Vječna dilema: Koji automobil kupiti, dizela i benzinca?

“Da li kupiti benzinca ili dizela?” vječna je dilema prilikom kupovine automobila.

Jedan od glavnih krivaca za ovu iskonsku nedoumicu je opšta neobavještenost javnog mnjenja, kao i urbane legende iz vremena Mercedesa 124 200 D čijih su 75 konja vukle tonu i po težak automobil po milion kilometara bez kvarova, uz prosječnu potrošnju od 7 litara lož-ulja.

To što taj motor ima svega pet pokretnih dijelova i što na njemu nema šta da se pokvari niko ne spominje, kao ni nesvakidašnje ubrzanje od 18.5 sekundi do “stotke”.

Poznajem ljude kojima prosečan seks sa predigrom traje kraće od toga, ali ma koliko da ih žalim, još mi je žalivije vozača matore dizelke koji pokušava da pretekne nešto. Bilo šta.

Tehnološki gledano, ova dva goriva zahtjevaju različite stvari kako bi postigla isto, ali na drugačiji način.

Benzin traži fino raspršenu smjesu i varnicu kojom započinje proces sagorjevanja, ali ne podnosi prevelike pritiske (kompresiju).

Dizel gorivu je potrebno upravo suprotno, dakle viši nivo kompresije kako bi se samo-zapalio bez varnice. Mnogi to ne znaju, ali ukoliko ubacite zapaljenu šibicu u kantu sa naftom ništa se ne dogodi. Ne kažem da sam to probao (al’ ne kažem i ni da nisam).

Sa benzinom to vrijedi pokušati tek kada presjecanje vena i vješanje nisu urodili plodom, pa čovjek odluči da ode “in the blaze of glory”.

Vremena se mjenjaju, sa njima i tehnologije koje napreduju brzinom svjetlosti, ali uvriježena mišljenja ljudi – to već malo slabije.

Hajde zato da prođemo kroz nekoliko osnovnih faktora koji čine razliku između benzinaca i dizelaša, nakon čega bi svakome od nas trebalo da postane jasnije šta upravo njemu više odgovara.

Potrošnja goriva

Mrzim je. Da nema potrošnje goriva vozio bih se po cijeli dan, svaki dan. Ma, u špajz bih po teglu ajvara išao autom. Kada je ona u pitanju (potrošnja, a ne tegla ajvara) nedvosmisleni pobjednik je uvijek bio i ostao dizel, mada se dosta toga promijenilo posljednjih godina.

Prije svega, dizelke su nekada trošile jeftini D2, a realno i lož-ulje ako pretekne od grijne sezone. Danas je euro dizel skuplji od bezolovne 95-ice, te je ušteda značajno manja.
Manja je i razlika u potrošnji jer su benzinski agregati sve štedljiviji, ali su i dalje tu neka dva litra više u prosjeku, barem kada se radi o motorima slične radne zapremine.

Da li to znači da vam treba dizelaš?

Da, ukoliko prelazite više od 25.000 kilometara godišnje. Tada ćete, uz trenutne cijene, štedjeti oko 400 eura godišnje na gorivu, što će u potencijalu neutralisati višu nabavnu cijenu, ali i skuplje održavanje.

Sve to pod uslovom da automobil zadržite makar pet godina i da izbjegavate kratke gradske relacije koje su pogubne za moderne dizel motore.

Pogubne jer DPF zahtjeva besmisleno dugu vožnju na besmisleno visokim obrtajima da bi se regenerativni ciklus uspješno izvršio. A svi znamo da riječ ciklus nikada u istoriji nijednom muškarcu nije donijela dobro. Uz to, upotreba automobila na kratke relacije onemogućuje dostizanje radne temperature kod dizelki, čime se opet umanjuje razlika u potrošnji.

Održavanje

Grozna riječ koja obično podrazumjeva da je nešto skupo crklo i da mora da se zamijeni, pri čemu se nešto drugo uvijek mijenja uz to prvo jer će u suprotnom i to da crkne i sa sobom povuče i ono prvo i nešto treće.

Stare dizelke su bile neuništive, bez svjećica i razvodnika, samo BOSCH pumpa i blok motora. Sa druge strane, benzinski motori su danas ti koji imaju manje kvarljivih komponenti, gde prije svega mislim na dizne visokog pritiska, turbinu sa interkulerom, plivajući zamajac, filtere dizel čestica (DPF, FAP), recirkulacioni ventil izduvnih gasova (EGR)…

Nažalost, zahtjevi za većim performansama i nižom potrošnjom čine da se i u benzinske agregate ugrađuje sve više ovih sistema, ali su oni za sada još uvijek značajno pouzdaniji i manje kompleksni. Također, uopšteno gledano, čak i najobičnije redovno održavanje automobila pokretanog dizel gorivom može biti i do 25 posto skuplje od benzinske alternative.

Osjećaj u vožnji

Za njega živimo, za njega dišemo, za njega ćemo posljednji euro da damo. Poznato je da benzinci zahtjevaju više rada na mjenjaču, kao i da svaki malo jači dizelaš ne osjeća uzbrdicu, uključenu klimu.

Razlog tome je daleko veći obrtni moment, isti onaj koji pruža dobra međuubrzanja i mogućnost kretanja iz mjesta bez dodavanja gasa.

Maksimalni obrtni moment koji je kod modernih dizelki dostupan već od 1.500 obrtaja u minuti je opet posljedica konstrukcije motora, dužeg hoda klipa usljed potrebe za većim kompresionim odnosom, ali prije svega turbine promjenljive geometrije koja je danas podrazumjevani dio svakog dizel motora.

Tamo blizu ulaska u crvenu zonu obrtomera, gdje performanse dizel motora počinju da jenjavaju, benzinski tek počinje da se razigrava i mnogi vozači to ne bi mijenjali ni za šta na svijetu.

Pogotovo ne za buku, vibracije i dim karakterističan za motore koji su do 70-tih godina prošlog vijeka gotovo isključivo pokretali kamione i poljoprivredne mašine.

Rekavši sve ovo mogli bismo zaključiti da se odgovor na pitanje s početka teksta svodi prevashodno na lični osjećaj ili eventualno epilog neke svađe u kafani na temu ko je pametniji.

Svako je uvijek pametan kada treba potrošiti tuđi novac, ali rijetko ko će zastati i razmotriti sve činjenice hladne glave. Ja sam recimo do sada vozio pet benzinaca i četiri dizela i volim i jedne i druge, svake na svoj način.

Stvari se razvijaju u takvom smjeru da se svi parametri ove dvije potpuno različite filozofije približavaju, a na kraju će i jedna i druga popustiti pred električnim pogonom.

To ipak nije razlog da žmirite pred vlastitim željama, potrebama i mogućnostima.

Moj savet bi stoga bio: Ukoliko imate viška para – kupite šta god vam duša ište. Uostalom, što bi rekao jedan moj drug, ko će vam kupiti ako nećete sami sebi. Onda taj novac možete trošiti nasumično i u velikim količinama na gorivo, registraciju, redovno održavanje i kvarove.

Ako, pak, pripadate daleko većoj populaciji ljudi koji jedva skrpe novac za kupovinu automobila ili jednostavno ne želite da se rasipate, stvari u principu stoje ovako:

– Prelazite ispod 20.000 kilometara godišnje? Isključivo benzin.

– Prelazite preko 30.000 kilometara godišnje? Isključivo dizel.

– A šta je sa velikom razlikom između?

– Pa, u tom slučaju odluka zavisi od toga šta vas više nervira, to što ne možete da izvučete uzbrdicu sa uključenom klimom ili turbina “a la catastrophe” skuhana u sopstvenom ulju. Ipak, šta god da izaberete, gledajte makar da vam je ubrzanje do “stotke” značajno kraće od nekih drugih, također intimnih i adrenalinom ispunjenih trenutaka.