Plate opet padaju, nezaposlenost i cijene rastu
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u BiH za juli 2017. godine iznosila je 849 marke, što pokazuje nominalan pad za 0,5 posto u odnosu na decembar 2016. godine.
Prosječna mjesečna isplaćena neto plata za juli 2017. u odnosu na juli 2016. nominalno je viša za 1,9 posto.
Međutim, uz činjenicu kako je u posljednjem promatranom mjesecu ponovno rasla nezaposlenost, zabrinjavajući su podaci kako posljednjih mjeseci prosjećna neto plata konstantno pada. Tako je prosječna plata u maju iznosila 860 maraka, a u junu pada na 851 marku da bi u julu pala na spomenutih 849 maraka, piše Dnevni list.
Podsjetimo, na dan 31. jula u BiH je bilo 486.309 osoba na evidencijama zavoda islužbi zapošljavanja – u odnosu na prethodni mjesec brojnezaposlenih osoba je veći za 421 osobu, a nezaposlenost se smanjila u RS za 1.140 osoba i u Brčko distriktu BiH za šest osoba, a povećala se u FBiH za 1.567 osoba.
Isto tako, i u ovoj godini bilježimo rast cijena osnovnih životnih namirnica, pa samim time i rast potrošačke košarice za četveročlanu porodicu. U zemlji u kojoj su nam ulaganja u inovacije i razvoj bukvalno ne među najgorima u Evropi, nego u svijetu, zemlja koja po određenim ekonomskim aktivnostima zaostaje i za nekim zemljama Centralne Afrike, gdje je nivo dubokog siromaštva između 15 i 20 posto (ovisno o tome ko provodi istraživanja), gdje nam je gro nezaposlenih neaktivno stanovništvo (prema popisu stanovništva iz 2013. BiH ima 1.624.924 ekonomski neaktivnog i socijalno isključeno stanovništvo, što je 54,3 posto od ukupno radno sposobnog stanovništva), gdje nam u obrazovanu dominiraju teme (ne)slavne istorije, a ne informatike, matematike, hemije, fizike pa stvaramo “izgubljene generacije”, osim “crnih ekonomskih brojeva” ništa drugo ne treba niti
očekivati.
U zemlji će se i dalje besramno bogatiti etno-kartelne porodice, realni sektor će tonuti, a u javni “lopatom ubacivati” stranačke poslušnike, “profesionalne podizače ruku”, prijatelje i rodbinu te će sve što vrijedi bježati “trbuhom za kruhom” u Zapadnu Evropu.
Ako već ogromna većina takvih nije pobjegla, a ostatak već ima spakirane kofere. Istovremeno, zemlje zapadnog Balkana će se približavati prvoj evropskoj ligi, a mi tonuti na tablici druge balkanske lige.