Slovenci i Hrvati hrle u bh. grad: Janez i Joža kupuju sve, od sira do suhih šljiva

U Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši tokom vikenda više je auta sa stranim registarskim oznakama nego onih s bosanskim. Neki od njih su “dijasporci” koji za vikend dolaze kući iz Slovenije, Austrije ili Njemačke, ali je još više stranaca koji su ovdje zbog šopinga. Jedan od njih je Janez iz Metlike.

Srećemo ga na parkingu ispred velikog tržnog centra u Velikoj Kladuši dok čeka trojicu bratića. Došli su s jednim autom. U kupovinu i na ćevape, kaže. I tako svakih mjesec-dva, piše DW.

“Mi smo svaka dva mjeseca tu, ne uvijek radi šopinga. Idemo u Kladušu, Cazin, Bihać, prošli put smo išli pogledati Željavu (napušteni vojni aerodrom u blizini Bihaća, op.a.), neki izlet si napravimo. To je blizu, sat i pol vožnje”, kaže Janez dok drži nekoliko artikala koje nije ni planirao kupiti.

“Ovo što sam kupio, vidio sam da je jeftino, a možda mi i ne treba. Što se tiče prehrane i tog, možda na pijaci uzmemo neke stvari, luk, suhe šljive i slično. Kupimo šta treba, pojedemo ćevape, popijemo pivo i u jedan smo doma”, pojašnjava motive čestog dolaska u ovaj pogranični gradić.

Janez iz Metlike

Ubrzo mu se pridružuju i trojica rođaka s punim kolicima stvari koje su upravo kupili. Ima tu svega, od voća do jastuka. Najpričljiviji je Joža, profesor matematike i fizike, zaljubljenik u trubu i historiju. Ovo zadnje je, pored šopinga, jedan od razloga zašto često dolazi u ovaj dio BiH.

“Deset puta godišnje dolazim, otprilike svaki mjesec, samo ne kad je zima i ljeti kad su velike gužve. Varijanta A je ova kratka do Kladuše, varijanta B na Bihać, a varijanta C do Krupe i nazad preko Kostajnice i Dvora. Prošao sam sve. Uvijek i nešto naučim.

Obilazim stare gradove, bio sam na Uni, u nacionalnom parku, u nekim starim džamijama.”
Pitamo ga šta najčešće kupuje?

“Dok sam pušio uvijek sam kupovao cigare, sada ih uzmem za kolegu. Četiri šteke koliko je dozvoljeno “po glavi” prenijeti. Za druge uzmem i pivo, a za sebe vitamine. Tu u ljekarni je puno jeftinije nego kod nas. Kod veterinara kupim nešto za psa, malo na pijaci, danas sam kupio stvari od rostfraja koji je mnogo jeftiniji tu. Uvijek uzmem i pecivo na istom mjestu. Francuski kruh i kuruzu. I sir dimljeni na pijaci”, nabraja Joža dok puni gepek auta kupljenim stvarima.

Niže cijene i povrat poreza

Građanima iz Hrvatske i Slovenije se isplati doći u šoping u Bosansku krajinu zbog cijena i blizine, ali i mogućnosti povrata poreza.

“Isplati se doći. Tu je gorivo 93 centa, kod nas 1,20 eura. Kad napunim rezervoar, ono što potrošim do tu, ispadne gratis. Ja sam samo jednom tražio povrat poreza, jer ne kupujem mnogo. Na alkohol, cigare i gorivo nema povrata”, govori Joža.

Za razliku od njega, brojni drugi građani Hrvatske i Slovenije koriste mogućnost povrata poreza za proizvode kupljene u BiH. Samo na graničnom prijelazu u Velikoj Kladuši u prvih osam mjeseci ove godine strani državljani su podnijeli 20.130 zahtjeva za povrat PDV-a u ukupnom iznosu od preko 1,2 miliona KM, objavila je Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Ako znamo da je stopa PDV-a u BiH 17 posto, to znači da je preko ovog graničnog prijelaza iznijeto kupljene robe u vrijednosti većoj od 7 miliona maraka.

Joža puni gepek nakon kupovine

Mihrija Mujakić, knjigovođa u tržnom centru Sudo-Luka u Velikoj Kladuši, koji je od male trgovine za nekoliko godina izrastao u trgovački kompleks s marketom, salonom namještaja, trgovinom građevinskog materijala, benzinskom pumpom i autopraonom, kaže da su cijene čak i duplo jeftinije nego u Hrvatskoj i Sloveniji, pa nije čudo da su građani ovih zemalja redovni u šopingu ovdje.

Mihriji kupci dolaze kada trebaju dobiti povrat poreza.

“Kada obave kupovinu i plate na kasi, kolegica mi donese podatke, ja ispunim obrasce, a oni s tim obrascima idu na granicu. Na granici im pregledaju robu i ovjere obrasce, te u roku od tri mjeseca trebaju doći kod nas s tim ovjerenim obrascem za povrat sredstava “, objašnjava nam proces.

“U petak je takvih obrazaca bilo pet, danas će ih biti više jer je subota, a najviše ih je tokom ljeta kad je sezona građenja. Na najviše zahtjeva za povrat PDV-a je građevinski materijal i namještaj”, kaže Mihrija.

Pijace i dalje jako popularna šoping mjesta

Na graničnom prijelazu Izačić, nedaleko od Bihaća, zaprimljeno je više od 16 hiljada zahtjeva za povrat PDV-a, a ispred dva krajiška prijelaza samo je onaj u Orašju sa zaprimljenih 31.582 zahtjeva.

Strani državljani su podnijeli ukupno 196.726 zahtjeva za povrat poreza u Bosni i Hercegovini u iznosu od 8,3 miliona KM, što znači da je ukupna vrijednost robe koju su u tom periodu kupili i iznijeli iz BiH preko 56 miliona maraka. Toj cifri treba dodati i novac potrošen na cigarete, alkohol i gorivo, koji ne podliježu povratu poreza, te na svu robu kupljenu na pijacama gdje ne postoje fiskalni računi.

Jedna od najpometnijih pijaca se nalazi u Velikoj Kladuši. Slovenci i Hrvati ovdje dolaze čak i organizovano, autobusima. Parkinzi u blizini pijace su puni auta stranih registarskih oznaka. Dominiraju ona sa oznakama Zagreba, Siska, Karlovca, Ljubljane, Novog Mesta. Srećemo par iz slovenskog Kamnika. Marjan i Meta Kompan tu su došli s motorima.

Na putu su za Nacionalni park Una u Bihaću, pa će produžiti na more. Čuli su za kladušku pijacu od prijatelja i odlučili svratiti.

“Prvi put smo tu, kupili smo starke za kćerku, ovdje su 10 eura”, kaže Meta. Marjan dodaje da je kvalitet upitan, ali vrijedi ih probati, jer su u Sloveniji najeftinije 70 eura. Sigurni su da se mnoga roba kupljena ovdje, pogotovo cigarete, preprodaje u Sloveniji. “I svima bude dobro”, dodaju uz osmijeh.

Pijačni dani u Velikoj Kladuši su utorak, subota i nedjelja. Stranaca je najviše subotom, kažu prodavci ne propuštajući istaknuti da svako od njih mora imati registrovanu trgovačku radnju, ali nisu dužni da imaju i fiskalnu kasu.

A prodaje se sve, od domaćih mliječnih i mesnih proizvoda do fidget spinnera. Cijene su nerijetko istaknute i u eurima, a u opticaju su sve valute: marke, kune, euri, dolari… Strani državljani najviše kupuju mliječne proizvode, povrće i odjeću.

Posla sve više, radnika sve manje

Nezaobilazno mjesto za strance su i prodavnice autodijelova, te servisi vozila. “Hrvati i Slovenci čine najmanje 60 posto klijenata “, kaže nam Fikret Latić, vlasnik radnje “Krajina Auto”, gdje na servisu zatičemo desetak auta austrijskih, slovenskih i hrvatskih registracija.

Fikret nam objašnjava kako je u ulasku Hrvatske u Europsku uniju prepoznao priliku za proširenje ponude. Osim prodaje dijelova, uvedena je i usluga zamjene guma, a potom i održavanja vozila. Prilagodio je radno vrijeme stranim klijentima, neradni dan je srijeda, dok se vikendima radi puno radno vrijeme.

Strani državljani sve češće auta popravljaju u Krajini

Nije se pokajao, kaže, od tada se firma stalno razvija, a broj radnika je uduplan. Usluge zamjene guma i održavanja auta su ovdje mnogo jeftinije nego u Hrvatskoj. “Kada je udarna špica sezone, kada je obavezna promjena pneumatika, u tom mjesecu smo znali napraviti između 300 i 400 obrazaca za povrat poreza, nekad čak i više”, govori nam Latić.

Iako posla ne manjka, za one koji se oslanjaju na strane potrošač, jedan drugi problem pritišće ovdašnje privrednike, a to je nedostatak radne snage.

“Nedavno su mi otišla tri mehaničara, čije znanje i iskustvo je nemoguće nadomjestiti za dvije godine”, primjer je koji navodi Latić. Odlazak mladih i kvalifikovanih radnika tako postaje najveća prepreka razvoju krajiških pograničnih gradova, koji živnu samo tokom vikenda i praznika.