskost, moral, islamske vrijednosti i žrtve, zaboravili su na sve one argumente koje su iznosili za generala Talića.

Ok, nisu baš svi ćutali, oglasila se Ambasada SAD kritikujući sve to, ali umjesto da je saslušaju i razmisle, uslijedila je buka i bijes pravih Bošnjaka.

Toliko o univerzalnosti moralnih principa.

Nekada davno Karl Gustav Jung putovao je Afrikom i na tom putovanju je posjetio jedno afričko pleme i u razgovoru su se dotakli i nekih moralnih pitanja tj. šta je to dobro, a šta loše. Članovi plemena nisu imali velike dileme i ta dva pojma su veoma lako objasnili Jungu. Kazili su mu „Loše je kada nam drugo pleme ukrade kravu“, a „Dobro je kada mi drugom plemenu zkrademo kravu.“

Tako je rezon danas i u Bosni i Hercegovini, njihovi optuženi ratni zločinci su ratni zločini i bez presude, a naši optuženi ratni zločinci su nevini jer nije bilo presude. Da vam to još plastičnije objasnim, onako dodikovski „Kada nas zajebu to je loše, a kada mi njih zajebemo to je dobro.“

Znam sad će Bošnjaci reći, Srbi su prvi počeli, ali braćo Bošnjaci, zar vam je ideal da budete kao Srbi?

Sarajevo je prepuno pojedinaca, vladinih i nevladinih organizacija koje se bave suočavanjem sa prošlošću, njegovanju kulture sjećanja, pomirenjem, izučavanjem postkonfliktnih društava i šta već još, ali se niko nije oglasio povodom ovog događaja.

Ako jeste ja se izvinjavam, ali vas molim da mi pošaljete link.

Znaju ti „mirovnjaci“ biti vrlo glasni, pogotovo kada se treba čistiti tuđe dvorište i pričati o svojim žrtvama, ovaj put galame nije bilo.

Možda su bili na odmoru? Možda su previdjeli sam događaj?

A možda je u pitanju nešto drugo?

Znaju oni dobro kada se treba ućutati i zabiti glavu u pijesak, jer “čaršija“ zna biti zajebana, pogotovo kada kreneš da diraš nešto što je tabu i mit.

Ne pitajte me kako to znam.