Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Hrvatskoj su veći problem autoceste nego Todorićev Agrokor

cestarina_hrvatska

U sjeni dužničke drame s Agrokorom, koja ovih dana trese Hrvatsku, u kojoj se vlada Andreja Plenkovićeva zasad mudro drži sa strane, krenulo se s ozdravljenjem drugog hrvatskog “koncerna” opterećenog još većim dugovima. Riječ je o državnim cestarskim preduzećima čiji je model poslovanja još manje održiv od Agrokorovog, piše Tportal.

Slično kao i Agrokor, i hrvatske autoceste su bujale na kreditima. Razlika je jedino u tome što je za kredite autocestama garancija bila država pa investitore nije zabrinjavalo poslovanje cestarskih kompanija. Svjetski bankari davali su kredite šakom i kapom, iako je bilo sasvim jasno da iz poslovanja autocesta oni nikada neće moći biti vraćeni.

Donoseći ovih dana nepopularnu vijest o poskupljenju cestarine, hrvatski ministar mora, saobraćaja i infrastrukture Oleg Butković najavio je, po ko zna koji put, da država ima ozbiljan plan za ozdravljenje cestarskih kompanija.

“Realnost je takva da se cestarina trebala puno više povećati, a pokazuju to brojke i to je činjenica”, ustvrdio je Butković opravdavajući povećanje cijene.

A šta kažu brojke? Do 2016. godine tri kompanije Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka-Zagreb podigle su 72 zajma uz državne garancije, a ukupni dug u 2016. iznosio je 39 milijardi kuna ili 5,2 milijarde eura.

U 2015. poslovni prihodi triju spomenutih cestarskih kompanija iznosili su 2,4 milijarde kuna, a operativna dobit prije amortizacije (EBITDA) iznosila je 1,36 milijardi kuna. Istovremeno, samo troškovi kamata na kredite dostigli su dvije milijarde kuna, što jasno ukazuje na potpuno neodrživ poslovni model jer najveći dio finansijskih obaveza pokrivaju porezni obveznici bilo kroz trošarine na gorivo kojima se subvencioniraju autoceste, bilo direktno iz državnog budžeta.

Ovako katastrofalno stanje posljedica je neracionalnih odluka o gradnji povezanih s korupcijom, skupim kreditima i lošim upravljanjem cestarskim kompanijama. Rezultat je to da, uz Sloveniju, Španiju i Kipar, Hrvatska ima najveći broj kilometara autocesta po stanovniku u Evropi, uz vrlo nisku iskoristivost.

U odnosu na ove brojke, Agrokorovo poslovanje djeluje sasvim pristojno. Naime, prihodi Todorićevog koncerna iznose 49,4 milijarde kuna, a ukupni dug iznosi 45 milijardi kuna. Istovremeno, operativna dobit prije amortizacije (EBITDA) dostiže 5,2 milijarde kuna, a trošak finansiranja 2,7 milijardi kuna. Dakle, finansijski troškovi Agrokora apsorbiraju oko polovine operativne dobiti prije amortizacije, dok je kod cestara situacija puno gora jer su troškovi kamata 1,5 puta veći od operativne dobiti prije amortizacije.

Međutim, kako iza cestara čvrsto stoji država, među ulagačima nema panike. Naime, ulaskom u Evropsku uniju svi dugovi cestarskih kompanija, koji čine oko 12,1 posto BDP-a, ušli su u javni dug pa kreditori mogu biti mirni.

Vlada Zorana Milanovića pokušala je riješiti problem davanjem autocesta u koncesiju na 30 do 40 godina, uz očekivani jednokratni prihod u visini od tri milijarde eura. Time bi se pokrio veći dio duga, a autoceste bi se prepustile privatnim investitorima uz obavezu upravljanja i održavanja infrastrukture u određenom periodu. Pokušaj je neslavno propao zbog velikog otpora sindikata, opozicije i dijela javnosti.

Plenkovićeva vlada potpuno je odbacila bilo kakav oblik prepuštanja autocesta privatnom kapitalu i odlučila se za poslovno i finansijsko restrukturiranje cestarskih kompanija s ciljem da se koliko-toliko olakša teret dugova.

Dizanjem cijena cestarina računa se na rast prihoda od 160 miliona kuna, na troškovima održavanja planira se uštedjeti 200 miliona kuna, a značajne uštede očekuju se i od smanjenja broja zaposlenih (od 700 do 900 ljudi do 2020.).

Predviđaju se i niži finansijski troškovi, što bi se trebalo postići refinansiranjem postojećeg duga izdavanjem obveznica s nižom kamatom i dužim rokom dospijeća.

Iako se o navedenim mjerama govori već godinama, čini se da je končano sazrelo vrijeme za njihovo provođenje. Međutim, čak i ako se sve realizira u skladu s planom, bez snažnijeg rasta prometa teško je očekivati pozitivno poslovanje.