Kriza pekarskog biznisa u BiH: “Za sat zaradimo dvije marke”

U pekarama u Sarajevu promet je zbog pojave korona virusa smanjen za čak 70 posto. Radno vrijeme im je ograničeno, a iako imaju dovoljno brašna i kvasca, vlasnici pekara upozoravaju da, ukoliko ovakva situacija potraje, neki će morati smanjiti plate radnicima ili zatvoriti radnje.

Mirsad Đakola vlasnik je pekare više od 20 godina, u sarajevskom naselju Hrasno. Stanovnici obližnjih zgrada u njegovu radnju navikli su da dolaze više puta dnevno. Domaći hljeb, ali i brojna peciva, samo su neki od proizvoda po kojima su bili poznati.

Zbog uvođenja policijskog sata u Sarajevu, koje počinje u 18 sati, posljednjih nekoliko dana rade skraćeno, pa samim tim i ne proizvode onoliko peciva koliko su to radili ranije, piše Radio Slobodna Evropa.

Radnici na poslu sa manjom platom

Mirsad kaže da je posljednjih dana situacija prilično “neobična i teška”, jer im je promet smanjen više za pola. Najviše se brine, priča nam, za budućnost radnika koji u njegovoj pekari godinama rade.

“Radno vrijeme je svima skraćeno, tako da smo i mi morali da se prilagodimo situaciji. Nevjerovatno je da je promet ovoliko opao, za samo par dana. Odlučili smo sve radnike da ostavimo na poslu, ali smo za deset posto, nažalost, smanjili plate”, kaže Mirsad, nadajući se da će, ukoliko ovakvo stanje potraje, i država pomoći.

Zbog suzbijanja korona virusa u Bosni i Hercegovini su uvedene vanredne mjere. U Sarajevu, sve prodavnice, restorani i tržni centri su zatvoreni više od sedam dana. Osobe mlađe od 18, ali i one starije od 65 godina, ne smiju da izlaze na ulicu. Djeca ne idu u školu, a jedino što je otvoreno su prodavnice prehrambenih proizvoda, benzinske pumpe, apoteke i pekare.

Uvođenjem policijskog sata, u nedjelju 22. marta, od 18 sati do šest ujutru, sve je zatvoreno.

“Kupce nismo vidjeli sedam dana”

Pekara AS, jedna od najvećih pekarskih lanaca u Sarajevu, radila je 24 sata. Ovih dana ima problem sa prometom, ali i nedostatkom svojih “najvjernijih” mušterija. Penzionera i mladih, koji su najčešće dolazili za vrijeme školskog odmora, više nema.

“Sve je drugačije, ne znam sta da vam kažem. Naše kupce koje smo viđali svakodnevno nismo vidjeli skoro sedam dana. Mene je najviše strah ako ova situacija potraje. Za sada imamo brašna, ali bi mogli uskoro da imamo i problem, jer ga je zbog otežanog transporta teško nabaviti. Do sada nam je brašno stizalo za dan, a sada narudžbu čekamo više od deset dana”, objašnjava Fatmir Guraj, jedan od vlasnika ove pekare.

Rijetki redovi ispred pekara

Stanovnici Sarajeva, zbog preporučene izolacije, uglavnom ostaju kućama. Ispred pekara rijetko se viđaju redovi. Po propisu, u pekaru ulaze jedan po jedan.

Dok čeka ispred jedne od pekara, u propisanom razmaku od najmanje jednog metra, Sarajlija, Adis, kaže da u pekaru ne dolazi više svaki dan.

“Život nam se promijenio, to je činjenica. Živim sam i ne znam da pravim hljeb, ali i ne dolazim više u pekaru svaki dan. Ne izlazim mnogo i uglavnom naručujem hranu, mada sada mnogo više razmišljam i o higijeni na mjestima gdje se pravi hrana”, kaže Adis i dodaje da se lično korona virusa ne boji, dok je najviše zabrinut za roditelje koji žive sami u drugom dijelu grada.

Dvije marke na jedan sat

Osim nedostatka prometa, mnoge pekare se suočavaju i sa smanjenim asortimanom svojih proizvoda. U jednoj od njih, pekari Rollin, polica gdje su stajali kolači je danima prazna.

“Mi sve imamo i možemo normalno da radimo, ali nemam ja to kome više da prodam. Kolača za sada nemamo, jer na svakih pola sata možda uđe jedna osoba. Uglavnom kupi hljeb, a to je jedna konvertibilna marka. Znači za sat zaradimo dvije marke, a nekada su ljudi iznosili pune kese peciva i kolača”, žali se vlasnik pekare Rollin Suad Beri.

Sarajka Sabina priča da iz kuće izlazi svaki treći dan.

“Ja sam u totalnoj izolaciji. Pravim hljeb kući, šta ću. Roditelji su mi stari i zbog njih se najviše pazim i brinem. Uzmem hljeb, nešto kifli, dobro sam. Svašta smo do sada ovdje preživjeli, pa ćemo preživjeti i ovo”, objašnjava Sabina, namještajući masku preko lica.

I Suad Beri, kao i svi radnici pekare Rollin, odnedavno imaju obavezne maske preko lica. Dok iznosi vruće vekne hljeba kaže da se samo nada da ovakva situacija neće dugo potrajati.

“Sad bih sve dao samo da se život bude opet onakav kakav je bio, ali daj Bože da ovo ne potraje. Ja kad bih nekome morao da dam otkaz, ja bih sve ovo zatvorio. Ne znam, valjda ćemo preživjeti, probuditi se jednog jutra gdje neće više biti loših vijesti i gdje će nam reći da je sve ovo prošlo”, kaže Suad.

Mnoge pekare su i zatvorene. Neke od pekara su organizovale i mogućnost kućnih dostava, a neke su i snizile cijene proizvoda, ili onima koji nemaju mogućnosti da plate, daju peciva i hljeb koji je ostao, besplatno.