Zašto turisti u Hrvatskoj troše manje nego u drugim zemljama?
U prvoj polovini jula u Hrvatsku je stiglo 165.000 turista manje nego u istom razdoblju prošle godine, no kada se pogledaju predsezonski podaci, čini se da će usprkos ovoj “julskoj rupi” turistička sezona i ove godine biti rekordna.
Potpune brojke za mjesec juli bit će objavljene početkom augusta, no za prvu polovinu godine podaci pokazuju da je ipak došlo do produženja turističke sezone.
Posljednjih godina Hrvatska je po rastu turizma nadmašila konkurentske zemlje sjevernog Mediterana kao što su Grčka, Španija, Italija, Malta i Kipar, no hrvatski turizam suočava se s brojnim problemima i ima jako velik prostor za napredak u smislu povećanja prihoda kroz podizanje kvalitete usluga.
U studiji koju su izradili Kristian Orsini i Vukašin Ostojić iz Uprave za ekonomske i finansijske poslove Evropske komisije, navodi se da turisti u Hrvatskoj troše znatno manje nego u konkurentskim zemljama.
Potrošnja u Hrvatskoj je otprilike na 70 posto prosjeka Mediterana. Razlog je, naravno, turizam zasnovan na “suncu i moru” i u skladu s tim slabija turistička infrastruktura za niži segment tržišta.
Hrvatska u odnosu na konkurenciju još uvijek ima i najveću sezonalnost turizma, što je veliko opterećenje za turističku infrastrukturu kao što su veliki hoteli koji imaju određene troškove bez obzira na popunjenost.
Zanimljivo je i da je većina noćenja stranih turista zabilježena u privatnom smještaju i kampovima. Dok je u konkurentskim zemljama dominantan hotelski smještaj, u Hrvatskoj glavnina noćenja stranih turista otpada na privatni smještaj i kampove.
Autori studije upozoravaju da oslanjanje na trenutni model turizma može biti neodrživo. Naime, turistički tokovi su podložni oscilacijama pa turizam, kao i svi drugi proizvodi i usluge, ima svoj “životni ciklus” i podložan je promjenama preferencija turista, kod kojih može doći do zasićenja.
Upozoravaju da se sve turističke destinacije suočavaju s rizikom stagnacije ili pada potražnje te da se kreatori politika ne bi trebali oslanjati isključivo na turizam, dok bi istovremeno trebali raditi na njegovoj diverzifikaciji – podizanju raznovrsnosti ponude.
