Da li Kalinovčani mogu pobijediti NATO?

28. oktobra ove godine ATV je objavio priču iz Kalinovika pod naslovom „Kobne posljedice bombardovanja u Kalinoviku“ u kojem se kaže da su „Posljedice NATO bombi i danas su vidljive u Kalinoviku.

Sve je veći broj stanovnika oboljelih od malignih bolesti. To je posljedica bombardovanja osiromašenim uranijumom, gotovo su sigurni ljekari, a onda ide izjava doktora porodične medicine Željka Eleza “Od 1995. godine, u odnosu na prijeratni period povećan je broj oboljelih sigurno za 50 odsto, tako da mi svake godine bilježimo porast. I taj broj oboljelih , trenutno imamo 40 ljudi oboljelih od karcinoma”.

I dok se u svijetu vode ozbiljne, a to znači argumentovane rasprave, o posljedicama osiromašenog uranijuma po ljude, novinarka ATV prenosi da su naši ljekari gotovo sigurni, da su za karcinome u Kalinoviku kriv isključivo osiromašeni uranijum.

U nastavku priloga novinarka kaže „Kasarne u Kalinoviku za NATO bombardere bile su legitimni vojni ciljevi. Međutim, običaji rata često su prekršeni, pa su bombe gađale i civilne objekte. Glavni vodovod u Kalinoviku nije bio vojni cilj, ali je bio NATO meta, ta meta mnogih je koštala života.Tokom bombardovanja je poginulo nekoliko desetina ljudi.“

Istina je da je glavni rezervoar vodovoda u Kalinoviku bombardovan i tu nema dileme da on nije bio vojni cilj, ali nisam siguran da je tokom bombardovanja u Kalinoviku poginulo nekoliko desetina ljudi. Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica od NATO bombardovanja Republike Srpske ukupno je stradalo 46 vojnika i 5 osoba koje su se nalazile u radnoj obavezi tj. ukupno 51 osoba, dok ih je 98 ranjeno. O broju civila ne postoje precizni podaci. Postavlja se pitanje odakle novinarki Alternativne televizije podatak o „nekoliko desetina ljudi“ poginulih tokom NATO bombardovanja Kalinovika.

U knjizi Kojića M., Vranješa N., Nuždića V. i Novkovića D., (2017) „Namjernom silom na Republiku Srpsku“, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, na stranici 147. nalazimo sedam osoba koje su poginule u ovom Kalinoviku i to tri vojnika, stanovnika Kalinovika, koji su poginuli u Donjem logoru i četiri vojnika koji su poginuli u Jelašačkom polju i koji nisu nikada živjeli u Kalinoviku.

Na kraju priloga možemo čuti da je „Od posljedica bombardovanja mnogo više ljudi umrlo je u godinama poslije rata. A to potvrđuje načelnik opštine Kalinovik Milena Komlenović “Od svih tih ljudi iz tog perioda koji su bili na tim lokacijama, od čovjeka koji se bavio rekonstrukcijom tog rezervoara poslije bombardovanja, svi su pomrli od kancerogenih bolesti i sada nemate živog svjedoka da vam priča o tom vremenu”.

Prema riječima načelnice Kalinovika ljudi u Kalinoviku su nastavili i dalje da umiru od posljedica NATO bombardovanja i iz kontaksta cijele priče za to je kriv osiromašeni uranijum koji je kancerogen. Ali tu imamo nekoliko problema. Prvi problme je što su 2002. godine predstavnici UNEP-a pronašli povećanu radijacija samo na lokacijama u Hadžićima i Han Pijesku, o Kalnoviku nema ni riječi.

Drugi problem je što su predstavnici UNEP-a u izvještaju posebnu pažnju obratili na rezervoar vode u Kalinoviku i u kojem se jasno kaže da u bombardovanom rezervoaru i oko rezervoara nema nikakvih tragova bilo kakve kontaminacije. Na uzorku zemljišta koje je uzet u blizini rezervoara nisu pronađeni nikakvi tragovi zagađenja. Ni u vodi nije pronađeno bilo kakvo zagađenje. Imajući sve ovo u vidu teško je očekivati da je NATO bombardovanje, i osiromašeni uranijum, glavni uzročnik povećenja broja karcinoma u Kalinoviku.

U nastavku teksta spominje se neka tužba opštine Kalinovik prema NATO savezu pred međunarodnim sudovima, ali se plašim da do kraja tog sudskog procesa u Kalinoviku neće više niko živjeti.

Ipak, ja moje Kalinovčane mogu razumjeti mnogo je lakše prihvatiti junačku smrt u borbi protiv NATO pakta, nego umiranje od posljedica siromaštva, zdravstvene nebrige, loše ishrane, alkohola, pušenja i lokalne verzije socijaldemokratije.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“