Predah ili kraj američko-kineskog trgovinskog rata

Američki predsjednik Donald Trump (Donald Trump) dogovor na samitu G20 sa Kinom o “tarifnom primirju” i najavljenom smanjenju i ukidanju carina na uvoz američkih automobila vidi kao veliki uspjeh i uvod u širi trgovinski sporazum, ali svjetski mediji misle da je realnost drugačija i da je riječ o kratkoročnom rješenju.

Kineski državni mediji pozdravljaju privremeni prekid trgovinskog rata, ali upozoravaju kako ne postoji “čarobni štapić” koji će odmah učvrstiti odnose, piše Gardijan (The Guardian).

“Globalna tržišta dionica oporavila su se u ponedjeljak nakon što su SAD i Kina dogovorili 90-dnevno primirje u njihovom trgovinskom ratu na sastanku zemalja G20 u Argentini, javlja Radio Slobodna Evropa.

Ishod dvoiposatnog sastanka između Donalda Trumpa i Si Đinpinga u Buenos Airesu, nakon nekoliko mjeseci zaoštravanja tenzija o trgovini i drugim pitanjima, pojačao je promet na financijskim tržištima širom svijeta.”

List dodaje da su tržišta bila obradovana vijestima da je Vošington odgodio svoj plan da poveća tarifu od 200 milijardi dolara kineskog uvoza od 10 do 25 posto, i to na 90 dana, kako bi osiguralo više vremena za pregovore.

“Zauzvrat, Kina je pristala na otkup “vrlo značajne” količine američke robe, uključujući farmerske, energetske i industrijske proizvode. To bi pomoglo smanjenju velikog trgovinskog jaza između dviju zemalja. Trump je izjavio da će Kina također “smanjiti i ukinuti” tarife ispod razine od 40 odsto koju Peking trenutno naplaćuje na američke automobile,” piše britanski list.

Dvije strane također su se složile da će započeti raspravu o tome kako riješiti druga važna pitanja, uključujući zaštitu intelektualnog vlasništva, necarinske trgovinske barijere i internetsku krađu.

Realnost drugačija od teorije

CNN piše da je na samitu G20 u Buenos Airesu, Tramp održao ono što je Bijela kuća nazvala “veoma uspješnim sastankom” sa kineskim liderom Si Đinpingom.

“Realnost je mnogo više uznemirujuća, pogotovu u Kini. Mi samo ulazimo u sljedeću fazu onoga što će biti trajna ekonomska konkurencija između dvije najveće ekonomije na svijetu.“

CNN dodaje da je pregovaračka strategija Kine bila: prijetnja bolnim odgovorom za američke firme i potrošače i smanjenje trgovinskog suficita s Amerikom.

“Rastrzana i podijeljena američka demokratija prisilila bi Trampa da proglasi primirje. No, Peking se preračunao. Na užas Kine, čini se da Tramp vjeruje u svoju vlastitu retoriku da su trgovinski ratovi dobri i laki za pobijediti, pogotovo kada se kupuje više iz druge zemlje nego što se prodaje.“

CNN ističe da se u međuvremenu, unutar Kine, Si optužuje za trijumfalizam i nepotrebnu borbu s Amerikom.

“Ako je Tramp želio da napakosti Kini, uspio je u tome. Ali to je samo taktička i prelazna prednost.”

G-20 daje tržištu kratkoročnu pobjedu

Samit G-20 u Argentini okončan je bez vatrometa koji uključuju Sjedinjene Države, što je na neki način bilo prikladno, s obzirom na sjenu koju je navukla smrt predsjednika Džordža Buša (Georgea H.V. Bush), objavljuje Blumberg (Bloomberg) i dodaje:

“Očekivanja od događaja na G20 koji se čekao s velikim nestrpljenjem – bilateralni susret između predsjednika Trampa i Đinpinga – uključivala su dvosmjernu raspodjelu potencijalnih ishoda…

Zbog ekonomskih razloga o kojima se raspravljalo, najvjerovatniji ishod bio je u sredini tog raspona: prekid vatre sa kretanjem ka odlučnijoj de-eskalaciji tenzija – ili, kako bi se koristila nedavna istorijska paralela, dogovor sličan onom koji je pratio posjetu predsjednika EU Žan Klod Junkera (Jean-Claude Juncker) Bijeloj kući u julu. I to je ono što se materijalizovalo, uz bitno dodavanje tromjesečnog roka za napredak.”

Blumberg dodaje da je ovaj ishod kratkoročna pobjeda za obje strane, kao i za globalnu ekonomiju.

“Ipak, porota nije sigurna da li će se ove kratkoročne pobjede pretvoriti u dugoročnije dobitke.“

Politička soba za predah

Dogovor predsjednika Trampa i Si Đinpinga da efikasno zaustave trgovinski rat i rade na sporazumu izgleda da ima za cilj da dvojici lidera da neki politički prostor za predah nakon što je borba, koja je nanijela ekonomsku štetu na obje strane Pacifika, eskalirala, piše Njujork Tajms (New York Times).

“Privremeno primirje, koje je pripremano u subotu uveče u Buenos Airesu tokom radne večere, učinilo je malo za rješavanje dubokih razlika između dva naroda i više je politički dogovor nego suštinski.„

NYT dodaje da se težak put ka sveobuhvatnijem trgovinskom sporazumu mogao vidjeti u disparitetu između zvaničnih izjava koje su objavile Sjedinjene Države i Kina.

“Sjedinjene Države su naglasile 90-dnevni prolaz koji je postavljen za trgovinske pregovore, dok Kina to nije pomenula… Kina je samo rekla da će dvije zemlje “raditi zajedno kako bi postigle konsenzus o trgovinskim pitanjima”, ali nije spomenuta intelektualna svojina…

Najvažnija dugoročna posljedica subotnjeg sporazuma mogla bi se osjetiti u kineskoj auto-industriji, koja se priprema za veliki prodor na američko tržište, dok je prodaja automobila ove jeseni drastično opala u usporenoj kineskoj ekonomiji.“

NYT objašnjava i da su zvaničnici administracije rekli da se nadaju da će se spriječiti ponavljanje onoga što se dogodilo od 1970-ih do devedesetih godina prošlog vijeka, kada je priliv japanskih i onda južnokorejskih automobila rezultirao velikim gubicima u Mičigenu, Indijani, Ohaju i Viskonsinu – odnosno navode da Tramp računa na svoju kampanju za reizbor 2020. godine.

Uprkos pauzi američko-kineski odnos zauvijek promijenjen

“Tržišta bi trebala biti zadovoljna jer je najgore odgođeno. Ali ne vidim da se Zapad vraća starom načinu poslovanja s Kinom. Previše je duhova pušteno iz boce”, rekao je Frejzer Houvi (Fraser Howie), autor “Crvenog kapitalizma”, knjige o kineskom financijskom rastu, piše Vošington post (The Washington post).

“Tokom posljednje četvrtine stoljeća, američki su proizvođači bili ovisni o kineskim radnicima s niskim plaćama za proizvodnju iPhone uređaja, odjeće i industrijskih dijelova, često na račun zaposlenika tvornica u industrijskom središtu. Zauzvrat, Kina je uložila više od 140 milijardi dolara u SAD, od 2000. godine, prema grupi Rhodium, dodatno povezujući dvije ekonomije koje čine oko 40 posto svjetske proizvodnje.

Ali nakon gotovo godinu dana usijane američke retorike, rastućih tarifa i strožije kontrole ulaganja i izvoza potresli su dužnosnike kineske vlade i globalne poslovne rukovoditelje”, navodi Post i precizira:

“Dok salve tarifa potiču kompanije da preispitaju svoje oslanjanje na kineske fabrike, Peking povećava napore da se odrekne onoga što vidi kao nepredvidivog američkog partnera, prema trgovačkim analitičarima, poslovnim rukovodiocima i bivšim vladinim zvaničnicima.

Mnogo toga se promijenilo između Vošingtona i Pekinga u skoro dvije godine od kada je Trump počeo provoditi svoju revidiranu trgovinsku politiku “Prvo Amerika” – i to se ne može tako lako preokrenuti.”

Da li će ovo riješiti spor?

BBC podsjeća da su tarife i dalje na snazi, odnosno da primirje sprječava povećanje tarifa u iznosu od 200 milijardi dolara kineske robe.

“Primirje ne uklanja tarife koje se odnose na ukupno 250 milijardi dolara kineske robe koja je na meti od jula mjeseca. Ono takođe ne utječe na postojeće obaveze od 110 milijardi američkih dolara u znak odmazde koje je Kina nametnula.”

“Ne bi trebalo da bude pusta želja da će primirje završiti trgovinski rat između dvije najveće ekonomije na svijetu”, napisao je DBS strateg Filip Vi (Philip Wee) u istraživanju.

On je rekao da “ostaje da se vidi da li bi se u ovom uskom prolazu mogao postići stvarni napredak kako bi se riješila sporna pitanja, ne samo u trgovini, već i u intelektualnoj svojini”.

Luis Kuijs (Louis Kuijs), šef Odjela za azijsku ekonomiju u Oxford Economicsu, rekao je da je sam sporazum “pozitivan” a da su sljedeći koraci ostali nejasni.

“Da li ćemo vidjeti dalju de-eskalaciju ili da li je to privremeno odustajanje, i dalje u velikoj mjeri zavisi od političke odluke u Vošingtonu – to će i dalje biti nesigurno”, rekao je on.