Evo kako se kupuje automobil u Njemačkoj

Kupovina novog automobila može da se pretvori u noćnu moru zbog čekanja papira i redova za razne takse i uplate.

Međutim, kupovina automobila u Njemačkoj je sasvim drugačija, a ovo je priča o super organizovanoj i efikasnoj administraciji.

Nazvao sam Audi auto salon, odabrao auto koji sam želio, pitam koje finansiranje imate. Imaju “Audi bank” sa 1.5% kamate. U principu “samo uzmi, za lovu ne brini”.

Može, prodano. Što dalje? Kaže “mailajte mi obračun zadnje dvije plaće i kopiju osobne, čim banka kaže OK mailam ugovor”.

Pola sata nakon što sam to mailao, dolazi mi mailom ugovor i piše prodavač “sve je odobreno, potpišite i vratite skenirano”.

Potpisao sam, skenirao, mailao. Zovem za pola sata “jeste sve dobili, što dalje?”. Kaže prodavač “sve je OK, dokumente auta vam šaljemo na vaš ured za registraciju (Zulassungsstelle), odite tamo za 2-3 dana, tamo registrirajte i dođite s tablicama po auto”. Hm. Zanimljivo.

Prije registracije, mora se ugovoriti osiguranje, te ko želi može odabrati i tablice po želji. Osiguranja su mahom sva on-line. Odabrao sam jedno koje su mi preporučili. Ulogiraš se, upišeš podatke auta, svoje podatke, broj svog tekućeg računa s kojeg ide naplata … klik, klak … i na mail stiže potvrda da je auto osiguran. Potvrdu se isprinta i nosi sa sobom na registraciju. Ne vidiš živa čovjeka.

Na WEB stranici “ureda za registraciju” može se odabrati neku od slobodnih tablica. Listam, listam, listam, nađem broj koji mi se sviđa, klik, klik, upišem svoje podatke …. i na mail stiže potvrda da sam “rezervirao” te tablice. Cijena – 10 eura. Nije puno.

Nakon 3 dana nazvao sam “ured za registraciju”, pitam jesu stigli moji papiri od auta. “Stiglo je, možete doći”.

Dolazim na svoju “Zulassungsstelle”.

Pored ulaza u zgradu, stoje još jedna vrata na kojima piše TABLICE. Uđem unutra, kažem “imam rezerviranu tablicu, jeli se to naručuje ili imate na skladištu”. Ona se smješka i kaže “sad ću ih napraviti”. Vadi dvije prazne tablice (samo “D” s lijeve strane), ubaci brojeve u neku štancu, gurne tablicu, stisne gumb i PUF – izlazi gotova tablica. Gurne drugu, PUF, izlazi druga. Doslovno za cca. Dvije minute izrađene su na licu mjesta obje tablice! Cijena (čini mi se) 22 EUR.

Tehnički pregled vrijedi dvije godine. Ako se u međuvremenu promjeni vlasnik ili sl., tehnički se ne mora raditi. Dakle, sve se obradi na “uredu za registraciju”, nema tehničkog pregleda niti lupanja pečata na MUP-u.

U Njemačkoj stanice za tehnički pregled praktički nema.

Tehnički pregled se radi jednom u dvije godine, na način da lokalni automehaničari imaju ugovor s nacionalnim certifikatorskim kućama – DECRA i TÜV. Dođeš kod najbližeg mehaničara, on ti kaže: imamo TÜV utorskom i četvrtkom. Ostaviš auto taj dan, oni pregledaju, ovjere, i preuzmeš nakon posla auto sa izdanim certifikatom o tehničkom pregledu. Dakle – nema ni namještenih poslova u “centrima za tehnički pregled”.

Ulazim u zgradu, na automatu uzmem broj kao u banci, sjednem i čekam. Nakon desetak minuta dolazim na red, idem na šalter.

“Dobar dan, dokumente za moj auto su vam poslali poštom, bla bla”. Pogleda u kompjuter “aha, tu je”, ode po A4 kuvertu, otvori, unutra sve od mg auta. Pita me osobnu, potvrdu osiguranja, tablice. Klika sve u kompjuter, vidim da printa na saobraćajnu i knjižicu vozila. Zatim “knjižicu vozila” vraća u jednu kovertu i kaže mi “to ide u Audi bank radi hipoteke”. Zatim mi daje “magnetsku karticu” i kaže “odite platite troškove preko na kasu”.

Idem preko, nema uhljeba na kasi. Ne, kasa je automatska. Ubaciš karticu, display pokaže koliko treba platiti (reda veličine 50-ak EUR), možeš platiti novčanicama ili karticom. Platim, isprinta mi potvrdu – račun.

Sve u jednoj transakciji, oni neka se poslije kusuraju koliko kome pripada.
Vraćam se na šalter. Na tablicama su zalijepljene one okrugle naljepnice koje označavaju da je auto registriran.

Daje mi saobraćajnu i moje dokumente, a jednu kovertu sa knjižicom vozila dakle šalje u Audi bank.

Da rezimiran: Ta jedna jedina osoba za šalterom ureda za registraciju mi je u 10 minuta registrirala auto i obavila sve ono što kod nas ideš kod bilježnika radi ovjere hipoteke na kredit itd. Ujedno, ona šalje potrebne dokumente natrag u banku, u neku ruku radi dio posla bankarskog službenika. Ta mi je usluga posebno naplaćena 15 eura.

Dakle, taj “državni službenik” je po ovdašnjoj proceduri istovremeno službenik za registraciju, prodavač biljega, javni bilježnik, MUP-ov udarač pečata i dijelom bankarski službenik. Sve odjednom, u 10 minuta. Za to vrijeme kasu vodi robot.

Kao što rekoh, i sve sam platio bez da sam vidio živa čovjeka za kasom. Nema taksenih marki, nema blagajnika. Nakon dva dana išao sam po auto sa svojim tablicama.