nastavljena tradicija
RMU Banovići svečano ispratio svoje radnike u zasluženu penziju
Svoju odgovornu ulogu poslovođe na Površinskoj eksploataciji uglja Šefik Mujkić ove godine prepustio je mlađim generacijama
Rudnik „Banovići“ svake godine u mjesecu decembru svečano i dostojanstveno ispraća svoje zaposlenike u zasluženu penziju. Ove godine upriličen ispraćaj za 124 dojučerašnja radnika ovog kolektiva koji su pravo na penziju stekli u 2018. godini. Prijem penzionera organizovan je u prostorijama Radničkog doma uz ručak, ugodno druženje i muziku.
Na zajedničkoj svečanosti uručeni su tradicionalni pokloni, ručni sat sa posvetom i rudarski štap, mali znak pažnje za novopečene penzionere koji će ih sjećati na vrijeme provedeno u Rudniku.
Događaju su prisustvovali i predstavnici Rudnika u čije ime se obratio predsjednik Komisije za ispraćaj penzionera, Emir Rahmanović. Bivšim zaposlenicima se zahvalio za nesebičan trud i napor koji su tokom svog radnog vijeka dali radeći časno i pošteno svoj posao.
-Ovo je znak zahvalnosti za napor i rad koji ste uložili tokom svih ovih godina. Zahvaljujemo se što ste nesebično dali sve svoje sposobnosti i godine života za uspiješan rad ovog Rudnika i tako stvorili jaku firmu prepoznatljivog brenda i izvrsnih poslovnih rezultata. Nadamo se da ćete uživati u svakom penzionerskom danu koji je pred vama. – kazao je Rahmanović.
Bajro Rizvić svoj radni vijek počeo je, ali i završio u jami „Omazići“. Kako kaže, bilo je dana kada nije bilo lako, ali nije lako ni sada, još uvijek mu nedostaje radna obaveza i druženje. Smatra da je rudarsku solidarnost u jami teško objasniti nekome ko nije imao priliku da radi pod zemljom sa grupom ljudi koji u potpunosti zavise jedan od drugog
-Rudarski hljeb jeste sa sedam kora, jer je stvarno teško raditi u jami posebno kada kreneš niz traku i ostavljaš sve svoje ne znajući šta te očekuje. Međutim, danas je stanje dobro. Unaprijedili su proizvodnju i mehanizovali rad tako da je puno lakše. Teško mi je bilo krenuti iz Rudnika i ostaviti svoje komorate, i dan danas mi je teško. – rekao je Bajro.
Kao stipendista Rudnika Zijad Hasaković počeo je raditi vrlo mlad. Radio je na administrativnim poslovima, poslovima zaštite na radu, a kraj radnog vijeka dočekao na Površinskoj eksploataciji uglja kao radnik na transportnom sistemu. Kaže da se ne može požaliti na godine provedene u Rudniku.
-Nismo imali problema svih 40 godina, posao je išao dobro, ali i ono što je za nas radnike jako bitno, isplata plata i regresa. S jedne strane čovjeku je drago što je to završio i okončao i što će se moći posvetiti nečemu drugom. A sa druge strane postoji neka žal za prošlim vremenom i događajima koji su se smjenjivali kroz radni vijek. – kazao je Hasaković.
Svoju odgovornu ulogu poslovođe na Površinskoj eksploataciji uglja Šefik Mujkić ove godine prepustio je mlađim generacijama. Svih 17 godina u toj ulozi, kako kaže, proteklo je bez problema.
-Najveći moj uspjeh je što su se poslovi svih ovih godina odvijali bez poteškoća i po planu. Dobro se slagalo i sa radnicima i sa šefovima. Za 40 godina radnog staža bilo je mnogo dešavanja i anegdota koje ću pamtiti. Zato danas zbog svih nas koji smo gradili i zbog onih koji će nastaviti graditi tamo gdje smo mi stali želim da uputim iskrenu zahvalnost menadžmentu Rudnika koji dugi niz godina uspiješno vodi ovo preduzeće. – rekao je Šefik.
Tokom cijelog događaja bila je prisutna bura emocija, sreća i radost na licima penzionera, ali i žal za lijepim danima provedenim sa kolegama. A ono što im je od danas zajedničko i najvažnije jeste da zarađenu penziju koriste što duže.