Mostarac uzeo kredit da uzgaja smilje, a sad se hvata za glavu
2020Prednost sadnje smilja, uz relativno mala početna ulaganja, je i ta što je smilje kultura koja ne zahtijeva sadnju svake godine. Prosječni vijek trajanja je sedam godina, što je razdoblje u kojem biljka postiže optimalne prinose.
“Ljbilje” iz Ljubinja bavi se i uzgojem i otkupom smilja, kulture koja je trenutno najzastupljenija u Hercegovini. Smilje je uistinu biljka na čijem uzgoju se može zaraditi”, mišljenje je i Slobodanke Dangubić, direktorica “Ljbilje” iz Ljubinja, vodeće kompanije u uzgoju i otkupu ljekovitog bilja, te proizvodnjom eteričnih ulja, sadnica i sjemena ljekovitog bilja.
Ipak, veliki broj uzgajivači smilja u Hercegovini za sada ne može reći da su ostvarili ono zbog čega su krenuli u taj posao.
“Očekivanja uzgajivača vjerovatno su bila i pomalo nerealna, olako se ulazilo u posao ne računajući na brojne troškove i bolesti koje su se pojavile i kasnije počele širiti. Bez obzira na to, uzgoj smilja je unosan posao i u smilje vrijedi uložiti. Problem s kojim su se ljetos suočili proizvođači smilja nastao je zbog neiskustva i nerealnih obećanja. Pojavila se poveća količina ulja na tržištu i došlo je do problema i nezadovoljstva”, dodala je Dangubić.
Dangubićeva tvrdi da se slični problemi ne bi trebali javljati u budućnosti.
Jedan od uzgajivača smilja s područja Mostara ovu kulturu zasadio je prije skoro godinu, ali plodove svog mukotrpnog rada još nije naplatio.
Uložio je značajna sredstva, oko 10.000 KM za sadnice i zemljište, kao i kasnije za brojne hemikalije koje su potrebne smilju, ali kada je došlo vrijeme za prodaju, on nije uspio pronaći kupca zbog prljavih igara na tržištu.
Uspio je doći do destilerije u Posušju u kojoj je proizveo ulje od smilje,
koje do danas također nije uspio prodati.
“Kada sam se opredijelio za uzgoj smilja nisam mogao ni pretpostaviti da će se ovakve stvari dešavati i da za nas proizvođače niko neće mariti. Sreća je pa sam uspio proizvesti ulje jer bih da je propalo bilje, sav trud i svo ulaganje otišlo u nepovrat. Ovako makar imam nadu da ću prodati ulje”, rekao nam je proizvođač koji nije želio da se otkrije njegovo ime.
Naš sugovornik uložio u posao sa smiljem oko 10.000 KM. Od zarade po svemu sudeći neće biti ništa, jer od kompletog zasada, kako kaže dobio je oko tri litra ulja, s kojim bi, kada ga proda, trebao samo vratiti novac koji je uložio.
Nažalost, sve više na vidjelo izlazi činjenica kako potrebe za uljem od smilja na tržištu nisu tolike koliko se u medijima pisalo, što je vidljivo iz toga kako neki od vlasnika destilerija neće obnavljati plantaže nego se okreću drugim biljnim vrstama čije vrijeme tek dolazi.
Otkupna cijena
Ove godine otkupna cijena smilja u Hercegovini drastično je oborena, iznosila je tek 3 KM. Otkupljivači su tvrdili da je to dobra cijena, te da su uzgajivači kalkulisali s čak i manjom, od 2,5 KM. No, veliki broj uzgajivača uhvatio se za glavu, jer su takvom otkupnom cijenom bili samo na gubitku. Mnogi od njih, kao i naš sugovornik nisu željeli dati svoje smilje u bescijenje, odnosno ispod 5 KM po kilogramu. Da stvar bude gore, neki su ga na kraju davali i za 2 KM po kilogramu.
Slično kao i s balvanima
“Na području Hercegovine kupuje se sve više destilerija, međutim moramo razdvojiti proizvodnju eteričnih ulja od proizvodnje proizvoda od ulja, poput sapuna. Na žalost, mi na neki način izvozimo balvan, a uvozimo skupocjeni namještaj od našeg drveta. To radimo i sa uljem. Prodajemo ga po cijeni od 1.500 do 3.000 eura, a proizvođač proizvoda od ulja zaradi čak i pola miliona KM po kilogramu ulja na proizvodima koje od njega napravi”, objašnjavaju proizvođači smilja u Hercegovini.
“Ljbilje” iz Ljubinja
“U Ljubinju imamo destileriju, kao i laboratoriju za proizvodnju ulja, ulja za masažu, dok trenutno ulazimo i u program kozmetike. Kompletna proizvodnja odvija se u organskom postupku, a uspješno sarađujemo sa više instituta kako u zemlji, tako i inostranstvu, pružajući stanovništvu i konsultantske usluge”, kaže za Fokus.ba direktorica Slobodanka Dangubić.
“Ljbilje” trenutno zapošljava deset radnika, uz poveći broj radnika sezonaca koji su im uvijek na raspolaganju.
To su i certificirani berači koji su prošli kvalitetnu obuku na kojoj im je objašnjeno koje je bilje potrebno brati, odnosno na koji način ga brati i sušiti kako bi se dobila kvalitetna sirovina za preradu.