Premalo je samo silicijska dolina

Kako trenutno stvari stoje, jedan od najperspektivnijih sektora u bh. privredi je sektor informacionih tehnologija (skraćeno IT). Ovaj sektor se u našoj zemlji posljednjih godina zaista brzo razvija, a načelno postoji i velika deklarativna podrška ljudi na raznim nivoima bh. vlasti IT sektoru.

Međutim, s druge strane, kompanije iz IT sektora se za razliku od drugih grana privrede mogu lako seliti i raditi bilo gdje, dok su stručnjaci iz IT oblasti veoma “kurentna roba” i na međunarodnom tržištu, što pak prevedeno na razumljiviji jezik znači da za njihovo zadržavanje u BiH trebaju daleko konkretnije mjere od deklarativne podrške.

No, krenimo redom. U BiH na početku 2019. godine bile su registrirane ukupno 384 kompanije iz IT sektora. Od tog broja više od polovine kompanija registrirano je u Sarajevskom kantonu (51,7 posto), a potom slijedi Tuzlanski kanton (18,9 posto), Banja Luka (12 posto) i tako dalje. IT kompanije su 2018. godine ostvarile prihod od pola milijarde KM, od čega je samo u Sarajevskom kantonu ostvaren prihod od 265 miliona KM.

Na nivou sektora lani je iskazana neto dobit od 35,3 miliona KM, pri čemu je u IT sektoru zaposleno oko 3.800 uposlenika, odnosno prosječno devet uposlenika po kompaniji. Najveći broj IT kompanija u BiH klasificiraju se kao male kompanije – njih ukupno 307 – sa godišnjim prihodom do 500 hiljada KM. Prema raspoloživim podacima, trenutno u BiH postoji samo 13 IT kompanija sa godišnjim prihodom većim od pet miliona KM.

Aktuelni premijer Kantona Sarajevo, sudeći bar prema njegovim izjavama, veoma je naklonjen razvoju IT sektora. S tim u vezi, svakako treba pomenuti i projekt izgradnje IT centra na lokalitetu Šipa u Sarajevu, za šta je izdvojeno oko 2,7 miliona KM (Vlada KS-a 1,7 miliona KM, općina Centar milion). Ideja je da se napravi neka vrsta sarajevske “silicijske doline” po uzoru na onu kalifornijsku, gdje bi bili smješteni obrazovni, poslovni i rezidencijalni kompleksi, a gdje bi radili, živjeli i educirali se IT kadrovi.

U osnovi, ideja je i dobra i korisna, a i gore pomenute (i nepomenute) brojke idu joj u prilog. Međutim, ostaje pitanje da li će sve to biti dovoljno da se zaustavi permanentno prijeteći odliv i ljudi i kompanija iz BiH iz ovog sektora (i ne samo ovog sektora).

Tokom 2017. portal Paylab proveo je veliko istraživanje sa fokusom na IT stručnjake iz cijele Evrope, a u istraživanje je uključena i BiH. Prema rezultatima tog istraživanja, čak 78 posto IT kadra spremno je odmah napustiti matičnu državu i/ili regiju, samo ukoliko im se ukaže prilika za rad u inostranstvu. Naravno, taj procenat u BiH je još i veći i dostiže 81 posto!

Dakle, za zadržavanje i ljudi i kompanija u IT sektoru u BiH trebat će ipak nešto više od sarajevske “silicijske doline”, bez obzira na činjenicu što je riječ zaista o dobroj i korisnoj ideji.

Može li se nešto u tom smislu uraditi? Naravno da može. Zapravo ne treba izmišljati toplu vodu pa pronaći rješenje. Dovoljno je samo prekopirati ono što se radi u svijetu u sličnim situacijama. S tim u vezi, svakako je poučan primjer Rumunije.

Ta zemlja je, kao što znamo, članica EU i kretanje svih ljudi, pa i IT stručnjaka, širom unije samim tim je znatno olakšano. U ovoj zemlji, naravno, postoji veliki broj ljudi sa korisnim i primjenljivim nivoom IT znanja i vještina, a budući da su oni u Evropi itekako “tražena roba” i Rumunija se kao i drugi dijelovi svijeta prije nekoliko godina susrela sa odlivom i ljudi i kompanija iz IT sektora.

IT kompanije i stručnjaci su u takvim situacijama u prednosti nad drugim profesijama i privrednim granama, jer oni mogu raditi bilo gdje u svijetu, a za rad su im dovoljni samo priključak na struju i internet. Pojednostavljeno rečeno, IT stručnjaci mogu i raditi i prodavati svoje usluge preko interneta, dakle online, dok recimo ljekari ne mogu liječiti pacijente online. Ljekari da bi prodali svoju uslugu recimo u Americi, moraju otići tamo, nostrificirati diplomu i tako dalje, a IT stručnjak ne mora. Recimo, u BiH danas postoji IT kompanija koja radi na razvoju dijela softvera za američku svemirsku agenciju NASA.

I šta su uradili Rumuni? Jednostavno, oni su 2013. uveli nultu stopu poreza na dohodak za zaposlene u IT sektoru (nažalost, to je mjera koja ledi krv u žilama ovdašnjim budžetlijama). Kao rezultat ove mjere, Rumunija je u periodu od pet godina povećala broj zaposlenih u IT sektoru za pet puta, dok je prihod tamošnjih IT kompanija povećan za čak deset puta, sa dvije milijarde na čak 20 milijardi KM!

No, nažalost, budžetlije u BiH nisu isto što i budžetski korisnici u Rumuniji. Prvo, daleko ih je više (u prosjeku), te imaju daleko viša primanja i samim tim i viša očekivanja. Drugo, često se ugrađuju sa svojim privatnim finansijskim interesima u tuđe poslove, odnosno korupcija je u Rumuniji na daleko, daleko nižem nivo nego u BiH. Treće, rumunski budžetski korisnici daleko su veće patriote od ovdašnjih, pa su spremni učiniti i neke finansijske ustupke poput, recimo, smanjenja i/ili ukidanja poreza kako bi napredovao neki sektor.

Takve stvari do sada još nismo vidjeli u BiH. Nedavno retroaktivno oporezivanje bh. freelancera, od kojih su većina IT stručnjaci, veoma je ilustrativan primjer onoga što želimo reći.

Naravno, porezi u BiH su na državnom i entitetskim nivoima, ali se neki finansijski ustupci mogu itekako napraviti i na nižim nivoima vlasti – na kantonalnom ili, pak, općinskom. Jer, ne smijemo zaboraviti da su upravo ljudi iz bh. IT sektora kao problem broj jedan u nedavno provedenom istraživanju ocijenili destimulirajuću poresku politiku (čak 62 posto ispitanika), a tek onda nemogućnost ovdašnjih obrazovnih institucija da kreiraju dovoljan broj radne snage (43 posto). Dakle, u narednom periodu ćemo veoma jasno vidjeti da li je ovdašnja podrška IT sektoru samo deklarativna ili zaista stvarna.

A ima li mjesta za poboljšanja i unutar samog IT sektora u BiH? Naravno da ima.

Najveći nedostatak ovdašnjeg IT sektora je to što rade, slikovito rečeno, kao “najamni radnici” za druge velike inostrane kompanije, odnosno popularnije rečeno kao outsourcing radnici. Nedavno je to na jednoj konferenciji u Sarajevu lijepo iskristalisao poduzetnik Elvir Čaušević, koji je rekao da bh. IT firme trebaju praviti proizvode, a ne naplaćivati radne sate: “Mnoge naše firme rade od projekta do projekta po zahtjevu klijenta, naprimjer od 7. do 12. tačke razvoja njihovog proizvoda, a trebali bi da rade sve od prve do stote tačke razvoja i plasiraju svoj proizvod na tržište”, rekao je on.

I zaista je u pravu. Dok naši IT stručnjaci i kompanije rade isključivo kao outsorce radnici za inostrane kompanije, Slovenci, recimo, isti posao odrađuju daleko, daleko pametnije. Poučan je primjer supružnika Same i Ize Login, koji su se obogatili na aplikaciji Talking Toma (igrica za mobilne telefone). Oni su svoju kompaniju Outfit7, koja je radila na razvoju Talking Toma, prodali 2017. kineskoj firmi Zhejiang Jinke Entertainment Culture Co za 898 miliona eura, a potom su svoj poslovni interes usmjerili ka proizvodnji zdrave hrane i kupovini nekretnina.

A naši IT stručnjaci i dalje naplaćuju radne sate. Dugoročno gledano, to nije najpametnije rješenje jer outsourcing centri širom svijeta niču kao gljive poslije kiše i njihove usluge su sve jeftinije i jeftinije. To je generalno jedan od najvećih izazova pred bh. IT kompanijama jer je i preseljenje razvoja softvera izuzetno jednostavno. Kako god bilo, u svakom slučaju bit će interesantno u narednom periodu gledati šta će se dešavati u ovom perspektivnom sektoru – i lokalno i globalno.