Diktatura po zakonima Republike Srpske

Prije neki dan u medijima je osvanuo video snimak, čiju autentičnost još uvijek niko nije osporio, razgovora Miloša, inspektora MUP-a Republike Srpske i novinara Ivana Begića.

U monologu inspektora možemo čuti “Zgaziću te ko govno. Znači, nema koga nisam istuko. Sad ti jedan, kako se ono zoveš, Begić, ti sad meni došo. Ti dokaži kasnije da sam ja tebe istuko. Kad dobiješ šor, batine, ja znam kako ću se kasnije braniti – šta je? Istrčo, potrčo, ja ću hiljadu načina naći. Ja ću te lišiti slobode, pa ćeš kasnije biti osumnjičen, 24 sata stavim te u pritvor, ko Draška. Ti nemaš 14 ovlaštenja, ja imam 14 – da te mogu dovesti, privesti, upozoriti, narediti, lišiti slobode, pretresti, sve su to veze, oduzeti ti vozilo, hitno upotrijebiti fizičku snagu, gumenu palicu, oružje… Država mi davno kupila pištolj i rekla – Miloše izvoli”

Policija se oglasila i najavila da je „o cijelom slučaju obavještena je i Unutrašnja kontrola Službe za zaštitu integriteta i zakonitosti u radu MUP-a Republike Srpske, a protiv policijskog službenika PU Banjaluka, čiji glas se može raspoznati na spornom snimku biće pokrenut disciplinski postupak.“

Dok čekamo rezultate unutrašnje interne kontrole možemo pretpostaviti da je Miloš „po zakonu“ može da ti uradi šta hoće i da se lako izvuče iz toga, jer je „veoma teško“ dokazati kada te mlatio, a kada si se spotakao i skotrljo niz stepenice.

Prije neki dan, tačnije 15.02.2019. godine policija je odbila da izda saglasnost za održavanje javnog skupa u pokretu „Grupi građana“ na Trgu Krajine u Banjaluci. MUP-u Republike Srpske se pozvao na Zakon o javnom okupljanju, obrazlažući to „postojanjem opasnosti po bezbjednost ljudi i imovine ili bi došlo do ozbiljne opasnosti od nasilja ili do naruševanja javnog reda i mira u većem obimu, usled čega navedeno okupljanje ne bi proteklo na bezbjedan način“.

Naravno na ovu odluku je dozvoljena žalba u roku od 15 dana, sa minimalnom šansom da uspije.

Ako želite da nekog otjerate sa posla i za to postoje zakoni. Srđan Šušnica je zbog teže povrede radne dužnosti iz člana 34. stav 2. tačka đ) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske (“Sl. glasnik Republike Srpske, broj 98/05 i 201/14), odnosno, člana 4. tačka v) Pravilnika o disciplinskom postupku u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora Republike Srpske, a u vezi sa članom 28. stav 3. tačka a) Zakona o reviziji javnog sektora Republike Srpske“, je suspendovan sa posla, sa tendencijom da ostane bez njega za stalno.

Iz ova tri friška primjera vidimo kako vlast Republike Srpske se obračunava sa svojim neistomišljenicima uz pomoć zakona ili je bolje reći interpretirajući zakone na način kako njima odgovara i prkoseći elementarnoj logici.

Mali čovjek niti ima znanja, niti volje, niti para da parira sistemu koji svjsno ignoriše elementarne postulate demokratije i ljudskih prava, a koji su ugrađeni u najviše pravna akta Evropske konvencije o ljudskim pravima, Bosna i Hercegovine, Republike Srpske.

Na primjer:

Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u članu 10. određuje: “Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja spostvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.”, a u članu 11. tačka kaže „Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i . udruživanja s drugima, uključujući i pravo osnivanja sindikata i pridruživanja sindikatima zbog zaštite svojih interesa.“

Ustav BiH, u članu 2., određuje: “Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”.

Član 3. Ustava Bosne i Hercegovine određuje: “Sva lica na teritoriji BiH uživaju ljudska prava i slobode iz člana 2. ovog stava”, što uključuje i d) pravo na ličnu slobodu i sigurnost, g) slobodu misli, savjesti i vjere i h) slobodu izražavanja.

Član 4. Ustava BiH određuje: “Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava, osigurano je svim licima u BiH bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status”.

I Ustav Republike Srpske, u članu 10., određuje da su “Građani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo”.

U članu 25. Ustav Republike Srpske određuje: “Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja”.

Član 27. Ustava Republike Srpske određuje da je “naučno, kulturno i umjetničko stvaranje slobodno”.
U članu 32. Ustava Republike Srpske se navodi: “Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija…”

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“