Martinović o krizi Agrokora: Dobavljače u BiH tretirati kao one u Hrvatskoj

Rezultat, odnosno posljedica krize u konzorciju Agrokor je nastala zbog njegovog agresivnog širenja i to širenja pod vrlo nepovoljnim uslovima, rekla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Danijela Martinović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Isto, navodi Martinović, je i u činjenici da Agrokor nije samo zastupljen na polju prehrambene industrije, odnosno maloprodaje robe široke potrošnje nego je njegov vlasnik Ivica Todorić investirao i u hotelijerstvo, građevinarstvo i jako veliki broj kompanija.

“U ovom trenutku je i vrlo nezahvalno govoriti o efektima krize u Bosni i Hercegovini zato što je jako malo informacija do kojih možemo doći. Informacije se zaista daju na kapaljku kako u BiH tako i u Hrvatskoj, ali i na području cijelog regiona gdje Agrokor ima svoje podružnice”, navodi profesorica Martinović.

Ona kaže da ne bi bilo loše da se javnost upozna sa cijelim istorijatom, zašto je došlo do problema u cijelom konzorciju Agrokor koji zapošljava više od 60.000 ljudi i ima više od 60 kompanija.

“Naime, Agrokor se nalazi već u problemima, a to je i Uprava priznala u posljednje tri-četiri godine, kada je u pitanju poslovanje. Veliki je problem nastao kada je Agrokor 2014. godine preuzeo slovenski Mercator i zadužio se više od dvije milijarde kuna. Oni su se zaduživali kod banaka pod veoma nepovoljnim uslovima. Kamatne stope su bile od devet do 11 posto s tim da većina tih kredita dospijeva u periodu 2018. do 2020. godine”, navodi Martinović.

Isto tako, kaže profesorica, ako gledamo na Konzum u kojem radi najveći broj zaposlenih u koncernu, odnosno i u samoj BiH kada se govori o grupaciji, osim što su se širili pod nepovoljnim uslovima, Agrokor ima i jaku konkurenciju u Hrvatskoj, Srbiji. To su, kaže Martinović, Kaufland, Lidl, Spar, njemačke i austrijske kompanije koje imaju značajane poticaje od Evropske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke sa više od dvije milijarde eura pod povoljnim kamatama od 0,8 do jedan posto.

“Dakle, s jedne strane imate Agrokor koji se agresivno širi i uzima kredite kod ruskih banaka, sa kamatom od devet do 11 posto, a s druge strane imate najznačajnije njemačke konkurente koji rade po drugom, diskontnom principu i dobijaju kredite po kamatnim stopama od 0,8 do jedan posto. To je jedan od najvećih problema. Agrokor, odnosno Konzum je smanjio promet prošle godine za više od 680 miliona kuna. Naravno, to je rezultat nastupa jakih njemačkih i austrijskih konkurenata”, ističe Martinović.

Bh. vlast mora biti proaktivnija

Drugi problem Agrokora jeste, kaže Martinović, što koncern nije uspio reprogramirati svoj dug. Agrokor je, odnosno Uprava kompanije, pokušao izdati obveznice, ali ih nisu uspjeli prodati.

“Problem je što nisu uspjeli doći do novog, svježeg kapitala. A, ima indicija da su podružnice, ovisna društva, predstavljale garant za kredite koje je Agrokor uzeo. To znači da u normalnim uslovima Agrokor bi vjerovatno prodao neke od ovisnih društava, ali sada ne može jer su oni garant kredita”, ističe Martinović.

Zbog toga je u Hrvatskoj donesen poseban zakon – Lex Agrokor, u Sloveniji – Lex Mercator. Sada će se pokušati sa restruktuiranjem dugova Agrokora, navodi profesorica Martinović. Sa jedne strane će se, nakon što je napravljena vanredna uprava, pokušati riješiti problemi u smislu da Agrokor dobija nova finansijska sredstva radi održavanja tekuće likvidnosti, a istovremeno da se plate kratkoročna potraživanja prema dobavljačima.

“Prema tome, sličan problem je nastao i u Bosni i Hercegovini. Kada je o BiH riječ, govori se o nekim dugovanjima prema dobavljačima registrovanim u BiH u iznosu od 318 miliona KM. Međutim, to su nažalost podaci koji još nisu konačni. Naime, Privredna komora FBiH prikuplja podatke, odnosno pozvala je sve naše kompanije da prijave svoja potraživanja prema Agrokoru, odnosno Konzumu koji u BiH zapošljava preko 4.000 osoba. Znači imamo s jedne strane 318 miliona KM dugovanja prema dobavljačima, a sa druge strane u vrlo nezgodnoj situaciji se nalaze zaposlenici u Konzumu”, istakla je Martinović.

U Hrvatskoj su, naglašava ona, počela otpuštanja. Ističe da se pominje da će stotinjak osoba ostati bez posla koji rade samo u Konzumu. Izgledno je da će doći do toga, kaže profesorica, i u BiH.

“Bh. vlast bi se trebala orjentisati i s jedne strane da pomogne zaposlenim u Agrokoru, odnosno u Konzumu, dakle onim koji rade u BiH, i da pomogne dobavljačima da se založi kod hrvatske Vlade da i dobavljači registrovani u BiH uđu u grupu tražbina koje će biti utvrđene u samom Agrokoru”, smatra Martinović.

Problem je što u BiH, ističe Martinović, “imamo nekakav običaj da kasno reagujemo”.

“Dakle, pretpostavljam da su bh. vlasti smatrale da će na nivou središnjice, odnosno nivou koncerna ovi problemi biti riješeni i da to neće uticati na radna mjesta i poziciju Konzuma u BiH. S tim da ne trebamo zaboraviti da pored Konzuma imamo i kompanije koje su u okviru Agrokora, a djeluju na području BiH – Velpro, Zvijezda… Imamo nekih pet-šest jakih kompanija koje djeluju na području BiH. Pretpostavljam da su vlasti u BiH zbog toga smatrale da će se na nivou konzorcija i uprave države Hrvatske taj problem riješiti. Međutim vidjet ćemo u kom će smjeru ići. Problem je što vrlo teško možemo doći do konkretnih informacija. I Uprava Konzuma u BiH daje informacije na kapaljku. Zaista je riječ o jednoj poslovnoj tajni, ali tajni koja zaista može imati negativne posljedice, konsekvence i za zaposlene, naravno, i za privredu BiH”, naglašava Martinović.

Jedan korak u svemu je bio sastanak federalnog premijera Fadila Novalića, Uprave Konzuma u BiH i ambasadora Hrvatske u BiH Ivana Del Vechia. Međutim, kako cijeni naša sagovornica, ni nakon toih sastanaka javnost nije došla do značajnih informacija.

“One su bile šture. Rečeno je samo da Konzum ne duguje državi, ali ništa nije rečeno o načinu na koji će se tretirati dobavljači u BiH kao ni načinu na koji će se eventualno Konzum odnositi prema svojim zaposlenicima, odnosno zbrinuti eventualni višak zaposlenika. Federalni premijer Fadil Novalić je rekao da pokušaju dobavljači ići na predstečajnu nagodbu, ali to bi ustvari značilo da bi se Konzum našao u postupku likvidacije, odnosno stečaja. Nije vjerovatno da će se to desiti. S jedne strane, ne znamo da li je i Konzum u BiH garant za dugove konzorcija Agrokor u Zagrebu. Tako da ne znamo kakva je ta povezanost, kakve su obaveze Konzuma, odnosno da li u 318 miliona KM, da li je to ukupni dug. Dok se to ne odgonetne, ostaje da je to samo dug prema dobavljačima, jer ne znamo koje su garancije izdavane koje stoje iza Konzuma u BiH”, ističe Martinović.

Slovenija se zaštitila, mora i BiH

Naravno, radnici će biti ti koji će najvjerovatnije biti, iako ne želi da prejudicira, jedan od mogućih velikih gubitnika. Jer, navodi, vrlo je vjerovatno da će kada se vrši restruktuiranje kompanije biti i otpuštanja.

“Kolika će biti otpuštanja radnika, u kolikom omjeru, šta će se desiti to ćemo morati sačekati da vidimo na nivou grupacije. Svakako naša vlast mora biti proaktivna. Moraju stalno biti u kontaktu sa hrvatskom Vladom, sa Upravom Agrokora jer će vanredna, odnosno izvanredna uprava koja je uspostavljena formirati listu potražioca i bit će praktički nekoliko grupa tražilaca. Neophodno je da se dobavljači koji su registrovani unutar BiH tretiraju kao i dobavljači iz Hrvatske, odnosno da sva potraživanja budu uključena u okviru konzorcija u Zagrebu u potraživanja same kompanije Agrokor”, ističe Martinović.

Ona navodi kako je Lex Mercator donesen sa ciljem da se spriječi izvlačenje novca iz Mercatora u središnjicu, da se ne bi sa novcem Mercatora, odnosno Konzuma u Sloveniji sanirala dugovanja na nivou matice u Hrvatskoj.

“U BiH baš toliko prostora nemamo, zato što Mercator nije u potpunosti u vlasništvu Konzuma, a imaju posebne ugovore tako da je to omogućilo dovoljno prostora slovenskoj Vladi da se proaktivnije postavi prema Hrvatskoj, odnosno prema konzorciju. Čula sam mišljenje nekih kolega da ne bi bilo loše da i mi donesemo jedan takav zakon. Međutim, jako malo prostora imamo za navedeno. Prvo, jer je riječ o hrvatskoj firmi, riječ je o privatnoj firmi. Ako donesete jedan zakon znači da dovodite u pitanje cijelu tržišnu utakmicu u BiH i da nekoga, bez obzira na to što je riječ o velikoj kompaniji, dovodite u povlašteni položaj”, ističe Martinović.

U osnovi bismo trebali donijeti zakon o strateškim preduzećima u BiH, dodaje, ali ističe i kako BiH, nažalost, nije definirala pojam strateškog.

“Mi nemamo ni adekvatnu definiciju strateških kompanija, a kamoli ono što smo utvrdili kao strateške kompanije. Nemamo ni zakona koji tretira javno dobro. Znači praktički smo limitirani samom organizacijom Konzuma i kompanija koje čine konzorcij Agrokor, a druga stvar je što nemamo zakonske osnove da bar u ovom trenutku donesemo jedan takav akt”, kaže Martinović.

U osnovi, smatra Martinović, trebalo bi ući u samu strukturu tog dugovanja, odnosno da li je riječ o kratkoročnim potraživanjima ili je riječ zaista o dugovanjima. Bh. zakon, naglašava, propisuje rokove u okviru kojih se određena dugovanja moraju naplatiti.

“Dakle, trebalo bi malo analizirati finansijske pokazatelje. Ali, s jedne strane imamo politički uticaj, a s druge strane imamo i neadekvatan rad naših kontrolnih inspekcijskih organa, Finansijske policije i Porezne uprave koji bi trebali reagirati. Ali, vodite računa o tome da samo državna preduzeća, nije to stvar i problem koji je od sada, koji je nastao danas i koji se tiče samo jedne privatne kompanije, u ovom slučaju Konzuma. Riječ je o jednoj nelikvidnosti koja je generirana u našem sistemu u BiH, privrednom i platnom sistemu”, navodi Martinović.

Bitan je i zakon i aktivan rad inspekcija

To su, ističe profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Danijela Martinović, državna preduzeća koja duguju više od dvije milijarde maraka za neplaćene doprinose za poreze i zaostala dugovanja prema državi. Država je, cijeni ona, praktički ta koja je sama na neki način stvorila dovoljno prostora za određene mahinacije za izbjegavanje plaćanja poreza.

“Dakle, bojim se da se u određenoj mjeri ne ponovi ona situacija koja je bila sa slovenskim Tušem”, navodi Martinović.

Do stečaja i likvidacije, kaže Martinović, uvijek dolazi. To je, navodi, neki prirodni proces u slobodnom tržištu, tržišnoj ekonomiji gdje su određena spajanja, pripajanja, nastanak i prestanak rada preduzeća sasvim normalne pojave.

“Međutim, trebamo ojačati zaista rad inspekcijskih kontrola, naravno donijeti adekvatne podzakonske akte. Već je prošle godine donesen jedan zakon koji se odnosi na finansijsko poslovanje, pooštravanje uslova kada je riječ o finansijskom poslovanju. Recimo, Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH je povećala naplatu PDV-a i ostalih poreza upravo zato što je spriječena porezna evazija, odnosno pooštrene su inspekcijske kontrole. Smatram da, s jedne strane, i zakonski okvir je vrlo bitan i, naravno, rad inspekcijskih organa. Naravno, taj politički uticaj sada je pitanje koliko možemo uticati na to, koliko se to može izbjeći. Jer, za Agrokor se već godinama govori da je prevelika kompanija da padne. Ona je, iako ogromna kompanija, s aspekta koliko zapošljava osoba, koliki je promet, koje ima prihode, odnosno dobit imala i dalje primala subvencije države. To je bilo zahvaljujući hrvatskoj državi i zahvaljujući političkim uticajima Ivice Todorića koji je bio dobar sa porodicom Tuđmana. Dakle, Agrokor je dospio i razvio se tako kako se razvio. Nažalost, na te političke veze i uticaje vrlo teško da mi možemo uticati”, ističe Martinović.

Konkurencijsko vijeće BiH i preuzimanje Mercatora

Profesorica Martinović kaže kako je vrlo teško doći do podataka kada je riječ o dominantnom, odnosno monopolskom položaju kompanija. U osnovi, ističe, u BiH nijedna kompanija kada je riječ o trgovini nema monopol, odnosno da postoji jedna kompaniju koja dominira na tržištu.

“Možemo samo govoriti o dominantnom prisustvu na jednom tržištu, što znači da jedna kompanija drži više od 40 posto prometa neke robe, proizvoda i usluga. Međutim, niti jedna od ovih kompanija ne drži. U ovom trenutku je naša domaća kompanija Bingo preuzela primat kada je riječ o prometu robe široke potrošnje u odnosu na Konzum. Ima više od 700 miliona KM prometa, to je bilo za prošlu godinu, dok nešto manje, za 30-40 miliona KM, ima Konzum”, ističe Martinović.

Kada bi se uvodila neka ograničenja kao odgovor, ističe ona, problem je što bi i tu trebalo dopuniti regulativu kada je riječ o Konkurencijskom vijeću BiH.

“Jedan vrlo interesantan podatak vezan je za Konkurencijsko vijeće BiH, a to jeste da ono nikada nije donijelo odluku vezano za preuzimanje Mercatora od Konzuma u BiH. Naime, ako želite preuzeti neku veliku kompaniju i samim tim se proširiti, pa vjerovatno imati jako veliki uticaj i dominantni položaj na tržištu, vaša obaveza je da namjeru koncentracije prijavite Konkurencijskom vijeću BiH. A, to vijeće treba odlučiti da li je to preuzimanje regularno, odnosno hoće li dovesti do monopolske ili dominantne pozicije nekog preduzeća nakon tog preuzimanja”, ističe Martinović.

No, naglašava, “godinu dana članovi Konkurencijskog vijeća BiH se nisu mogli složiti, nisu mogli procijeniti da li će Konzum dominirati tržištem BiH ili ne”.

“Na kraju, na sjednici u junu 2014. se nisu mogli složiti i samim tim je Konzum dobio dozvolu za preuzimanje Mercatora. Praktički nikada nismo imali niti rješenje koje bi bilo pozitivno niti negativno, nego nije se moglo donijeti odluku. A, prema zakonu, ako ne donesete rješenje u roku od tri, odnosno šest mjeseci, koncentracija se smatra dozvoljenom. Vidite, i tu ima prostora za te manipualacije, što znači, ako recimo imate jednog člana Konkurencijskog vijeća BiH ili dva člana ili jednog člana iz jednog konstitutivnog naroda koji nije spreman da prihvati određena rješenja i tu imate dovoljno prostora za manipulaciju. Ja ne kažem da je u ovom bilo nekih manipulacija, naravno, to mogu reći samo članovi Konkurencijskog vijeća BiH, da li je bilo nekih neregularnosti, odnosno zašto se nisu mogli složiti, ali kažem da u našem zakonu ima kada je riječ o reguliranju državnih institucija i agencija jako puno nedorečenosti, jako puno prostora za eventualne zloupotrebe”, ističe Martinović.

Dobro što se hrvatska Vlada uključila u slučaj Agrokor

Po njenom mišljenju trenutno je nezahvalno bilo šta reći o pitanju da li će Lex Agrokor biti dovoljan da spasi konzorcij.

“Dakle, prejudicirati bilo kakvo rješenje je teško. Mislim da je dobro što se hrvatska vlast, Vlada, uključila u samo rješavanje problema Agrokora, jer je preuzela ulogu aktivnog sudionika u pregovorima sa bankama. Postoji dobra volja od banaka da dodatno finansiraju Agrokor, trenutno se govori o iznosu od 150 miliona eura kojim bi se omogućila tekuća likvidnost, odnosno održavanje tekuće likvidnosti Agrokora. Lex Agrokor je prvenstveno i donesen kako bi banke bile prve u redu u slučaju, odnosno kada se bude vraćao dug da budu prve u redu tražitelja. Praktički, tako je donesen da se zaštite banke, a potom mali dobavljači, odnosno dobavljači koji su nelikvidni, kojima su računi blokirani”, navodi Martinović.

Ona ističe da je uvjet banaka bilo donošenje Lex Agrokora da bi se odobrila dodatna finansijska sredstva. Dodaje kako je bitno da se izvrši prestruktuiranje same kompanije, da je došla nova uprava, da su napravljeni, odnosno se se očekuju novi ugovori sa dobavljačima…

“Nadam se da će ti pozitivni koraci koje je napravila hrvatska Vlada imati pozitivan odjek i u BiH, odnosno smanjiti negativne posljedice i po zaposlenike i po dobavljače u BiH. Ali vrlo je bitno da bh. vlasti nastupe kao aktivni sudionici i pregovaraju sa hrvatskim vladom, kako bi naši dobavljači bili tretirani kao i hrvatski dobavljači, kako bi zaposlenici u BiH bili tretirani kao i zaposlenici u Hrvatskoj”, poručila je u intervjuu za Anadolu Agency Danijela Martinović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.