Svjetska banka
Ruska invazija na Ukrajinu sputava postpandemijski ekonomski oporavak
Ovogodišnji očekivani pad ukrajinske ekonomije sada je projektiran na 35 posto, iako je ekonomska aktivnost pogođena uništavanjem proizvodnih kapaciteta, oštećenjem poljoprivrednog zemljišta i smanjenom ponudom radne snage, jer se procjenjuje da je više od 14 miliona ljudi raseljeno
Rat u Ukrajini koji je trenutno u toku umanjuje izglede za ekonomski oporavak nakon pandemije koronavirusa za ekonomije rastućih i zemalja u razvoju u regionu Evrope i centralne Azije, navodi se u objavljenom Ažuriranom ekonomskom izvještaju Svjetske banke za region.
Ekonomska aktivnost ostat će u dubokoj depresiji tokom sljedeće godine, s minimalnim očekivanim rastom od 0,3 posto tokom 2023. godine, pošto šokovi izazvani cijenama energije i dalje utiču na region. Međutim, region je do sada bolje podnio efekte ruske invazije na Ukrajinu nego što se ranije predviđalo.
Očekuje se smanjenje regionalne ekonomske aktivnosti za 0,2 posto ove godine, odražavajući rast iznad očekivanja u nekim od najvećih ekonomija u regionu i oprezno proširenje podsticajnih programa iz ere pandemije koje će sprovesti neke vlade.
Ovogodišnji očekivani pad ukrajinske ekonomije sada je projektiran na 35 posto, iako je ekonomska aktivnost pogođena uništavanjem proizvodnih kapaciteta, oštećenjem poljoprivrednog zemljišta i smanjenom ponudom radne snage, jer se procjenjuje da je više od 14 miliona ljudi raseljeno.
Prema nedavnim procjenama Svjetske banke, potrebe za oporavkom i rekonstrukcijom u društvenim, proizvodnim i infrastrukturnim sektorima iznose najmanje 349 milijardi američkih dolara, što je više od 1,5 puta više od veličine ukrajinske predratne privrede u 2021. godini.
– Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je jednu od najvećih izbjegličkih kriza i nanijela težak udarac životima ljudi i privredi. I dok se rat bespotrebno nastavlja, Ukrajini je i dalje potrebna ogromna finansijska podrška za projekte oporavka i rekonstrukcije koji bi mogli brzo da se pokrenu – kazala je potpredsjednica Svjetske banke za region Evrope i centralne Azije Ana Bjerde.
Rat nastavlja da slabi globalnu ekonomiju kroz značajne poremećaje u trgovini i šokovima koje izazivaju cijene hrane i goriva, što doprinosi visokoj inflaciji i posljedičnom pooštravanju uvjeta globalnog finansiranja.
Aktivnost u eurozoni, najvećem ekonomskom partneru za ekonomije rastućih i zemalja u razvoju u regionu Evrope i centralne Azije značajno se pogoršala u drugoj polovini 2022. godine, zbog narušenih lanaca snabdijevanja, povećanih finansijskih pritisaka i pada povjerenja potrošača i preduzeća.
Međutim, najštetniji efekti invazije ipak predstavlja porast cijena energije usljed velikog smanjenja ruskog snabdijevanja energijom, kažu iz Svjetske banke.
Niži prognozirani rast za 2023. godinu odnosi se na mnoge ekonomije rastućih i zemalja u razvoju u regionu Evrope i centralne Azije pošto su regionalni izgledi podložni značajnijoj neizvjesnosti.
Produžena ili intenzivirana ratna dešavanja mogla bi izazvati značajno veću ekonomsku i ekološku štetu i imati veći potencijal za fragmentaciju međunarodne trgovine i investicija. Rizik od finansijskog stresa također ostaje povišen, s obzirom na visoke nivoe duga i inflaciju.
Jedan dodatak ovom izvještaju istražuje uticaj energetske krize. Dok globalne cijene nafte, gasa i uglja rastu od početka 2021. godine, nagli rast je zabilježen nakon ruske invazije na Ukrajinu, što je dovelo inflaciju do nivoa koji decenijama nije viđen u regionu.
Ova kriza bez presedana utiče i na potrošače i na vlade ograničavajući mogućnost budžetskog finansiranja, produktivnost preduzeća i dobrobit domaćinstava.
Najteže će biti pogođene zemlje koje se u srednjoj ili velikoj mjeri oslanjaju na uvoz prirodnog gasa za grijanje (što čini 30 posto potražnje energenata), industriju ili električnu energiju, kao i zemlje blisko povezane sa energetskim tržištima Evropske unije.
Ove zemlje moraju se pripremiti za nestašicu gasa i donijeti planove za vanredne situacije za ublažavanje najtežih uticaja na domaćinstva i preduzeća, uključujući uštedu energije, povećanje energetske efikasnosti i provođenje planova kvota/racionalne potrošnje.
Kampanje za promjenu ponašanja s fokusom na efikasnost grijanja u domovima i zgradama, poput oblaganja prozora i dodavanja izolacije, zahtijevaju relativno minimalna ulaganja i imaju trenutni uticaj.
– Preklapanje kriza izazvanih ratom u Ukrajini, tekućom pandemijom i porastom cijena hrane i goriva bolni su podsjetnici da vlade trebaju biti spremne da upravljaju ogromnim, neočekivanim šokovima koji se vrlo brzo odvijaju – ističe Bjerde.
Kaže i da je potrebno modernizirati sisteme socijalne zaštite, koji su temelj napora usmjerenih protiv siromaštva, kako bi bili efikasni u suočavanju sa šokovima i dugoročnim izazovima.
Izvještaj također uključuje poseban fokus na sisteme socijalne zaštite u regionu, koji su odigrali ključnu ulogu u podršci domaćinstvima i preduzećima tokom pandemije i, u skorije vrijeme, od izbijanja rata u Ukrajini.
Odgovor regiona na pandemiju sastojao se od dva široka tipa instrumenta politika: mjere zaštite prihoda i mjere zaštite radnih mjesta.
U izvještaju se ocjenjuje efikasnost ovih mjera u promoviranju ekonomskog rasta, smanjenju siromaštva i očuvanju radnih mjesta, uz nalaze da je, kratkoročno gledano, veća potrošnja na mjere zaštite radnih mjesta povezana s većom zaposlenošću i manjim siromaštvom. Međutim, manje je jasan uticaj ovih mjera na rast.
Ove lekcije naučene tokom pandemije su poučne za kreatore politika u tome da sisteme socijalne zaštite učine prilagodljivim i inkluzivnim kako bi se efikasno adresirali kratkoročni šokovi po ekonomiju, ali i dugoročni trendovi koji transformiraju tržišta rada, uključujući globalizaciju, demografske trendove, tehnološke inovacije i uticaje klimatskih promjena te klimatske akcije.
Intervencije kroz politike za izgradnju sistema socijalne zaštite za budućnost mogu uključivati kombinaciju garantirane minimalne podrške radi zaštite pojedinaca i domaćinstava od negativnih šokova, potom regulatornih reformi koje postepeno uklanjaju ograničenja u praksi zapošljavanja i otpuštanja u preduzećima, i na kraju podržavaju otvaranje formalnih radnih mjesta u privatnom sektoru i smanjenje neformalnosti te povećanog obuhvata i zaštite osjetljivih grupa i digitalizacije radi poboljšanja kvaliteta i kvantiteta pružanja usluga.