10 GODINA POSLIJE: Nije bio ofsajd protiv Nigerije i druge bajke

Nakon Cuhaija, Etxeberrije, Jorgensena i mnogih drugih, tog 22. juna 2014. godine na listu najvećih neprijatelja Bosne i Hercegovine upisao se i novozelandski fudbalski arbitar Peter O'Leary sviranjem nepostojećeg ofsajda Edinu Džeki u 21. minuti utakmice protiv Nigerije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.

“Misimović je fenomenalno pronašao Džeku, koji je pogodio za vodstvo našeg tima, međutim, glavni arbitar Peter O'Leary je na signalizaciju svog pomoćnika dosudio ofsajd i poništio gol”, rečenica je koja će još dugo odzvanjati kroz našu kolektivnu svijest.

Osam minuta poslije nepostojećeg ofsajda, Peter Odemwingie postigao je pobjedonosni gol za Nigeriju, a činjenica da su naši puleni imali još čitavih sat vremena igre da izjednače ili preokrenu rezultat ne sprečava nas da i deset godina poslije obilježavamo ovu veliku sudijsku i kosmičku nepravdu. I da kunemo O’Learyja koji se penzionisao nepunu godinu poslije, a u jednom od intervjua čak priznao ono što svako u ovoj zemlji zna – “Nije bio ofsajd protiv Nigerije”. Ko tvrdi suprotno, može komotno vratit’ pasoš na najbližem šalteru!

Tekst, naravno, nije o fudbalu

Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. bilo je prvo veliko fudbalsko takmičenje na koje se BiH plasirala, a deset godina poslije idalje je prvo veliko fudbalsko takmičenje na koje se BiH plasirala. Prošla su od tada dva svjetska i dva evropska prvenstva, treće u toku. To je ujedno i jedan od naših najvećih reprezentativnih uspjeha, uz osvajanje Kirin kupa 2016. godine i grupe Lige nacija 2018.

Tekst, naravno, nije o fudbalu. Nesretni, i naravno nepostojeći, ofsajd protiv Nigerije, samo je detalj kojeg se sjećamo i deset godina poslije, bolje nego mnogih drugih detalja iz te više nego zanimljive godine, a svjetska i evropska prvenstva nekako je lakše nabrojati nego sve drugo što smo u proteklih deset godina propustili.

Počela je 2014. vrlo zanimljivo i turbulentno, velikim februarskim protestima u kojima su gorjele zgrade Vlade Kantona Sarajevo, Predsjedništva BiH, Arhiva BiH u kojem je spaljeno oko milion dokumenata, Vlade TK, Općine Tuzla, Općine Centar Sarajevo, Gradska vijećnica u Mostaru, zgrada Vlade HNK, sjedišta HDZ-a i SDA… Iz protesta su proizašli plenumi građana s kojih su vlastima na svim nivoima upućeni jasni i opravdani zahtjevi i na kraju se nije desilo ništa. Na izborima u oktobru te iste godine građani su izabrali skoro sve iste one protiv kojih su se u februaru i pobunili.

Među nekim od zahtjeva bili su i izrada Socijalne karte Kantona Sarajevo, na koju je potrošeno oko 75.000 maraka za rad timova, ali koja do danas niti je završena niti se na njoj radi. Tražili su plenumi tad i ukidanje PDV-a na osnovne životne namirnice, hitnu izradu programa zapošljavanja i samozapošljavanja, ograničavanje plate javnih funkcionera na nivo dvije prosječne plate u FBiH, ukidanje naknada za rad u komisijama i drugim upravnim tijelima, kao i ukidanje “bijelog hljeba” – naknadu parlamentarcima punih godinu dana nakon isteka mandata. Svi sazivi vlasti posljednjih deset godina na sve to su se samo grohotom nasmijali.

Zabilježeni su i primjeri “pljahanja”

Maj 2014. donio nam je najveće poplave u istoriji koje su uz ogromne razmjere materijalne štete odnijele i najmanje 21 ljudski život. U prvim danima vidjeli smo ono najbolje, ali i najgore od ljudi što se u takvim situacijama može vidjeti. Građani širom BiH, ali i iz inostranstva, prikupljali su i slali pomoć u poplavljena područja u hrani, odjeći i drugim potrepštinama, spasioci iz Bihaća među prvima su ušli u Doboj, svjedočili smo brojnim primjerima humanosti i zajedništva, a mnogi su čim se voda povukla organizovano išli i direktno pomagali ljudima u čišćenju poplavljenih kuća i imanja. Nažalost, zabilježeni su i primjeri “pljahanja”, o čemu je potpisniku ovih redova već drugi-treći dan u jednom od poplavljenih gradova govorio policajac u blizini punkta za prikupljanje pomoći…

Već u ljeto 2014. pokrenut je veliki međunarodni program obnove tokom kojeg su, uz strogi nadzor međunarodnih organizacija na terenu, donatorska sredstva iskorištena za obnovu škola, javnih ustanova, komunalne infrastrukture i ekonomski oporavak. U nekim gradovima urađeni su poslije kakvi-takvi sistemi zaštite od poplava, ali nažalost, činjenica da su tokom proteklih godina mnogi domovi širom BiH tokom većih kiša ponovo plavili, govori da iz svega nismo naučili glavne lekcije. U trenutku pisanja ovog teksta došlo je do još jednog tradicionalnog plavljenja podvožnjaka u Buča Potoku.

Uvjeravali su nas tokom te 2014, s otvaranja sporadičnih kilometara autoputa, da će narednih godina BiH biti veliko gradilište. Iz 2014. godine smo izašli sa 102 kilometra autoputa građenih punih 12 godina. Prema nekim podacima, tokom proteklih 10 godina veliko gradilište podarilo nam je oko 118 novih kilometara, pa tako nakon više od 22 godine teške muke, po zadnjim procjenama, imamo oko 220 izgrađenih nepovezanih kilometara autoputa. Godišnje 10, ko će se srkletit’. Primjera radi, Kosovo je za samo tri godine izgradilo 117 kilometara. Gdje žure i ko im je to radio?

U intervjuu iz decembra 2007. godine, tadašnji šef Delegacije Evropske komisije u BiH Dimitris Kourkoulas kazao je kako će BiH ući u Evropsku uniju do 2014. Prema dostupnim podacima, nismo ušli, a ka’ ćemo, ne zna se. Nakon 2014. se kao moguća godina ulaska spominjala 2020, a onda je bilo sve manje onih koji su se usuđivali išta prognozirati. Bosna i Hercegovina je 2016. godine napokon predala zvanični zahtjev za članstvo u EU, a 2022. godine dodijeljen nam je kandidatski status. Pregovore s EU počećemo kad ispunimo 14 ključnih prioriteta. Trenutnom dinamikom ispunjavanja, znači nikad.

Prioriteti

Uzmimo samo tri prioriteta. Prioritet 5, naprimjer, kaže kako trebamo “poduzeti konkretne korake na unapređenju okruženja pogodnog za pomirenje, kako bi se prevazišlo naslijeđe rata”, a prioritet 7 da trebamo “jačati prevenciju i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i protiv pranja novca i terorizma” unutar čega su i “depolitizacija i restrukturiranje javnih preduzeća i osiguravanja transparentnosti procesa privatizacije”. Sve da to nekako i postignemo, dočeka nas prioritet 14 koji kaže kako je potrebno “završiti neophodne korake u reformi javne uprave s ciljem unapređenja sveukupnog funkcionisanja javne uprave osiguravanjem profesionalne i depolitizirane državne službe i koordiniranim pristupom u kreiranju politika u cijeloj državi”. Grohotom…

Uglavnom, šta sam ono htio reći? Ah, da, nije bio ofsajd protiv Nigerije!