Propadaju ogromne količine trešnje: “Nema ko da ih bere za dnevnicu od 80 KM”

Više od polovine ovogodišnjeg roda trešnje u Potkozarju, ostaće na grani jer ovo voće nema ko da obere, niti se ono može prodati na domaćem tržištu.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske izjavio je za Srpskainfo da su uzroci ovog problema višestruki te da je voćarska računica ove sezone poražavajuća. Dnevnice za berače su skupe, a trešnja jeftina te cijenom ne može podmiriti troškove, smatra Dojčinović.

– Dnevnica za berača košta od 70 do 80 KM a on dnevno može ubrati od 50 do 70 kilograma. Cijene trešnje na veliko su od 1,5 do 2 KM. Kada se tome dodaju troškovi transporta, pijačne takse i ambalaža, proizvođaču ne ostaje ništa – kaže Dragoja Dojčinović.

On naglašava da je uvoz trešnje iz Srbije uveliko obezvrijedio domaću proizvodnju, da je na pijacama ponuda ovog voća iz uvoza velika, a prodaja veoma skromna.

– Uvozne trešnje iz Srbije kod nas se prodaje za marku i niže po kilogramu. Zato domaći marketi ne žele našu, domaću trešnju, jer uzimaju isključivo uvoznu koja je jeftinija. Kada bismo imali domaću industriju i preradu trešnje ali i višnje, tada bismo imali neku računicu i izvjesniju proizvodnju – pojasnio nam je Dragoja Dojčinović.

On podsjeća da su voćari, prethodnih godina, intenzivnije sadili trešnju, zbog jednostavnijeg uzgoja i ranijeg dospijeća ovog voća, računajući na zaradu već početkom ljeta, ali su sada veoma razočarani.

Identične stavove imaju voćari na širokom potkozarskom području. Niko u Turjaku i ne pomišlja da obere trešnje, jer se to uopšte ne isplati, smatra Ljuban Subotić.

– Kod mene su već propale crne trešnje a sada dospijevaju i ostale sorte. Propašće i one, sasvim sigurno. Svako ubere koliko mu treba, za poklon ili kućne potrebe, za prijatelje i to je sve. Ne znam, u sadašnjim okolnostima, kako trešnju iskoristiti, šta činiti sa ovim voćem – kazao nam je Ljuban Subotić iz Turjaka koji ima više od stotinu stabala trešnje i višnje.

Naš sagovornik kaže da su nekada zadruge otkupljivale trešnju, višnju i drugo voće, ali to je davna prošlost koja se, u sadašnjim okolnostima, ne može ponoviti.

– Dok se u Srbiji bore za veću proizvodnju trešnje i višnje, kod nas ništa ne funkcioniše. Problematično je kada ne rodi veći problem kada rodi, kao ove godine, smatraju voćari iz Grbavaca, Trebovljana, Kijevaca, Cimirota, Jurkovice, Miljevića i drugih sela u Potkozarju, poznatih po velikoj proizvodnji trešnje.

Proizvođači trešnje iz Miljevića objašnjavaju da domaća trešnja nije konkurentna konkurentna na pijaci u Banjaluci i drugim gradovima, gdje cijene urušava uvoz.

– U takvim okolnostima, ne možemo se izboriti sa konkurencijom. Domaće tržište nije zaštićeno, a mi nemamo mogućnosti da na inostranom tržištu ponudimo svoju trešnju i višnju – kažu proizvođači trešnje iz Miljevića, gdje su, kako navode, najviše ovog voća prepustili pticama ali ni njih nema dovoljno.

Jedino trgovci imaju profit, naglašavaju proizvođači trešnje u Kijevcima, kojima ostaje sasvim malo ili ništa.

– Neshvatljivo je da su većim dijelom sezone, cijene trešnje u maloprodaji bile od pet do sedam KM a sada su tri do četiri KM, što je duplo više od cijena na veliko – smatra Spomenko Stojnić iz Kijevaca.

U Udruženju voćara Republike Srpske napominju da se proizvođači trešnje sve češće opredjeljuju za preradu ovog voća u sokove.

– Proizvođači nastoje ublažiti štetu te cijede sokove, pripremaju kompot ili slatko, a pojedinci prave rakiju od trešnje. Sve to su pokušaji da se bar djelimično iskoristi trešnja i višnja, u nadi da će država uticati na izgradnju tvornica za otkup i preradu voća – pojasnio nam je Dragoja Dojčinović.

Za razliku od domaćih sorti trešnje, plantaže su podbacile. Nikola Vukota, voćar iz Trebovljana kazao je za Srpskainfo da posjeduje 360 stabala trešnje, ali da je rod sasvim skroman.

– Imam veoma kvalitetne sorte, ali već 12 godina čekam pun rod. Ni ove godine to nisam dočekao. Ne znam šta jer uzrok, promjena klime, nadmorska visina, kvalitet zemljišta ili nešto treće. Razočaran sam jer stalno sam na gubitku i ne znam šta da radim – kaže Vukota.