Društva mladih staraca

Doktore, što se to događa sa mnom?
Osjećam se čudno.
Imam tridesetsedam godina i vrijednu diplomu.
Uznemiruju me noćne polucije, boli me glava.
Profesor sam na srednjoj školi.
Tamo predajem neka lijeva prava.
Onanija mi je redovna,
Mjesečna plaća mizerna.
Što da radim bez akcije čitavi dan?

Upravo završavam jednu analizu stavova o seksualnosti stanovnika BiH, uzorak je preko 3000 ispitanika, i danima razmišljam o jednoj korelaciji koju sam dobio. Korelacija nam pokazuje da sa porastom godina starosti kod ispitanika u BiH raste i otvorenost seksualnih stavova ili, da budem još precizniji, što su stanovnici BiH stariji to imaju liberalnije stavove o različitim oblicima seksualnosti.

Igrom slučaja u toj bazi imam i odgovore ispitanika iz Hrvatske i Srbije i nije mi bilo mrsko da provjerim kakva je situacija kod njih, kao i na ukupnom uzorku sve tri države zajedno.

Stariji liberalniji od djece

Rezultat je isti, stariji ispitanici su, kada se radi o seksualnosti, liberalniji od svoje djece.

Da li je to normalno?

Naravno da nije, a evo i zašto.

Mladost sama po sebi je veoma burna. Dešavaju se promjene unutar tijela, na tijelu i psihi. Mladi ljudi počinju da propituju svijet oko sebe, mogućnost apstraktnog mišljenja im omogućuje da razumiju i analiziraju različite ideje i ideologije sa kojima se susreću. Roditelji sve manje predstavljaju omnipotentne superheroje i njihov autoritet se povlači pred potrebom da se pripada nekoj grupi, da liče na uzore i da se dopadnu vršnjacima. Nezavisnost kojoj teže i o kojoj maštaju podrazumijeva i odgovornost koju trebaju da prihvate, a to zna biti veoma teško. Promjene u tijelu izazivaju zbunjenost kod mlade osobe, konfuziju, a vrlo često i bijes, koji se često usmjerava prema dotadašnjim autoritetima, roditelji, škola, vladajućoj ideologiji. Hormonska, kognitivna i socijalna revolucija koje se dešavaju unutar mlade osobe prenosi se i na čitavo društvo i mladi čovjek ne želi da se prilagođava sredini, već želi da sredinu prilagodi sebi. Zato su mladi ljudi uvijek prvi na barikadama, protestima i pobunama ili bi trebali da budu.

Ali vratimo se seksualnosti.

Polno sazrijevanje u adolescenciji praćeno je porastom interesa za vlastitu seksualnost. Adolescenti se prilagođavaju promjenama u izgledu i funkcioniranju tijela koje seksualno sazrijeva, uče kako se nositi sa seksualnom željom, suočavaju se sa stavovima i vrijednostima povezanim sa seksualnošću, eksperimentišu sa seksualnim ponašanjima, upuštaju se u rizična ponašanja i uče kako integrisati ta iskustva, osjećaje i stavove i sliku o sebi. Često zbog toga nailaze na osudu okoline. Reakcije na te osude znaju biti veoma burne i destruktivne, i po sebe i po okolinu.

Retradicionalizacija društava

Danas imamo situaciju da među protivnicima abortusa nalazimo najveći broj mladih ljudi, baš kao što dominiraju i među onima koji misle da je homoseksualnost bolest, da je seks prije braka grijeh, baš kao i masturbacija, a seksualne fantazije dokaz nastranosti.

Kako je došlo do toga?

Nije ovo nastalo iznenada. Kada malo pročačkate literaturu o tome, vidjećete da je retradicionalizacija naših društava krenula u drugoj polovini 80-ih godina 20. vijeka sa buđenjem nacionalne svijesti, jačanjem religije i afirmisanjem patrijarhata.

Nacionalizam je tražio da jebemo za narod i domovinu, da rađamo za domovinu da bi ginuli za domovinu. Lično zadovoljstvo je luksuz i izdaja, baš kao i kontracepcija. Religija je sve to upakovala u drevne mitove i legende, koje djeca uče još u osnovnoj školi. Pravila su jasna, sve što odstupa od našeg učenja za posljedicu ima direktan put u pakao. Patrijarhat je smjestio sve članove porodice na prava mjesta i dodijelio uloge i moć. Ženu je ugradio u tri stuba kuće, da pere, pegla i kuva, dok muškarac nastoji da zaradi za život i istupa u javnosti.

Kao što vidimo, to rade prilično uspješno.

Društvo iz romana “Sluškinjina priča”

Vjeronauka i patriotizam uspijevaju da ukrote mladost, hormone i biologiju i ako se nastavi sa ovim trendom, za 30 godina imaćamo društva u kojima seks služi za produženje vrste, a žene su mašine za rađanje djece, po mogućnosti muške.

Naravno, neće to biti društvo kao iz romana „Sluškinjina priča“ Margaret Atvud, ali neki maštaju o tome i predano rade da se to ostvari.

Ne smijemo da dozvolimo da nam mladi sa dvadeset godina postanu stari, jer psiholozi kažu „miran pubertet, burne srednje godine“. Pustimo mlade da budu mladi, da budu neprilagođeni, da budu buntovni, anarhični i opasni po društvo, jer to je jedina prava mladost. A kad dođu u 40-e i 50-e, neka kriziraju kao što je krizirao i Džoni…

Dok sam bio student ružio sam često,
Čitao Praxis, polemizirao vješto.
Anarhizam mi je bio u krvi, svi na barikade,
Sanjao sam kako vode proletere mlade.
A danas doktore pomozi mi
Teško mi je, vjeruj mi
Što da radim bez akcije po čitavi dan.