Svi bi u Njemačku – što dalje od Balkana

Dvadeset hiljada radnih mjesta godišnje! Za ljude u zemljama zapadnog Balkana to zvuči kao poziv da se otisnu u “obećanu zemlju”. Mnogi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji misle da je Njemačka zemlja u kojoj bi i oni mogli da žive taj bolji život.

Na Kosovu, odakle posljednjih nekoliko mjeseci u Njemačku dolazi većina takozvanih balkanskih izbjeglica, najava njemačke ministarke Andree Nales doživljava se kao proevropski impuls. Predsjednik Privredne komore Kosova Safet Gerdžaliju ocjenjuje da bi to, ako se ostvari, imalo pozitivan efekt na Kosovare.

“To bi značilo da pripadamo Evropi, ali bi također imalo i ekonomsku dimenziju. Ako već nema direktnih investicija na Balkanu, na ovaj način bi neki procesi mogli da se olakšaju ili ubrzaju. Ekonomska situacija na Kosovu nije dobra i sve je manje stranih investicija. Mogućnost zapošljavanja u Njemačkoj za mnoge mlade ljude sa Kosova bio bi tračak nade”, kaže Gerdžaliju.

“Ko jednom ode, nikad se ne vraća”

Međutim, makedonska profesorica ekonomije Marija Zarezankova-Potevska, ne vidi to baš tako pozitivno i upozorava na negativne posljedice inicijative ministarke Nales. Iako direktna migracija radne snage znači kratkoročno opuštanje, jer bi odlazili nekvalifikovani radnici i oni koji su nezaposleni, s druge strane bi moglo da dođe do promjene demografske strukture tih malih zemalja.

Ako se dozvoli da zemlju napuste ljudi koji su tamo obučeni, odnosno školovani, trebali bi biti svjesni da se oni neće vratiti. Zato je važno da se za te ljude dugoročno pronađu “rješenja u njihovim zemljama”.

Prijedlog Andree Nales je bila logična odluka, kaže Erol Mujanović, ekspert za tržište rada iz Bosne i Hercegovine. Gastarbajteri sa Balkana su se u inostranstvu dokazali kao vrijedni i u Njemačkoj su veoma dobro integrisani. Radnici iz zemalja zapadnog Balkana bi za njemačku privredu bili “čist dobitak”, ocjenjuje Mujanović.

I on je svjestan da bi odlazak mladih radnika značio gubitak za njihove domovine, ali da je “svakako bolje da rade u Njemačkoj, nego da budu nezaposleni u Bosni i Hercegovini”. Mujanović pominje i devize koje bi ti novi gastarbajteri slali svojima u matičnim zemljama i time davali podstreka tamošnjoj privredi.

Što dalje od Balkana

Procjena Mujanovića vjerovatno odražava mišljenje većine stanovništva zemalja u kojima već godinama vlada visoka stopa nezaposlenosti. Procjenjuje se da samo u Bosni i Hercegovini posao nema čak polovina mladih. Kosovo je i dalje među najsiromašnijim zemljama u Evropi, a perspektive za mlade u Makedoniji, Albaniji i Srbiji također djeluju sumorno.

To može dobro da se vidi i po reakcijama na prijedlog ministarke Nales na društvenim mrežama. Student iz Sarajeva na Fejsbuku tako piše da bi, da može, odmah otišao, samo da više ne mora da gleda “naše političare” – hoće što dalje od “zatucanog Balkana”. Drugi pak ideju o fiksnim kontigentima smatraju “glupom” i ističu da na svaki način treba pokušati pronaći posao u Njemačkoj.

Društvene mreže šire vijesti

Na društvenim mrežama ima i komentara u kojima se prenosi lično iskustvo u pronalaženju posla u Njemačkoj. Na našoj Fejsbuk stranici – DW Bosna i Hercegovina – prilog o inicijativi ministarke Nales zabilježio je velik interes. S druge strane, mediji u zemljama zapadnog Balkana na najavu iz Njemačke za sada reaguju prilično stidljivo. Informacija je objavljena na glavnim internet-portalima, ali bez komentara. Vjerovatno se čeka na konkretnije odluke iz Berlina.

Međutim, bez obzira na odluku Njemačke vlade o inicijativi Andree Nales, odlazak mladih ljudi iz zemalja zapadnog Balkana vjerovatno je nezaustavljiv. Njemačka im je najprivlačnija. Ako im to ne uspije, mnogi mladi ljudi pokušaće da okušaju sreću negdje drugdje – većinom na Zapadu i što dalje od Balkana.