Čovićeva (ne)moć

Dragan Čović, neprikosnoveni vođa Hrvatske demokratske zajednice BiH, našao se u neobičnoj političkoj situaciji. Ispunila mu se želja, Demokratska fronta napustila je koaliciju sa Strankom demokratske akcije i HDZBiH. Stranka Željka Komšića naružila je HDZBiH i kritikovala SDA.

HDZ ne podnosi DF jer je lijeve građanske, bosanskohercegovačke i evroatlantske orijentacije, suprotstavljena nacionalističkim i separatističkim projektima. HDZ je naučio sarađivati sa izrazito nacionalnim strankama po liniji etničkog elitizma i partitokratije. HDZ smeta DF i zbog činjenice da ima bolji izborni rezultat i na državnom i na federalnom nivou.

Čović Komšića ne podnosi jer je po političkim opredjeljenjima i moralnim karakteristikama sušta suprotnost njemu. I, posebice, što je Komšić «ukrao» hadezovcima dva mandata u Predsjedništvu BiH. To je dalo osnova HDZ-u da razvije tezu o političkoj ugroženosti Hrvata i, navodno, neligitimnim hrvatskim predstavnicima. S te strane, Čović treba da bude zahvalan Komišiću.

Sve u svemu, s izlaskom DF-a iz koalcije u FBiH, Čović bi imao razloga za likovanje. Ali DF nije izašao iz Vlade Federacije Bosne i Hercegovine a njegovi ministri traže da ih smjeni premijer Fadil Novalić a do tada će uredno obavljati svoje poslove. Istodobno, DF poručuje da njegova Vlada neće imati njihovu podršku u federalnom parlamentu.

Čović se ponadao da će lako naći dogovor o novoj koaliciji sa glavnim partnerom, novim predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem. Posebno, zato što je Izetbegović u dva navrata pozvao na pomirenje osnivača Stranke za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića. Ne ide po Čovićevom – za koaliciju nisu u ovom trenu spremni ni Izetbegović ni Radončić.

HDZ-u bi SBB odgovarao ne samo kao zgodna zamjena za DF već i kao rival SDA. Eventualna saradnja HDZ i SBB-a oslabila bi moć SDA. Stav SBB da ne bi u koaliciju, posebno, stoga što ne obuhvata i državnu razinu, ostavlja Čoviću otškrinuta vrata. Sa druge strane, SDA-u treba saveznik, kao što je DF, s kojim bi lakše parirao HDZ-u.

Čović nikad nije imao veću snagu na bh. političkoj sceni. HDZ je u koaliciji sa više malih poslušničkih stranaka ubjedljivo porazio HDZ 1990 i druge suprotstavljene stranke koje računaju na hrvatsko biračko tijelo. Čović se vratio i u Predsjedništvo BiH.

Kao jedini kandidat trijumfalno je osvojio još jedan mandat predsjednika stranke i neupitni je autoritet koji odlučuje o svemu bitnom u HDZBiH. Čović je i nekrunisani vladar prostora na kojem vlada HDZBiH i stvarni gazda zapadne Hercegovine. Naravno, Čović je u međuvremenu postao i pravi bogataš.

Unutar teritorije gdje vlada HDZBiH, Čović kontroliše sve bitne poluge vlasti i ključne medije. Istodobno uspio je izboriti i izvrsne pozicije u vlasti na nivou države i Federacije, znatno iznad izbornog rezultata. HDZBiH je po snazi tek četvrta stranka na federalnoj razini.

Po svemu tome, Čović je šampion bh. liderokratije. Bio je to i predsjednik Republike Srpske i vođa SNSD-a Milorad Dodik, ali mu je sad pozicija oslabljena. Čović bi bio najsretniji da je s Dodikom u državnoj koaliciji. Oni su izgradili strateško partnerstvo na nediranju RS-a, stvaranju hrvatskog entiteta i blokiranju bošnjačke većine.

Čović, uz to, ustrajno gradi i jača međunarodno zaleđe za svoju politiku. Dakako, glavno uporište je zagrebačka centrala HDZ-a koji je ojačao a ima i Kolindu Grabar Kitarović na čelu države. HDZ s obje strane granice dio je porodice narodnjačkih stranaka koje prevlađuju u Evropskom parlamentu. I nedavna rezolucije EP pokazala je da HDZBiH ima podršku u svom viđenju preuređenja BiH u federaciji.

Pripadanje narodnjačkom pokretu u kojem su i njemački demokrišćani drži hadezeovce u uvjerenju da mogu računati i na podršku prve evropske ličnosti – kancelarku Angelu Merkel. Čović je u Vatikanu Papi Franji prenio poziv Predsjedništva BiH da posjeti Bosnu i Hercegovinu i to se, evo, ostvarilo na najbolji mogući način. Čović je i dočekao i ispratio Papu i poslao poruku da je i po toj liniji ojačao svoju poziciju.

U isto vrijeme, Čovićev zahtjev za rekonstrukcijom vlasti u FBiH i, njegov, politički manir ne nailaze baš na razumijevanje međunarodnih autoriteta koji stoluju u Sarajevu. U danu kada je DF najavio izlazak iz koalicije, njegovi čelnici su bili kod ambasadorke SAD u BiH Morin Kormark (Maureen Cormack). Istog dana, na molbu Dnevnog avaza za komentar novonastale situacije, stiglo je i saopštenje američke ambasade, koje se može smatrati podrškom DF-u. U saopštenju se kaže: «Tokom prošle sedmice koalicioni partneri su predložili suprostavljene mjere u vezi sa upravnim odborima pojedinih javnih kompanija u Federaciji BiH.

I ovaj slučaj ukazuje na frustraciju koju mnogi osjećaju u vezi sa izazovima s kojima se zemlja suočava. Stranačke politke osakatile su prevelik broj kompanija koristeći ih kao izvor prihoda ili koristeći radna mjesta kao nagrade za pokroviteljstvo. I dok koalcija u Federaciji BiH radi na pronalaženju rješenja za ove dugogodišnje izazove, nastala situacija ukazuje na potrebu za značajnim reformama.

SAD se odavno zalažu za provođenje političkih, ekonomskih i socijalnih reformi koje su neophodne da bi se poboljšao život građana u BiH, što uključuje i reformsku inicijativu Evropske unije. Od ključne je važnosti da, umjesto fokusiranja na stranačke interese, ove reforme budu prioritet za sve stranke».

Čović zanemaruje odnos SAD i EU prema DF-u. Ta stranka i Savez za promjene (Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa i Narodni demokratski pokret) su za bh. političku scenu i Zapad bile ohrabrujuće novine u vlasti. Računalo se da bi se s njima mogao razbiti klijentelistički i korupcionaški način vladanja i odlučno ući u evroatlantski reformsko-integracijski proces. Stanje u FBiH dokazuje žilav otpor nosioca stranog načina vršenja vlasti.

Čović je majstor za političke ucjene. Koliko god je SDP odgovoran za stalnu krizu u prošlom mandatu, toliko je to i krivica HDZBiH. U krajnjem, i zbog Čovićevog uslovljavanja provedbe odluke Evropskog suda za ljudska prava rješavanjem tzv. hrvatskog pitanja, nastao je zastoj u evroatlantskim integracijama i država je ušla u opšti nazadak.

Situacija se sad baš iskomplikovala. Mogući su različiti raspleti. Eventualno dovođenje u pitanje koalicije na nivou države uvelo bi Bosnu i Hercegovinu u novu i krajnje zabrinjavajuću krizu.

Bez HDZBiH ništa ozbiljno se ne može uraditi, ali i Čović sada nema odgovarajućih partnera kao zamjene za DF. Istina, u federalnom parlamentu ima malih stranka s kojima bi se moglo nešto dogovoriti, ali to ne ide bez SDA. A ne treba Čoviću ni dozvoliti da kreira bh. političku scenu po svojoj volji.