Hrvati neće raditi za 2.600 KM, sve manje je i radnika iz BiH

Ako se negativni trendovi u hrvatskom građevinskom sektoru nastave, očekuje se da će u skoroj budućnosti u tom sektoru najviše raditi radnici iz Indije ili neke od afričkih zemalja, odnosno zemalja trećeg svijeta, piše Slobodna Dalmacija.

Trenutno, na hrvatskim gradilištima sve više rade ljudi iz inostranstva, prvenstveno iz onih zemalja u kojima su manje plaće u građevinskom sektoru i u kojima je standard još uvijek niži nego u Hrvatskoj. U prvom redu mislimo na građevinske radnike iz Ukrajine, BiH, Crne Gore…

No, “na vrata” već kucaju i radnici iz Albanije, kao i oni iz Indije, za koje već postoje osnovane i posebne agencije za posredovanje pri zapošljavanju i dovođenje te radne snage u RH.

Jedna od onih hrvatskih kompanija koja se gotovo svakodnevno bori s “uvozom” kvalitetne radne snage iz inostranstva je i kompanija “Visoko potkrovlje” iz Splita, jedna od trenutno najzaposlenijih hrvatskih građevinskih firmi, specijalizirana za armirano-betonske radove.

– U tvrtki zapošljavamo ukupno 154 ljudi, od čega je 70 posto radnika građevinske struke iz inostranstva, koji kod nas rade preko valjanih dozvola. Među njima imamo zastupljena sva zanimanja, od pomoćnih radnika do inženjera građevinarstva. Imamo tesare, armirače, zidare, pomoćne radnike kao što su električari, vodoinstalateri, montažeri suhe gradnje… Najviše je radnika iz BiH, Ukrajine i Crne Gore, rekao je za Slobodnu Dalmaciju dipl. ing. Ninoslav Majer, direktor “Visokog potkrovlja”.

Razlog “uvoza” radne snage vrlo je jednostavan. U Hrvatskoj jednostavno nema interesa za rad u građevinarstvu.

– Većina naših građevinara je otišla raditi u inostranstvo, kod nas je u Hrvatskoj nastala “rupa”, a mi moramo do kraja dovesti preuzete projekte – kazuje Majer.

Zbog toga je Vlada, svjesna ovog problema, za 2019. godinu predvidjela kvotu od 17.800 uvoznih dozvola za građevinski sektor.

– Naši ljudi često nisu svjesni da kada odu raditi, recimo u Njemačku, plaću dobivaju u bruto iznosu. Kada plate stan, hranu, i sva davanja državi Njemačkoj, onda im ostane približno ili neznatno više koliko mogu dobiti i u Hrvatskoj, ali u neto iznosu. Zbog toga, jer i sami uvide da u inostranstvu nije baš sve onako kako se priča, ima slučajeva povratka u Hrvatsku te dolaze i traže posao, koji su recimo prije šest mjeseci odbili zbog “male plaće”. Kako kaže stara poslovica “u tuđem dvorištu je trava uvijek zelenija”, ali kada naši ljudi odu u inostranstvo, uvide da to baš i nije tako – kaže Majer.

Splitska kompanija radnike iz Ukrajine “uvozi” inače preko firme koja posreduje u takvim poslovima.

– Mi tražimo određeni profil ljudi, recimo 10 armirača i onda uputimo agenciji za posredovanje upit. Moram istaknuti da kvaliteta te radne snage nije ništa bolja negoli je ona u Hrvatskoj. Osim iz Ukrajine, već godinama “uvozimo” radnike iz BiH, ali je taj “bazen” polako počeo presušivati. Naime, i radnici iz BiH sve više odlaze na rad u zapadnu Evropu, iako su njihove plaće u našoj firmir i za 40 posto veće negoli su one u istom sektoru u BiH. Ima i ponuda za rad iz Albanije, ali još uvijek nismo s njima stupili u kontakt, što ne znači da to u budućnosti nećemo morati učiniti – govori Majer.

Od trenutka stupanja u kontakt s agencijom za posredovanje do dobivanja svih potrebnih dokumenata za početak rada radnika prođe između 1 i 1,5 mjeseci, što je kraće za mjesec dana negoli je to prije bio slučaj.

– S radnicima iz Ukrajine je najveći problem u komunikaciji. Ne razumiju hrvatski jezik, mi ne razumijemo ukrajinski, ali u našoj firmi imamo zaposlenog čovjeka koji je prije radio u Rusiji pa je on prevoditelj. Dalje, Ukrajinci sasvim drukčije rade građevinski posao u Ukrajini, postupak je drukčiji, a i prilagodba Ukrajinaca na život u Hrvatskoj im je pomalo problematična, odnosno treba im vremena da “pohvataju sve konce”. Njihove plaće su pristojne, odnosno u početku dobiju neku početničku plaću i onda s obzirom na njihovo zalaganje, kvalitetu rada, odnos prema radu ta plaća može rasti. Uz to im je plaćen i smještaj i imaju osiguran prijevoz do gradilišta na kojem rade. Prije smo im osiguravali i obroke, ali sada to više ne radimo već sami sebi organiziraju prehranu. Naravno, i za to dobiju novac – kaže Majer za Slobodnu Dalmaciju.

No, zna biti i problema prilikom “uvoza” radnika.

– Agencije za posredovanje kažu da je neki radnik tesar ili armirač, a kada dođe kod nas raditi, onda kaže da on taj posao ne zna raditi. Tada mu ponudimo posao pomoćnog radnika ili ga vratimo u matičnu državu. Ni tesari više nisu što su bili. Tehnologije u građevinarstvu su otišle “u nebo”, a mnogi od tih tesara ili armirača nisu savladali rad s novim tehnologijama. I Ukrajinci i državljani BiH, kao i Crnogorci koji rade kod nas su dobri i vrijedni radnici koji u potpunosti ispunjavaju sve svoje zadatke – govori Majer.

Agencija koja “nabavlja” radnike dostavi kompaniji koja “naručuje” radnike potvrde o završenim školama radnika, kao i potvrde o radnom iskustvu koju ovjerava prethodni poslodavac.

– Žao nam je što u Hrvatskoj ne postoji interes za ovim građevinskim strukama i što se mladi ljudi koji mogu raditi iseljavaju iz Hrvatske, ali situacija je takva kakva je i moramo se prilagoditi – zaključuje Ninoslav Majer.

Plaća dobrog i kvalitetnog radnika koji radi puno radno vrijeme, a uz to ima volju raditi i prekovremeno, može doći do 10 hiljada kuna neto (oko 2.600 KM), što je, priznat ćete, respektabilna plaća.

Naravno, jedan majstor tesar košta zasigurno više negoli pomoćni radnik.