Terzić: Većina novca uloženog u gradnju autoputa ostaje u zemlji

Trenutno se u BiH gradi 46 novih kilometara autoputa na koridu Vc i to 40 kilometara kroz FBiH i šest kroz RS. U FBiH se grade dionice Vranduk – Ponirak, Ponirak – Vraca, Tunel Zenica -Donja Gračanica, Klopče-Donja Gračanica, Drivuša – Klopče, Tunel Ivan, Buna – Počitelj i Počitelj – Zvirovići, dok je u RS-u aktivno gradilište na dionici Johovac – Rudanka.

– Mi smo prije nekoliko godina proveli istraživanje o uticaju ulaganja u infrastrukturu i došli smo do izračuna da svaka marka uložena u infrastrukturne projekte proizvodi 2,94 puta veće efekte. Drugim riječima, svaka uložena marka proizvodi 2,94 KM efekata na ekonomiju. Pritom se radi samo o kratkoročnim efektima, koji se ostvaruju dok traje realizacija projekta. Svi efekti se mogu podijeliti na direktne, indirektne i efekte dohotka. U direktne efekte spadaju plaćanja koja izvođači radova vrše prema dobavljačima materijala i usluga.

Istovremeno, ti dobavljači imaju svoje dobavljače sirovina, a oni opet svoje i na taj način se mreža onih koji imaju koristi od infrastrukturnih projekata širi. Došli smo do izračuna da su indirektni efekti čak i veći od direktnih i to 1,24 puta. Tome treba dodati i da ljudi uposleni u svim tim firmama imaju radnike koji zarađuju platu koju troše. S porastom njihovih prihoda rastu i njihove potrebe, a samim tim i potrošnja koju ostvaruju. To su takozvani efekti dohotka i koeficijent ovih efekata je 0,7. Kada se zbroje vrijednosti svih ovih efekata, dođe se do koeficijenta od 2,94 s kojim se množi svaka uložena marka, elaborirao je za “Oslobođenje” Muamer Halilbašić, direktor Ekonomskog instituta u Sarajevu.

Po njegovim riječima, postoje i dugoročni efekti na ekonomiju, koje proizvodi gradnja autoputa, ali i drugi infrastrukturni projekti.

– Kada imamo izgrađen kvalitetan autoput, firmama je olakšana komunikacija, troškovi transporta postaju manji, a te kompanije konkurentnije na tržištu. Zahvaljujući tome, one se razvijaju, što doprinosi i razvoju ukupne ekonomije cijele države – pojasnio je Halilbašić.

Izgradnja autoputa, kao i drugih saobraćajnica doprinosi i većem zapošljavanju.

– Prema rezultatima istraživanja, svaki radnik koji je direktno angažovan na gradnji autoputa, odnosno na gradilištu, za sobom “vuče” zapošljavanje još četiri radnika u pratećim industrijskim granama. Naime, prilikom gradnje autoputa, izvođači radova nabavljaju potrebne materijale i usluge, od kamena, cementa, armature, pa nadalje. Te materijale neko mora i proizvesti. Na taj način gradnja autoputa doprinosi povećanju zaposlenosti i u svim pratećim industrijskim granama – kazao je direktor JP Autoceste FBiH Adnan Terzić.

Posebno je naglasio da većina novca uloženog u gradnju autoputa ostaje u zemlji.

– Radili smo neke izračune i došli smo do podatka da 80 posto novca koji situiramo, odnosno plaćamo izvođačima radova, a plaćanja se vrše redovno svaki mjesec, čak i kada se ugovor o izvođenju radova dodijeli neko stranoj kompaniji, ostaje u BiH, odnosno u FBiH. Mi smo za ovu godinu planirali da situiramo, odnosno da isplatimo oko 460 miliona maraka sanmo za radove. Tome treba dodati i iznos koji ćemo izdvojiti za eksproprijacilu te održavanje do sada izgrađenog autoputa, dodao je Terzić.

Medu dobavljačima koji isporučuju materijale za izgradnju autoputa je i Tvornica cementa Kakanj. Iako količine koje isporučuju za izgradnju ovog infrastrukturnog projekta čine tek manji dio njijihove ukupne proizvodnje, po nječima direktora Branimira Muidže, ipak osjete razliku između perioda intenzivne gradnje i zastoja u izgradnji.

-Svjesni smo da postoji itekako velika, prije svega potreba, ali i potencijal izgradnje prometne infrastrukture. Upravo zbog toga širimo svoje poslovanje i spremni smo sa svojim kapacitetima da odgovorimo tim potrebama – naglasio je Muidža.

lako priča o ulaganjima u autoput djeluje bajkovito, i ona ima svoje limite koje ne bi trebalo prelaziti. Preveliko investiranje može izazvati i negativne efekte.

– U srednje razvijenim zemljama, kakva je BiH, ulaganja u infrastrukturu ne bi trebala prelaziti visinu od 3,5 posto bruto društvenog proizvoda. Ako bi se premašio taj omjer, zemlja bi ušla u pretjerano zaduživanje, jer se infrastrukturni projekti uglavnom realizuju putem kredita. U tom slučaju, privreda ne bi stigla ostvariti one koristi koje bi osigurale rast iz kojeg bi se moglo finansirati vraćanje tih kredita – napomenuo je Halilbašić.

Vrijedi podsjetiti na to da će se vrijednost investicija u izgradnju autoputa na koridoru Vc uskoro dodatno povećati, jer su Autoceste FBiH raspisale tendere za izbor izvođača za gradnju dvije nove dionice i to Ovčari – Mostar Sjever, koja uključuje i gradnju tunela Prenj dugog 10 kilometara, te Mostar Sjever – Mostar Jug. Ukupna dužina ove dvije dionice je 50 kilometara, piše “Oslobođenje”.