Tešanjski privredni uspjeh nije valoriziran i kroz povrat javnih prihoda

Tešanj je, po tom ekonomskom pokazatelju, sedma općina ili grad u FBiH. Više je uplaćeno samo u sarajevskim općinama Novi Grad (3.068.174.007,74) i Ilidža (2.720.057.308,83), zatim gradovima Tuzla (2.324.638.491,20) i Mostar (2.240.461.607,53), koji su i kantonalna sjedišta, kao i sarajevskim općinama Centar (1.993.325.174,96) i Novo Sarajevo (1.483.933.324,07).

Tešanj je, sada, prvi put pretekao i Grad Zenicu (1.279.502.156,58 KM), koja ima duplo veći broj stanovnika, a uz to je i sjedište te je u njemu registrirano i najviše kantonalnih preduzeća ZDK-a.

– U svim tim općinama, u kojima je uplaćeno više nego na području naše općine, registrirana su neka državna, federalna ili kantonalna preduzeća. U tom smo periodu imali duplo veći promet od nekih općina koje imaju otprilike isti broj stanovnika, kao što su Kakanj, Cazin, Vogošća… Ovaj podatak ne treba nikoga čuditi, jer je u 2019. godini godini vrijednost izvoza sa prostora općine Tešanj iznosila 375 miliona KM – ističe načelnik te općine Suad Huskić.

Huskić je na proteklim Lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini ponovo dobio povjerenje svojih sugrađana te će i narednih četiri godine biti načelnik Tešnja.

On napominje kako tešanjske firme izvoze, primjerice, više nego Unsko-sanski kanton te da u izvozu Federacije BiH sudjeluju s oko pet, a ZDK-a 25 posto, mada ta općina čini oko dva posto stanovništva FBiH.

– U prethodnih osam godina imali smo skoro pa duplo brži rast broja zaposlenih od ostataka FBiH ili BiH. Trenutni broj zaposlenih je 13.447 na 43.700 stanovnika i po procentu zaposlenih smo u prvih 10 općina i gradova u FBiH, mada nismo nikakvo administrativno sjedište. Imamo najpovoljniji odnos broja zaposlenih u odnosu na broj penzionera – 2,6 radnih mjesta na jednog penzionera, dok je prosjek FBiH 1,6:1. Tokom pandemije koronavirusa broj zaposlenih smanjen je za oko 400 radnih mjesta – objašnjava Huskić.

Svi pokazatelji, napominje, govore kako je Tešanj vrlo važan ekonomski prostor i da poboljšava prosjek BiH.

– U Tešnju se mnogo radi i rezultati se mogu vidjeti u ovim pokazateljima. Smisao ukazivanja na ove podatke nije u tome da bismo pravili marketing, nego da ukažemo na stvari koje treba mijenjati radi bh. ekonomije – istaknuo je.

Huskić smatra da sadašnji način oporezivanja dohotka nije nikako dobar. Odgovara administrativnim centrima, a guši privredu i koči podizanje primanja uposlenih.

– Tamo gdje se prozvodi i izvozi, prosječna plata je 650-750 KM, kao što je u Tešnju, Gračanici, Gradačacu…. Tamo gdje je javni sektor i administracija, prosječna plata iznosi više od 1.000 KM. To nije dobro za bh. ekonomiju, jer nije stimulativno za dalji razvoj i ulaganja, za povećanje broja zaposlenih – upozorava tešanjski načelnik.

Osim toga, kaže, niski rast plata u proizvodnji utiče i na povećanje migracija te odlazak, uglavnom mladih i najkvalitetnijih kadrova iz BiH.

– Ljudi odlaze! Negativni efekti se samo uvećavaju i ako ne reagujemo pravovremeno ugušit ćemo i one koji imaju potencijal da dalje rastu. Drugi razlog zašto iznosimo pokazatelje iz naše općine, je raspodjela prikupljenih poreza, koji se ne vraćaju na pravedan način u lokalne zajednice. Raspodjela prihoda ne uvažava i doprinos tih zajednica ukupnom prihodu – podvlači Huskić.

Duplo se više sredstava od PDV-a, napominje, ostavlja u Sarajevu, nego u drugim sredinama, tamo gdje je najviše adminstracije. Prometom na području Tešanj ostvaren je veliki prihod BiH od PDV-a, ali taj podatak nema nikakav značaj u trenutnom sistemu raspodjele prihoda.

– Kriteriji za raspodjelu poreza je i površina općina, što je ponekad šuma ili prazan prostor, a industrijska centri, rad uposlenih u industrijskom sektoru, odnosno proizvodnji, nemaju mjesto koje zaslužuju. Treba nam više pravednosti i jasnih kriterija – kazao je.

On dodaje da traže i racionalizaciju javnog sektora i transparentnost te što bržu promjenu propisa o doprinosima na plate i načina raspodjele sredstava od prikupljenih poreza.

– Naš budžet, koji je nešto manji od 20 miliona KM, mnogo je manji od budžeta administrativnih centara, koji imaju manje zaposlenih. Imamo i najjeftiniji javni sektor u BiH i najmanje ljudi u administraciji, a od, po broju stanovnika sličnih općina, za administraciju na godišnjem nivou trošimo manje za oko 500.000 KM – podvlači Huskić.