Osnivač Rimac Automobila pojasnio zašto velike kompanije ne otvaraju pogone u BiH

Konferencija “Business Forum Livno 2018” bila je prilika za razgovor s Matom Rimcem, poznatim Livnjakom koji je u Hrvatskoj osnovao sada već čuvenu kompaniju Rimac Automobili, koja je razvila, predstavila potom i krenula u serijsku proizvodnju električnih automobila, piše Radio Slobodna Evropa.

Kompanija se probila i na svjetsko tržište, a u junu je njemačka kompanija Porsche AG kupila manjinski udio u tehnološkoj kompaniji Rimac Automobili i njegovoj sestrinskoj kompaniji Greyp Bikes.

Osnivač, Mate Rimac, i dalje je ostao većinski vlasnik navedenih kompanija. Kupovinu deset posto dionica hrvatske kompanije potvrdili su i iz Porschea.

Premda živite i radite u Hrvatskoj, nikada niste pokidali veze s rodnim Livnom. Teška ekonomska situacija i iseljavanje mladih visokoobrazovanih kadrova ponukalo je Vas i nekolicinu drugih uspješnih Livnjaka da rodnom gradu daruju zakladu Linnovate i Tehnološki park, koji su službeno predstavljeni ovih dana u Livnu. Kako ste uopće došli na ideju za pokretanje Tehnološkog parka i zaklade Linnovate?

Puno nas dođe za vrijeme praznika u naš rodni kraj. Vidimo da je grad, nažalost, gotovo mrtav, osim kad se tu sjatimo iz svih krajeva svijeta. Nas par puno je razgovaralo o tome i odlučili smo se nešto napraviti, pomoći drugima, da mogu svoje poduzetničke ideje i projekte razvijati u svom gradu, da ne moraju ići van.

Imamo puno prijatelja i poznanika, koji unatoč fakultetskog obrazovanja nisu našli posao u ovom gradu, koji idu van, raditi, u Njemačku na primjer, poslove poput građevinarstva, vožnje kamiona. Meni je to grozno. Želimo da se to manje događa, jednog dana i prestane događati, kroz to da pomognemo drugima da osnuju svoje firme. Pomažemo im u njihovim počecima – savjetom, infrastrukturom, a i financijama. Onda, kasnije, kad stasaju, pomoći želimo i u drugim izazovima, privlačenju većih investicija itd.

Jedan ste od glavnih donatora. Jedno vrijeme ste osigurali funkcioniranje Tehnološkog parka. Ako nije tajna, koliko se novca uspjelo prikupiti?

Ja finansiram ovu početnu fazu. Za sad su to vrlo skromna sredstva jer to radim iz vlastitog džepa. Nadam se da ću moći puno više u budućnosti. Za sada je to samo opremanje prostora za nekih tridesetak radnih mjesta, kojih možemo proširiti do sto radnih mjesta. To je oko 30.000 eura za početak, za prvi korak, ali čim se pokrenu poduzetnički projekti prijavljivati te kad njih krenemo finansirati, to će biti značajnija sredstva, prije svega koja ću ja izdvojiti.

Radim na tome da se i drugi poduzetnici pridruže i daju novac. Cilj Linnovate je povezati poduzetnike s mogućnostima financiranja – imamo na sastanku u Livnu predstavnike USAID-a, imamo švicarsku fondaciju koja se bavi financiranjem sličnih stvari. Želimo pomoći lokalnim poduzetnicima da se spoje s njima i apliciraju na fondove. Ali, i mi ćemo privatno, i ja osobno, finansirati one najbolje projekte.

Nikad niste skrivali činjenicu da ste porijeklom iz Livna, bez obzira na planetarni uspjeh koji ste postigli.

Ponosan sam Livnjak, volim svoj kraj. Kad god mogu, dođem. Nažalost, ove godine sam stigao samo na par dana, ali, eto, kroz ovo, nadam se da ću imati još više razloga za doći. Obožavam svoje Livno i boli me srce kad vidim kako je napušteno i prazno. Katastrofalno je stanje. Bosna i Hercegovina je najgora ekonomija u Evropi, a Kanton 10 najgori u državi.

Za razliku i od toga, kraj je prekrasan, mnogi koji žive u inostranstvu, napravili su prekrasne kuće, ali one su puste. Ljudi su iz Njemačke ili gdje god žive, tu sagradili lijepe kuće, ali su ili prazne ili u njima žive penzioneri. Ja ću biti sretan ako uspijemo da u sljedećih godinu, dvije, tri, mali dio ljudi, deset – dvadeset, ostane ovdje, a ako budemo kroz naše dugoročno djelovanje uspješni, možda i nekoliko stotina. To je neki naš cilj ovdje.

Koliko je bitno da mladim ljudima ili budućim poduzetnicima prenesete svoje iskustvo, prije nego što ste utemeljili vlastitu kompaniju?

Ovo što radim – kad sam krenuo to raditi u Zagrebu, profesori s fakulteta mašinstva su mi rekli da je nemoguće praviti automobil u Hrvatskoj, da odustanem što prije, da što manje ljudi propadne sa mnom. Kad dođu ljudi iz svijeta, ne mogu vjerovati da smo to postigli i uradili u Hrvatskoj.

Praktički, to je bilo nemoguće u Hrvatskoj raditi, ali mi smo to nekako jedva jedvice uspjeli, da dođemo do tog gdje smo danas, u Zagrebu. Ovdje to raditi bilo bi apsolutno nemoguće. Ne može niko sam postojati, biti otok za sebe. Tu se već generacijama ljudi iseljavaju, od 60-ih godina idu u Njemačku i sve krajeve svijeta. To je kraj gdje se ljudi tradicionalno iseljavaju, rade većinom jednostavne poslove vani, ne mogu to svoje znanje prenijeti natrag.

Ako radiš na bauštelu u Frankfurtu, teško da možeš pokrenut istu takvu firmu u svom kraju. Zato mislim da je važno da dijaspora koja je ostvarila neke sofisticiranije poslove, ne samo ulaže novce, nego je vrlo važno i mentoriranje i davanje savjeta onima koji svoje projekte hoće pokrenuti ovdje.

Kako objašnjavati činjenicu da nijedna hrvatska kompanija nije otvorila neki svoj pogon u Livnu ili Tomislavgradu, za razliku od Hercegovine?

Lokacije su danas u globalnoj konkurenciji, isto kao i firme. Svaka lokacija, bila to država, kanton ili grad, ima svoje prednosti i nedostatke. Svaka firma koja traži svoju novu lokaciju uspoređuje sve te faktore. Kad ste vi na svim postojećim ljestvicama na posljednjem mjestu, neće vas ni gledati.

Mi radimo sad jedno detaljno istraživanje za Hrvatsku. Mi tu jako loše stojimo, kao Hrvatska, u odnosu na zemlje okruženja u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, a možete misliti kakva bi ocjena bila za Bosnu i Hercegovinu ili konkretno za Livno. Tu je jasna računica.

Nema tu veze da li je vlasnik firme iz Livna, iako je takvih ipak relativno malo. Oni gledaju svoje interese i neće raditi na račun nekog domoljublja protiv svog interesa. Faktori koji utiču na odabir lokacije su jednostavni i znani. Može se vidjeti gdje stojimo na tim ljestvicama.

Zna se šta se mora raditi – da se napreduje na tim ljestvicama, da budemo bolji. Ali moramo biti realni: Livno je malo mjesto, nemamo fakultete ovdje, nemamo nekakvu radnu snagu koja je obrazovana, ili nemamo firmi da je moguća nekakva fluktuacija.