Nedostatak radne snage u Hrvatskoj, prilika za bh. radnike

Hrvatska se suočila sa nedostatkom radne snage u građevinskom sektoru, zbog čega je najavljeno da će biti povećana kvota za uvoz radne snage u tom sektoru za oko dvije hiljade radnih mjesta.

To je prilika za bosanskohercegovačke radnike, koji u Bosni i Hercegovi zarađuju znatno niže plate nego njihove kolege u Hrvatskoj. Ali i u BiH primjećen je trend odlaska građevinskih radnika, piše Radio Slobodna Evropa.

Sve manje je radnika koji bi radili na građevini u susjednoj Hrvatskoj, zbog čega je tamošnji ministar rada Marko Pavić najavio za hrvatske medije da će ta zemlja povećati kvotu za uvoz radne snage u oblasti građevinarstva.

„Pustili smo u proceduru da povećamo kvotu za 2.000 radnih mjesta, ali samo za građevinski sektor, kako bi opravdali investicije koje je građevinski sektor preuzeo i kako bi on mogao investicije koje kreću na jesen otvoriti i realizirati“.

Ukupna godišnja kvota dozvola za zapošljavanje stranaca u Hrvatskoj za ovu godinu iznosi 7.026 dozvola, a od toga je za građevinu njih 2.080.

Dženana Hodžić iz Udruženja za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala pri Privrednoj komori FBiH objašnjava da im je, prema informacijama sa tržišta i u korespondenciji sa institucijama iz Republike Hrvatske, „rečeno da postoji interes za aktivnost građevinskih radnika, odnosno stručne radne snage za investitore u RH i na tržištu RH“.

„Međutim, činjenica je i evidentno je da na tržištu Bosne i Hercegovine postoji velika uposlenost kapaciteta u građevinarstvu i da isto tako, sa druge strane, postoji veliki odliv stručne radne snage. Najčešće i u najvećem procentu odlaze u SR Njemačku. Dio naših radnika je prisutan na gradilištima, i u Hrvatskoj, i u Sloveniji i Makedoniji“, kaže Hodžić.

Dragana Vrabičić iz Sindikata građevinastva i stambeno-komunalne djelatnosti Republike Srpske, o otvorenim radnim mjestima u susjednoj Hrvatskoj kaže da „to, trenutno, za ljude sa prostora Republike Srpske i Federacije BiH, nije loše ukoliko će tamo biti prijavljeni, ukoliko će imati i zdravstveno osiguranje i sve ono što radnik po zakonima mora da ima“.

„Mislim da je to, nažalost, trenutno jedini način da naši ljudi mogu nešto da zarade i da ostanu“, dodaje.

Prema podacima Sindikata graditeljstva Hrvatske prosječna plata radnika na građevini je oko 1200 maraka, dok je prema podacima Agencije za statistiku u BiH 560 konvertibilnih maraka.

„U Republici Srpskoj čak i nešto ispod, i to je, po Zavodu za statistiku, najniža prosječna plata od svih djelatnosti, znači u građevinarstvu, gdje bukvalno možemo reći da je jedan od najtežih i najzahtjevnijih poslova, poslova u kojima se stvarno mogu desiti i teške nesreće sa smrtnim ishodom. Da je tu najniža prosječna plata, nema logike“, kaže Dragana Vrabičić.

Pri tome, uslovi rada na građevini nisu tako dobri. Radnici u ljetnjim mjesecima rade na izrazito visokim temperaturama, naglašava Vrabičić.

„Radnici u građevinarstvu rade i na temperaturama +40, bukvalno su od jutra do mraka na građevinama, na ulici, na autoputevima, na objektima na kojima rade, tako da ne možemo pod uslove rada podvesti šljem, rukavice i zaštitnu opremu. Uslovi rada su i na tim vanrednim temperaturama, visokim, po cijeli dan, radi se po dvanaest, petnaest sati, tako da se može ocijeniti da su za građevinske radnike trenutno stvarno loši uslovi rada“.

Ali činjenica je da građevinskih radnika ima sve manje i u BiH, što zbog neusklađenog obrazovanog sistema sa tržištem rada, što zbog toga što sve manje ljudi hoće da radi taj posao. Zato i ako odu u inostranstvo trbuhom za kruhom, naglašava Dženana Hodžić iz Udruženja za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala, to treba sistemski riješiti.

„Ono što mi uporno apelujemo i alarmiramo jeste upravo organiziran sistemski pristup naših preduzeća na tim tržištima, jer zaista rješenje i interes Bosne i Hercegovine nije u tome da aktiviramo našu radnu snagu i firme u stranim zemljama i da ih ponovo vratimo u naše penzione i zdravstvene fondove, na teret naših fondova. To je uglavnom privatni aranžman zapošljavanja gdje mi ne možemo dati neku garanciju i često su to neispitana preduzeća, iako imamo i svijetle primjere. Znači, moramo priznati isto tako da ćemo u narednih tri, četiri godine u Bosni i Hercegovini biti u problemu da ne možemo zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta, a kamoli izvoziti radnu snagu“.