Da li vjerovati Dodiku ili svojim očima?

Volim kad Dodik ima monolog, svašta se tada da čuti.

Elem to se neki dan desilo na Jahorini kada su premijer Vlade Radovan Višković i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik učestvovali na panelu “Iznošenje zaključaka održanih panela i načini njihove implementacije u praksi”.

Sve je to organizovala neka organizacija rogobatnog naziva “Platforma mladih i talentovanih Srpske – pamet Srpske”.

Imajući u vidu ko je sve bio učesnik panela i šta se govorilo, u Republici Srpskoj su pametni samo oni bliski vlastima, Dodik ih naziva elitom, za ostale nisam baš siguran.

Ali, vratimo se Dodiku i njegovim biserima.

U jednom trenutku Milorad Dodik kaže…

„….Veoma teško možete otići u bilo koju zapadnu zemlju i dobiti, i za 10 godina riješiti svoje stambeno pitanje, ako nemate akumulirani novac, koji opet dobijete od roditelja odavde ili nešto slično. Nećete to uspjeti, ostaćete podstanari….. Prvo ste postanar dugo godina, firma vam neće nikada kupiti stan, na zapadu, niti će vas stimulisati da to uradite. Oni će vam dati bruto platu, a to u toj bruto plati za stanovanje sada mora da izdvojite u Njemačkoj, ako hoćete stan od 50 do 80 kvadrata, različito u kom gradu, onda ćete to morati da platite između 800 i 1200 eura. Na platu koju ćete možda imati od 2500 ili 3000 eura…..“

Kako je u Republici Srpskoj?

Prema podacima iz maja ove godine u Banjaluci, cijena kvadrata stana u novogradnji kreće se od 3.000 KM do 4.600 KM. To praktično znači da najjeftiniji stan od 55 kvadrata u izgradnji u Banjaluci košta 165.000 KM, a najskuplji 253.000 KM. Ako se u obzir uzme da je prosječna plata u Republici Srpskoj u martu bila 1.258 KM, to znači da u toku jedne godine radnik zaradi 15.096 KM. To dalje znači da radnik bez ikakvih drugih troškova (nijedan fening od svoje plate) za nov stan u Banjaluci mora raditi minimum 131 mjesec, odnosno oko 11 godina, a najviše 201 mjesec, što je gotovo 17 godina.

Da rezumiramo, kada se udate ili oženite, imate dvije opcije, da prodate nešto od roditelja i kupite stan ili da vas roditelji izdržavaju do 50 godine, dok vi sve pare dajete za otplatu stana.

Potom Milorad Dodika kaže…

„….Danas kada prošetate Banjalukom ili Istočnim Sarajevom ili Bijeljinom, i kad prošetate nekim srednjim gradovima Evrope, vidjećete da ovdje ima daleko više života, da ovdje se bolja auta voze, nego što se voze tamo. Da su ljudi, a to mi govore stranci, bolje, kulturnije i ljepše obučeni, nego što možete vidjeti tamo…..“

Šta kaže na ovo statistika?

Prosječna starost automobila u Republici Srpskoj je 17,5 godina, dok je taj prosjek u Evropskoj uniji 10,8 godina. Ovo su podaci Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske.

Kao što vidimo Milorad Dodik ne barata tačnim podacima ili svjesno laže, šta god da je u pitanju nema veze sa istinom.

I na kraju Milorad Dodik kaže…

„…Ima sasvim dovoljno resursa za nas sve ovdje. Naravno, svi ti resursi nisu nama dostupni onako kako treba. Stalno vodimo debatu, vidite… Struktura koja pokušava da vlada svijetom, je zacrtala da će na ovom svijetu, treba da živi milijarda i po ljudi, jer su takvi resursi. I sada vidite gdje je ta milijarda i po ljudi, Amerika, Kanada, Britanija, Australija. Eto to je, još neko i par poltrona ovdje. To je to što oni hoće..“

Zaboravi Mile na Indiju, Kinu i Rusiju i njihove stanovnike, ali zabrinjava jedna druga stvar da uzima jednu popularnu teoriju zavjere kao argument i stavlja je u centar svoje politike.

Ono što je natužnije u čitavoj ovoj priči je što za čitavo vrijeme njegovog izlaganja nije se čula „muva u sali“. Ćute mladi i nadareni Srbi, ćuti premijer, ćuti voditelj.

Milorad Dodik ne shvata da mladi ljudi, a sve više i oni srednjovječni, odlaze iz Republike Srpske jer im je muka od poltrona i ulizica koji su se okupili na Jahorini. Gadi im se ta „elita“ koja svoju karijeru gradi kroz političke partije, satirući svakoga ko im stane na put. Muka im je od najmještenih tendera i zapošljavanja. Od partijskog javnog servisa, klimanja glavom i da više vjeruju Dodiku ili svojim očima.

P.S.: Na kraju ću citirati jednu Miletovu grunfovsku motivacionu poslovicu „Nikad niste uspjeli ako neko drugi ne kaže da ste uspjeli. Čovjek je ono što drugi misle o njemu, a ne ono što on misli o sebi.“

Mislite o tome.