Bolje NATO pakt, nego (s)rat: Koga Dodik zaj***va?!

Da je Milorad Dodik imalo iskren, kao što nije i kao što je i sam neki dan u govoru u Nišu priznao, onda bi narodu koji (navodno) predstavlja napokon rekao “groznu” istinu: Da, ono što je bila i danas je mantra mnogih – “Svi Srbi u jednoj državi”, je itekako i napokon moguće, ali samo ako će ta “država” biti – Evropska unija. Sve drugo je u trenutnom rasporedu snaga nemoguće, obična laž, demagogija, gađanje mitovima i bacanje prašine u oči kako bi se on i njemu slični i narednih stotinjak godina održali na vlasti.

“Kada im na neki diplomatski i malo drugačiji mekši način kažem bilo šta o tome kako je moguća BiH, nemojte da mi vjerujete, ja ne vjerujem da je to moguće jer je i BiH rezultat ideologije i politike koja je bombardovala Srbe u Republici Srpskoj i Srbiji. Kada sam danas izložen zahtjevima da BiH pođe putem NATO saveza, jasno im kažem da ja to ne mogu da prihvatim i neću. Neću zato što to ne prihvata i Srbija. Neću nikada da dozvolim da se uspostavi granica na Drini”, reče Dodik u svom sramnom istupu u Nišu povodom 20. godišnjice NATO bombardovanja Srbije, i (ne)svjesno granicu na Drini učvrsti više nego ikada.

Da je Dodik imalo iskren, priznao bi (svom) narodu da je upravo on taj koji ih udaljava od sna da sjednu u auto u Banja Luci, Doboju, Zvorniku, ili po Ustavu RS glavnom gradu tog entiteta – Sarajevu, i da čak i bez lične karte bez ikakvog zadržavanja na granici odu u Beograd, Niš, Šabac ili Apatin.

Kako je to, pitaće se neko možda, moguće bez novog rata i prolivanja krvi, kao što to običaji na Balkanu već godinama nalažu? Lijepo: Ulaskom Bosne i Hercegovine kao suverene, nedjeljive i samostalne države u EU s jedne, i ulaskom Srbije kao iste takve države s druge strane! Ne može jednostavnije. Kao što i Francuzi nastanjeni u Njemačkoj mogu u Pariz bez da ih iko provjerava na granici, i obrnuto.

Da ne spominjemo to što bi i Dodikov partnertski narod, u stvari, narod njegovog glavnog partnera Dragana Čovića, Jugoslov…, ovaj, Hrvati, izvinjavam se – čovjek se ipak izjašnjavao kao Jugosloven, također bez ikakve granice ulaskom BiH u EU mogli ‘skoknuti’ do Zagreba ili Virovitice bez da ih iko pregleda na granici. Posebno jer je Hrvatska već u EU.

Da se vratimo temi: Šta Dodik govori, a šta radi na tome da Srbi, nakon toliko godina žive u jednoj državi? Zašto govori kako želi da svi Srbi žive u jednoj državi, a istovremeno radi sve na disoluciji BiH koja im jedino to može i omogućiti? I to dok se čak ni Srbi iz Federacije BiH ne mogu kandidovati za njegovu poziciju. Parafrazirajući izjavu vojnika s početka ratova u zemljama bivše Jugoslavije početkom 90-ih: Dodik bi da ukloni granice, a sam se polomi da uradi sve da do toga ne dođe…

Da stvar bude gora, dok on radi sve da “nemoguću BiH” udalji od EU, njegov partner s druge strane Drine – Aleksandar Vučić, radi sve da Srbiju približi EU:

“Ipak, ja ću opet da izađem sa tim da za Srbiju smatram da je najbolji put, strateški put – put ka Evropi, da naša zemlja pripada tom tipu društva i da razvija demokratiju kao deo političkog sistema, da ima vladavinu prava”, kazaće Vučić.

Zanimljivo je da je povodom predavanja aplikacije BiH za EU upravo Čović organizovao vatromet, Dodik isto ne krije da je za EU, ali isto tako govori kako BiH (koja jedino može ući u EU) nije moguća, i kako, eto, laže kad kaže da jeste. A jedino BiH, takva nemoguća po Dodiku a moguća po brojnim drugim parametrima, može ući u EU. ‘Ko onda tu koga zajebava?’, upitaće se dobronamjerni čitalac ovih redova, a evo mu i hitar odgovor: Oni nas. I Srbe. I Hrvate, I Bošnjake. I ostale. Za naše pare. Evo već 20 i kusur godina.

Pa, laže li Dodik kad kaže da laže ako kaže da je BiH moguća? Ne znam. Ali, ako laže Dodik – ne laže pečat, i ne laže potpis. A potpisi kadrova njegove stranke – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) upravo su proteklih godina trasirali i učvrstili put BiH prema članstvu u NATO Savezu.

“Odluku o MAP-u (Akcioni plan za članstvo) je donio Milorad Dodik lično i to je jedini dokument koji postoji i više nijednog drugog te vrste nema. U tom dokumentu stoji da je opredjeljenje tadašnjeg Predsjedništva BiH punopravno članstvo u NATO savezu”, kazao je još 2017. lider PDP-a Mladen Ivanić, a niko ga zbog toga nije tužio.

Zakon o odbrani BiH iz 2003. gdje se u članu 84. navodi kako će svi sprovesti potrebne mjere za članstvo u NATO-u potpisao je – gle čuda – Nikola Špirić, isto iz SNSD-a. Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojša Radmanović u decembru 2006. je potpisao Sporazum o pristupanju BiH Partnerstvu za mir na sjednici Savjeta NATO-a u Briselu, prilikom čega je kazao:

“Ovo je prvi korak ka evroatlantskim integracijama. Cilj je da postanemo članica NATO do 2009. godine. Nadam se da ćemo ulaskom u Partnerstvo za mir, a kasnije i u EU i NATO, zacementirati za sva vremena bilo kakve etničke sukobe u Bosni i Hercegovini”, kazao je tada Radmanović. Da, iz SNSD-a. Dodik mu šef. A bez šefova odobrenja se ne smije ni dati autogram fanovima, a ne kamoli potpisati tako bitne dokumente.

Onda je isti onaj Špirić, iz iste one Dodikove stranke (SNSD) u martu 2010. boravio u Briselu gdje je, kako je saopšteno:

“Informirao zvaničnike NATO-a o napretku koji je postignut, reformama koje BiH provodi, ali i izazovima s kojima se suočava, saopćeno je iz Vijeća ministara BiH. Istakao je da integracija BiH u EU i NATO i dobra regionalna saradnja predstavljaju ključne i strateške vanjskopolitičke ciljeve BiH. Predsjedavajući VMBiH je naglasio da ovi ciljevi, također, predstavljaju krucijalne preduvjete za stabilnost i prosperitet BiH. Špirić je rekao da put BiH ka NATO-u predstavlja širi proces, koji podrazumijeva aktivan doprinos svih ključnih aktera u BiH”.

Pa, koga to ovaj Dodik, onda, zajebava, pitaće se opet onaj naš dobronamjerni čitalac, a mi ćemo mu opet reći:

“Oni nas. I Srbe. I Hrvate, I Bošnjake. I ostale. Za naše pare. Evo već 20 i kusur godina!”

——————————————————————————————————————–

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“