Da li je “Povorka ponosa” ugrozila tradicionalnu porodicu i zašto ne?

Proteklih dana hiljade građanki i građana BiH na društvenim mrežama, i više stotina njih na ulicama Sarajeva brinuli su se za tradicionalnu porodicu koja se prema njihovom mišljenju našla ugrožena “Povorkom ponosa” koja je uz ogromne sigurnosne mjere i više od hiljadu policajaca na kraju bez incidenta održana u glavnom gradu BiH.

Zabrinutim građankama i građanima koji su se sjetili tradicionalne porodice baš kada je najavljena povorka čiji je jedini cilj traženje ljudskih prava za sve i promovisanje ljubavi, očito je promaklo jako mnogo stvari na koje proteklih godina nisu, i ovih dana ne reaguju.

Nisu se tako “branitelji tradicionalne porodice” nasekirali kada je nedavno u izvještajima iz Zeničkog i Bijeljinskog porodilišta stajalo da u protekla 24 sata nije rođena ni jedna beba. Nisu se zabrinuli plaho ni kada je objavljen podatak da je u 2018. godini u BiH rođeno samo 28.555 beba, dok je istovremeno umrlo 36.305 ljudi, onosno 7.750 više nego ih se rodilo. U devet mjeseci ove godine ta brojka je u oba entiteta već oko 5.000 i prognoze do kraja godine nisu nimalo optimistične. “Branitelje tradicionalne porodice” nije zabrinuo ni podatak da je u toj istoj godini razvedeno 2.385 brakova, čak 21 odsto više nego u prethodnoj godini.

“Branitelje tradicionalne porodice” od kojih su mnogi na društvenim mrežama u danima pred “Povorku ponosa” javni prostor zasuli prijetnjama, uvredama i huškanjem na nasilje protiv učesnica i učesnika mirne šetnje, ali koji mržnju nastavljaju “prosipati” i nakon što je ona održana, posebno ne brinu ni podaci koje smo već više puta komentarisali, a koji govore o tome da Bosnu i Hercegovinu svake godine napusti omanji grad i da odlaze – kompletne porodice. Odlaze u zemlje u kojima se “Povorke ponosa” održavaju 20-30 i više godina.

“Otišla sam zbog bolje i sigurnije budućnosti. Cjelokupna situacija u društvu uticala je na moju odluku. Umorni smo od ‘anarhije’, sada tek vidim kolika je prednost kad živiš u uređenom sistemu i kada te poslodavac tretira kao ljudsko biće koje ima svoju vrijednost. Za samo šest mjeseci života ovdje život je dobio potpuno novi smisao i poslije dugo vremena mogu reći da sam zadovoljna, da i ja imam budućnost”, izjavila je za jedan od izvještaja Radija Slobodna Evropa Olivera, bivša uposlenica jedne banke u BiH koja je odselila u Njemačku, gdje je odselio i Mario, novinar iz Brčkog:

“Ovdje radimo i uživamo. Nama nisu novci bili problem ni nedostatak posla, ali ovdje postoji sistem, čovjek se osjeća sigurnije, bezbrižnije i samim tim zadovoljno. Sad možemo planirati budućnost. Prije četiri mjeseca nije mi palo na pamet da idem u Njemačku, sada mi ne pada na pamet da se vratim u Bosnu i Hercegovinu.”

Niko od njih, kao ni drugih koji su otišli, ne kažu da iz BiH bježe od “Povorke ponosa”. Za spomenuti pad nataliteta koji smo spomenuli, prema svim istraživanjima, krivci su ekonomska kriza i nedostatak sistema što čini nepovoljnu klimu u kojoj se parovi sve rjeđe usuđuju imati bar jedno, a kamoli dvoje i više djece. Da ne spominjemo kako godišnje 150 do 200 djece završi u domovima za nezbrinutu djecu, što isto ne brine previše “branitelje tradicionalne porodice”.

U čitavoj toj brizi za djecu i porodicu kojom smo od početka mjeseca zasipani niko nije ni primijetio da u Unsko-Sanskom kantonu već drugu sedmicu traje generalni štrajk prosvjetnih radnika koje su polusatnim štrajkom upozorenja podržali prosvjetni radnici u FBiH.

Dok pišem ovaj tekst u toku je i štrajk radnika u zdravstvu u KS, a 150 zeničkih rudara ispod zemlje štrajkuju glađu jer su im većini ugroženi upravo porodica i djeca za koje nisu u stanju teškim i poštenim radom koji nije adekvatno plaćen i u uslovima iz 19. vijeka obezbijediti potrebna sredstva. Muka je rudare natjerala da svoje plaće traže štrajkom glađu u neuslovnim jamama poput one u “Raspotočju” u kojoj je u nesreći u septembru 2014. poginulo njihovih pet komorata.

Istovremeno je u dramatičnom istupu direktor Zavoda u Pazariću Redžep Salić pred federalnim parlamentarcima iznio zabrinjavajuće podatke prema kojima u ovom zavodu za zbrinjavanje djece i mladih s poteškoćama već 15 godina vlada katastrofalno stanje i da su djeca bukvalno gladna dok se na nadzorni i upravni odbor Ustanove troši 420.000 maraka godišnje. Spomenuo je i da je milion maraka ukraden na prodaji kurbana, te da je sve prijavljivao Federalnoj upravi policije i SIPA-i ali da se niko nije odazvao na njegove pozive. Za navedeno “branitelji tradicionalne porodice” također se proteklih 15 godina nisu mnogo zabrinjavali…

Tekst o tome šta sve ne brine “branitelje tradicionalne porodice” a trebalo bi, lako može prerasti u seriju tekstova, knjigu i tom knjiga, ali ako bismo zaključili iz hiljada komentara koje smo spomenuli na početku, ono što njih brine može stati u dvije riječi – “Povorka ponosa” koja je bila i prošla.

Niko od učesnika mirne šetnje na kojoj se promovisala ljubav i borilo za ljudska prava svih građanki i građana bez razlike, nije promijenio seksualnu orjentaciju tokom nje. I sam potpisnik ovih redova sa šetnje se svojoj tradicionalnoj porodici vratio ništa manje heteroseksualan nego je na nju i otišao, a još mi se niko od prijateljica ili prijatelja nije javio s informacijom da je tokom i nakon šetnje promijenio orjentaciju. Porodica, dakle, evo govorim iz prve ruke, “Povorkom” nije ugrožena.

Svim nabrojanim i onim što se može nabrajati a nije stalo u ovaj tekst za šta su zaslužni isključivo oni kojima iz godine u godinu uporno dajemo glasove i odgovornost da nas vode – itekako jeste!