Poslodavci u Hrvatskoj muku muče tražeći radnike koji znaju raditi

Hrvatskarapidno gubi stanovništvo, a velikom većinom odlaze ljudi u naponu radne snage koji imaju vještine koje lako mogu unovčiti u inostranstvo i naći posao. Što je još gore za demografsku sliku zemlje, odlaze cijele obitelji i Hrvatska već bilježi alarmantan pad broja novorođene djece.

Iako je gotovo 200.000 ljudi na birou, hrvatski poslodavci muku muče tražeći radnike koji znaju i žele raditi.

“Imam osjećaj da je jedna cijela generacija nestala. Neće imati tko raditi, jednom kad mi odemo u mirovinu”, kaže za Deutsche Welle Nikola Kovačević, vlasnik automehaničarskog servisa u Novom Zagrebu. Taj poduzetni četrdesettrogodišnjak godinama muku muči s pronalaženjem radne snage, mada nudi pristojnu platu i uvjete.

Odlazak liječnika već je postao opće mjesto, zemlji sve više nedostaje stručnjaka i majstora svih vrsta, automehaničara, kuhara, konobara…

Prijavljuju se na biro, ali ne žele raditi

“Oglašavam se preko Facebook-stranice i preko Zavoda za zapošljavanje. Preko burze su mi znali poslati imena i po sedam ljudi koji su trebali doći na razgovor, pa se nije pojavio nijedan”, priča Kovačević.

“Jednom su mi se preko biroa javila dvojica. Jedan nije došao na razgovor, a drugi je došao samo po potvrdu da je bio na razgovoru kako bi zadržao status nezaposlene osobe radi zdravstvenog osiguranja, a novac zarađuje radeći u fušu“, kaže Kovačević kojemu se znalo dogoditi i da se novi ljudi jednostavno ne pojave na dan kada trebaju početi raditi.

Astronauti na miješalici

Nedavno je pravu medijsku senzaciju izazvao oglas jednog zadarskog građevinskog poduzetnika koji je napisao da traži astronaute i psihijatre za rad na miješalici. U razgovoru za DW pojašnjava kako je oglas objavio frustriran činjenicom da mu se na oglase za majstore zidare, armirače i drugo javljaju ljudi koji ne znaju raditi.

“Kad čuju za dnevnicu od 400 kuna svi znaju sve, a ne znaju. Sve što je valjalo otišlo je van”, kaže taj Zadranin koji ipak nije htio imenom izaći u javnost.

Kaže i da mu se znaju žaliti ljudi koji su otišli u inostranstvo da spavaju po osmorica u sobi, bez kuhinje i rade od jutra do sutra. Kad oduzmu najam sobe i troškove, ispadne im plaća kao u Hrvatskoj. No on ih ne prima natrag, kaže. “Ako si mi otiša, ja te više ne primam, to je dišpet”.