U BiH teško naći kuhara i za platu od 4.000 KM, na biroima u FBiH ima ih 3.500

I do 4.000 maraka (oko 2.000 eura) mjesečno. Toliko, naime, može zaraditi kuhar u Bosni i Hercegovini, u kojoj prosječna plata iznosi 1.300 maraka (665 eura). Barem ako je suditi po oglasima za posao, koje raspisuju hoteli i restorani.

U oglasima se, uz visoke plate, kuharima nude i druge pogodnosti, poput smještaja, hrane, ili plaćenog zimskog odmora.

Takve pogodnosti nudi jedan hotel u Mostaru, turističkom gradu na jugu Bosne i Hercegovine.

“Ako želite da nađete dobrog kuhara, morate ga dobro i platiti”, kratko je za Radio Slobodna Evropa (RSE) komentarisao Semir, koji se javio na broj iz oglasa, ne želeći otkriti o kojem se hotelu radi.

Tridesetak kilometara južno od Mostara, restoran “Old Mill” u Stocu već mjesecima bezuspješno traži četiri kuhara. Vlasnik nudi mjesečnu platu od 3.000 maraka (oko 1.500 eura), tokom osam mjeseci sezone, te smještaj i topli obrok.

Ponuda uključuje i finansiranje tokom četiri zimska, vansezonska mjeseca.

Ideja je da kuhar bude odjavljen tokom zime, te prima državnu pomoć za nezaposlene.

Dodatno bi primao i finansijsku pomoć od vlasnika restorana, ukoliko pristane i na angažman tokom naredne sezone.

“Javljaju se ljudi, valjda privučeni visokom platom. Ali, u razgovoru brzo bude jasno da nije riječ o kuharu koji ima iskustva, i koji je sposoban grupi od 30 gostiju pripremiti različita jela iz našeg jelovnika u roku od četrdeset minuta. Tako da nisam još našao, ali pokušavam”, kaže za Radio Slobodna Evropa vlasnik restorana Ibrahim Buzaljko.

Amer, 48-godišnji kuhar koji se predstavio samo imenom, koji je radio u brojnim restoranima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, kaže da ni 4.000 eura nije prevelika plata za kvalitetnog kuhara.

“Posao kuhara je psiho-fizički stresan, a ujedno je i umjetnost koju moraš voljeti i za koju trebaš biti nadaren da bi je mogao uspješno raditi”, kaže Amer, koji danas vodi kuhinju jedne javne ustanove.

Osim kuhara, nedostaje i drugih zanatlija

I nisu samo kuhari tražene profesije u Bosni i Hercegovini. Na tržištu rada nedostaje mnogih drugih zanata, naročito, takozvanih, radno-intenzivnih poslova, koji zahtijevaju psiho-fizički napor.

Poslodavcima, ali i građanima, sve je teže naći uslugu električara, keramičara, ili vodoinstalatera.

“Čast pojedincima, kojih je malo, danas se svak’ naziva majstorom. A kad dođe na adresu da otkloni kvar, često napravi jos veću štetu. A naplati unaprijed, i kasnije više nije dostupan ni da vrati novac, ni da popravi štetu”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Kadira iz Sarajeva kojia se predstavila samo imenom.

Ona je jedna od preko 110.000 članova Facebook grupe “Majstori Sarajevo”, koja, poput brojnih sličnih, nastoji da građanima olakša pronalazak majstora, kao i majstorima pronalazak posla.

Član grupe je i Nihad Hamzić, koji za RSE kaže da se elektroinstalacijama često bave osobe koje nisu obrazovane za tu profesiju.

To, kaže on, može biti opasno, kako za te ljude, tako i za njihove klijente.

Mirela iz Tuzle, koja se predstavila samo imenom, kaže za RSE da su mnogi stari majstori otišli u penziju ili u inostranstvo, a nove generacije su potpuno izgubile interes za zanate i poslove koji uključuju i fizički rad.

“Danas zato imamo rast cijena rada, pa dobar zanatlija napokon može pristojno zarađivati. Ali će nam trebati mnogo vremena da obrazujemo nove kadrove i da oni steknu iskustvo kroz rad”, kaže ona.

Sarajlija Edin Jamaković na duhovit način objašnjava da su se želje i potrebe mladih u Bosni i Hercegovini drastično promijenile.

“Ne bih se složio da nema zanatlija, nego imamo poplavu novih, popularnijih zanata, poput IT-jevaca, YouTube-ra, influensera, developera, programera, Instagram-era, vlogera, blogera, TikTok-era, Facebook-ovaca”, kaže on.

Nejra Međedović – Pamukcu kaže za RSE da je zbog nedostatka dobrih zanatlija imala “ogroman problem i troškove”.

“Dogovorila sam radove u stanu. Počeli su raditi i odustali na pola posla. Bilo je razrušeno, ali niko nije došao da završi. To je tako stajalo neko vrijeme. Pretrpjela sam i finansijske gubitke, jer sam odložila selidbu za narednu godinu. Na kraju su radove završili drugi ljudi”, kaže ona za RSE.

Nedostatak zanatlija osjetno usporava poslovanje i agencija za nekretnine, pojašnjava Mehmed, suvlasnik jedne od njih, koji se predstavio samo imenom.

“Mi često kupujemo nekretnine, renoviramo ih i prodajemo. Posljednjih godina sve teže je naći majstore koji će renovirati stan ili kuću kvalitetno i u roku. Dugo se čeka, pa to usporava cijeli proces. Imali smo najčešće firme ili pojedince koji su redovno radili za nas, ali je iz godine u godinu posla sve više a majstora sve manje”, kaže on.

Šta kažu zvanične institucije?

Oko 330.000 osoba je registrovano kao nezaposleno u Bosni i Hercegovini, pokazuju podaci dva entitetska zavoda za zapošljavanje.

Haris Čuljević, glasnogovornik Federalnog Zavoda za zapošljavanje, kaže da registar nezaposlenih daje “lažnu sliku o stanju na tržištu rada” u entitetu Federacija BiH.

“Od oko 272.000 građana na evidenciji nezaposlenih, procjenjujemo da samo njih oko 100.000 zaista traži posao. Ostali se prijavljuju na našu evidenciju kako bi ostvarili neke druge beneficije, prvenstveno zdravstveno osiguranje”, kaže on.

Naime, građani Federacije BiH često koriste zakonsku mogućnost da se prijave na evidenciju nezaposlenih, kako bi ostvarili pravo na zdravstveno osiguranje.

To, prema Čuljevićevim riječima, nepotrebno opterećuje zavod za zapošljavanje.

“Mi se dugi niz godina zalažemo da se zdravstveno osiguranje izmjesti iz ove oblasti. Ostali smo jedina teritorija u Evropi gdje je zdravstveno osiguranje nezaposlenih osoba regulisano na ovakav način”, kaže on.

Objašnjava da bi, izmjenom zakona, pitanje zdravstvenog osiguranja nezaposlenih moglo biti riješeno preko fonda zdravstvenog osiguranja ili direktnim budžetskim finansiranjem, kako bi na evidenciji nezaposlenih ostali samo oni građani koji zaista traže posao.

Trenutno je na evidenciji nezaposlenih u ovom bh. entitetu i skoro 3.500 kuhara, iako ih na tržištu rada nema dovoljno.

Čuljević objašnjava da je mnogo mladih završilo zanat za kuhara, bez ikakve želje da rade u toj struci.

“Oni često odbijaju ponuđeni posao pod raznim izgovorima”, kaže on, i dodaje da neki od njih ne vladaju praktičnim, zanatskim vještinama koje traže poslodavci na tržištu rada, jer obrazovni sistem ne nudi dovoljno praktične nastave u školama.

“Neki od njih, na primjer, rade taj ili neki drugi posao u inostranstvu, sezonski. I odbijaju posao na domaćem tržištu. Imamo i starijih osoba koje ne žele raditi predaleko od mjesta u kojem žive. Tako da i to dodatno daje krivu sliku da ih na evidenciji ima mnogo, a u stvarnosti ih nema na tržištu”, ističe on.

Objašnjava da je istraživanje tržišta rada, koje svake godine provodi Zavod, pokazalo da će ove godine, uz kuhare i konobare, najtraženija zanimanja biti varioci, CNC operateri, trgovci, i keramičari.

Među zanimanjima koje poslodavci u entitetu Republika Srpska ove godine najviše traže su kuhari, konobari, vozači, elektrotehničari, i automehaničari, ističu za RSE iz Zavoda za zapošljavanje RS.

Poslodavci traže uvoz radne snage

Logično je da je smanjenje broja zanatlija uzrokovao rast plata u tim poslovima, kaže Saša Ačić, direktor Unije poslodavaca bh entiteta Republika Srpska.

Ističe da je, uprkos rastu plata, sve manje tih zanimanja na tržištu rada.

Zbog toga će se poslodavci, kaže on, morati sve više okretati zapošljavanju stranih državljana, najvjerovatnije iz Azije i Afrike.

“Prije sedam ili osam godina je u građevinskoj školi u Banjaluci školovan samo jedan zidar, a trebalo je biti cijelo jedno odjeljenje zidara. Tada je prosječna starost zidara bila 56 -57 godina i oni su do sada otišli u penziju”, ističe on.

Dodaje i da zanati nisu interesantni ni djeci ni njihovim roditeljima, zbog čega je poslodavcima sve teže i sve skuplje da obezbjede dovoljno vodoinstalatera, elektroinstalatera, zavarivača i drugih deficitarnih zanata.

“Svake godine se penzioniše 12.500 osoba, dok na tržište rada uđe samo 9.000 mladih sa 19 godina”, kaže Ačić.

Obrazovni sistem ne uspijeva da bosanskohercegovačkoj radnoj snazi obezbijedi vještine i znanja neophodna za nesmetanu integraciju na tržište rada, piše u Izvještaju Evropske komisije o Bosni i Hercegovini za 2023. godinu.

U izvještaju stoji da je radna snaga Bosne i Hercegovine u konstantnom padu, dijelom zbog stalne migracije kvalifikovanih i manje kvalifikovanih radnika ka inostranstvu, što ima negativan uticaj na potencijal rasta zemlje.