Hercegovci o duhanu: Nekad bi se za cijelu godinu uštedjela tek “kila” jabuka
Nekad se samo na području općine Čitluk godišnje proizvodilo 1800 do 2000 tona iznimno kvalitetnog suhog lista ravnjaka, šeginovca, visokog hercegovca i drugih tipova hercegovačkoga duhana, koji je na tržištu bio tražen i cijenjen, piše Večernji list BiH.
Nažalost, zbog sramotno niskih otkupnih cijena i poticaja koje propisuje država, nekontrolisanog uvoza i nebrige države da zaštiti domaću proizvodnju i hercegovačke proizvođače žutog zlata, te zbog previsokih cijena goriva, gnojiva i ostalog repromaterijala, posljednjih tridesetak godina u cijeloj je Hercegovini gotovo prestala proizvodnja te industrijske biljke.
Posljednji koji se na području čitlučke općine ozbiljnije bavio uzgojem duhana bio je pokojni Stipe Vasilj iz Gornjeg Ograđenika.
Uprkos tome, Poljoprivredna zadruga Agroplod iz Čitluka je sve do 2005. otkupljivala duhan od proizvođača iz istočne Hercegovine, gdje se i dalje uzgajala ta biljka. No, kako je zanimanje domaćih tvornica cigareta za hercegovačkim duhanom osjetno smanjeno, prodaja fermentiranog duhana je oslabjela pa su u čitlučkom Agroplodu 2006. godine prestali otkupljivati duhan. Umjesto otkupom i fermentacijom duhana, u Agroplodu su se početi baviti unosnijim poslom. Od tada se u čitlučkoj općini može vidjeti tek poneka stabljika duhana kako raste u posudi ili u dvorištu nekih obiteljskih kuća kao ukrasna biljka koja starije Brotnjake podsjeća na nekadašnja vremena, a mlađe naraštaje da ne znaju kako izgleda ta industrijska biljka.
Neki su, doduše rijetki, mislili da toj industrijskoj biljci, ipak, nije došao kraj i da će se, zbog krize, duhan u Brotnju ponovno početi masovnije uzgajati. Stoga su na svojim imanjima pokušali uzgajati nekoliko hiljada struka duhana, cijelo proljeće i ljeto ga okopavali, brali, nizali listove na vijence, sušili ih, a na kraju ga nisu imali kome prodati. Budući da im je jedino preostalo krijumčariti križani duhan i strepiti da budu uhvaćeni i kažnjeni, i oni su se ubrzo prestali baviti tim uzaludnim poslom.
– Nekada se masovno uzgajalo duhan, kao djeca smo cijelo ljeto brali listove i nizali ih na konce… Čudna su to vremena bila, niske cijene, pa kako to odredi procjenitelj. Ako ne bi bio ljutit, taman nekako, a ako nije raspoložen, spržio bi te u temelju. Kad se s vage vratiš kući, žena i djeca čekaju da čuju kako je bilo. Moralo se platiti porez pa tebi što ostane. Bilo je godina kad se djeci nije moglo kupiti ni kilogram jabuka, sve je odlazilo za porez. Cijelu su se godinu svi mučili oko duhana, a na kraju im gotovo ništa ne bi ostalo, sve bi otišlo državi koja je imala monopol i određivala preniske otkupne cijene, samo da te ubije.
– Da su cijene suhom listu primamljive, i sada bi se od duhana u Hercegovini moglo dobro živjeti. A ovako, cijene su niske, otkupa gotovo i nema, oduzimaju i kažnjavaju ljude koji prodaju križani duhan. Ako platiš markicu, ko će ti onda kupiti preskupu škiju? Država bi trebala imati više razumijevanja za uzgajivače duhana jer bi i državi bilo bolje da ponovo počne masovnija proizvodnja te biljke, riječi su jednog 85-godišnjaka iz Blatnice.
