Nikakav novac, ni ekonomske mjere ne mogu nadomjestiti ljude

Kina je izvor najvećeg ohrabrenja jer je dokazala da se može prevazići najgora faza epidemije koronavirusa ako se djeluje odlučno i ako se cijela država i populacija stave u funkciju najvećeg nacionalnog interesa, a to je svakako zdravlje stanovništva – izjavio je za Fenu ekonomski analitičar Igor Gavran.

Oporavak privrede, prema njegovim riječima, onda neminovno slijedi jer nikakav novac, ni ekonomske mjere ne mogu nadomjestiti ljude.

– Negativni efekti su sasvim izvjesni na cjelokupnu bh. ekonomiju, a u određenoj mjeri se osjećaju još od samog početka, odnosno iz perioda obustave proizvodnje u Kini i poremećaja u dostavi repromaterijala. Međutim, realno je očekivati i mnogo teže i multiplicirane efekte pogoršanja stanja u Evropi i našim ključnim izvoznim tržištima, kao i poremećaje u transportu. To je posebno izvjesno jer ne zavisi od naših aktivnosti i ograničenja širenja epidemije u samoj Bosni i Hercegovini, nego od vanjskih faktora i aktivnosti drugih država u mnogo većoj mjeri – kazao je Gavran.

Dolazi do svojevrsnog zatvaranja mnogih tržišta i reduciranja međunarodnih trgovinskih tokova, a to, dodao je Gavran, dalje može dovesti i do nestašica, kako sirovina i repromaterijala za proizvodnju, tako i gotovih proizvoda široke potrošnje.

Negativni efekti na izvoz se vjerovatno i najbrže i najintenzivnije osjećaju, kako zbog smanjenja proizvodnje tako i zbog smanjenja tražnje ili nemogućnosti transporta robe, ali s druge strane za pojedinim proizvodima tražnja raste.

– Naprimjer, širom Evrope i svijeta, kao i u samoj BiH, naprosto je eksplodirala tražnja za zaštitnim proizvodima poput maski ili dezinfekcijskih sredstava, zatim higijenskim proizvodima poput toaletnog papira, sredstvima za čišćenje, trajnim prehrambenim proizvodima, lijekovima… Mnoge od njih proizvode i domaće kompanije, dakle oni za koje imamo vlastite sirovine ili se još mogu nabaviti i dostaviti, i mogu čak imati i povećan plasman i uticati na poboljšanje poslovanja na domaćem i onim tržištima na koja je izvoz još uvijek moguć. Svaka kriza, ma koliko teška bila, istovremeno je za neke i prilika koja se može iskoristiti koliko okolnosti dozvole. Također, poteškoće u transportu robe i izvozu se odnose i na uvoz onih proizvoda koji konkurišu domaćim proizvodima i otežanim uvozom domaći dobivaju bolju priliku za prodaju i povećanje tržišnog učešća – kazao je Gavran.

Međutim, kako je napomenuo, niti oni domaći proizvođači kojima se ukazuje prilika za poboljšanje poslovanja nisu izolovani od nepovoljnih efekata ukupnog pada ekonomske aktivnosti, makar i indirektno, jer ako dođe do prestanka rada i gubitka primanja velikog broja zaposlenih to će odmah reducirati tražnju za njihovim proizvodima i kriza će zahvatiti sve bez izuzetka. Zbog toga je, naglašava Gavran, neophodno poduzeti mjere za ublažavanje negativnih efekata čija dužina trajanja i obim trebaju biti prilagođeni okolnostima i slijediti model onih zemalja u kojima je kriza nastupila ranije, a koji su dali rezultate.

Kao što je dokazana efikasnost mjera izolacije i suzbijanja epidemije koje je primijenila Kina, tako postoje i primjeri mjera podrške ekonomiji primijenjenih širom svijeta.

Naprimjer, kako je kazao Gavran, jedan od prvih poteza su najčešće određene poreske olakšice, prije svega u smislu odgode plaćanja obaveza i oslobađanja zateznih kamata ili sankcija za kašnjenje u njihovom izmirivanju, isti ili sličan pristup u mnogim zemljama primjenjuju i banke.

– Najveća pomoć privredi jesu efikasne mjere za spriječavanje širenja epidemije i očuvanje zdravlja stanovništva, jer ništa drugo nije prioritetnije i ništa drugo ne može ublažiti i skratiti trajanje najtežih ekonomskih posljedica – kazao je Gavran za Fenu.