nešto drugačije
Handmade Art Gallery u Mostaru: Prozor u svijet sa domaćim proizvodima bh. žena
„Ja sam dugo živjela vani i svaki put kad bih dolazila u Mostar i kad bih se vraćala tamo gdje sam živjela, uvijek bih htjela svojim prijateljima nešto ponijeti, i nisam nalazila nešto naše, autohtono, bosanskohercegovačko, rukotvorine ili proizvode za jelo i piće, i uvijek sam govorila ‘e, ja bih ovdje otvorila takvu jednu radnju'“, priča vlasnica Handmade Art Gallery
Iz želje da njen grad ima suvenirnicu koja će nuditi najbolje domaće proizvode, Mostarka Emica Ćorić je kreirala prostor koji turistima nudi nešto drugačije.
Domaći liker od čilija, slatko od dunje i oraha ili ručno rađeni nakit i sapuni, samo su neki od proizvoda u Handmade Art Gallery, prodavnici suvenira smještenoj uz Stari most u Mostaru, koja okuplja više od 60 žena i više od 20 gazdinstava koje vode žene iz Bosne i Hercegovine. Iz želje da njen rodni grad ima suvenirnicu koja će nuditi najbolje domaće proizvode, Mostarka Emica Ćorić je kreirala prostor koji turistima nudi nešto drugačije od onoga što mogu ponijeti sa sobom kao poklon ili uspomenu sa putovanja.
„Ja sam dugo živjela vani i svaki put kad bih dolazila u Mostar i kad bih se vraćala tamo gdje sam živjela, uvijek bih htjela svojim prijateljima nešto ponijeti, i nisam nalazila nešto naše, autohtono, bosanskohercegovačko, rukotvorine ili proizvode za jelo i piće, i uvijek sam govorila ‘e, ja bih ovdje otvorila takvu jednu radnju'“, priča vlasnica Handmade Art Gallery.
“Onda sam razmišljala da, pošto su kod nas žene i dalje zapostavljene, i dalje se nalaze u drugom planu u odnosu na muškarce u poslovnom svijetu, da bih jednostavno htjela da ovdje budu, ukoliko je moguće, sve žene, i da one tu plasiraju svoje proizvode i svoje rukotvorine“, prisjeća se Emica, inače uspješna embriologinja sa dvadesetogodišnjom karijerom u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini.
Proteklih nekoliko mjeseci Handmade Art Gallery je kao jedan od 15 malih biznisa koje vode poduzetnice podržan kroz program BizUp koji provode Fondacija 787 i UN Women, a finansira vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Uz finansijsku i mentorsku podršku u Handmade Art Gallery će uskoro biti moguće i degustirati proizvode koji su u prodaji. Emica objašnjava kako na osmišljavanju koncepta koji će privući turiste i doprinijeti prepoznatljivosti proizvoda radi sa mentorima iz ovog projekta, ali i kako kontinuirano komunicira sa ženama čije proizvode zastupa.
Uvezivanje sa poljoprivrednicama i kreativkama
Ideja o mjestu gdje se mogu kupiti domaći proizvodi kao suveniri postojala je godinama, kaže Emica, a prodajna galerija je otvorena simbolično 8. marta 2020. godine. Nakon samo pet dana, zatvorena je s uvođenjem prvih mjera vezanih za pandemiju COVID-19. Prošlog ljeta ponovno je otvorena, a u međuvremenu su učvršćena partnerstva sa onima čiji proizvodi i radovi su zastupljeni u ovoj radnji, smještenoj u kamenoj kući u sklopu znamenitog Starog mosta.
„Ovo je iz hobija preraslo u pravi posao“, priča uz osmijeh Emica i objašnjava kako joj, uz već zahtjevan posao vođenja prvog i jedinog centra za reproduktivnu medicinu u Hercegovini, Handmade Art Gallery predstavlja veoma važno ostvarenje.
Odluka da se fokusira samo na proizvode koje prave žene od nje je zahtijevala istraživanje i pažljivo birane kontakte. Prisjeća se kako je neke od prvih savjeta i kontakata potražila u sličnoj prodavnici u Trebinju – „Hercegovina House“.
„Žene sam kontaktirala jednu po jednu, pretraživala po internetu“, kaže ona i dodaje kako su joj u trebinjskoj prodajnoj galeriji dali nekoliko preporuka. „Bila sam kod njih i uzela dosta adresa i gazdinstva koje vode žene, a ostale sam kontaktirala preko Instagrama.“
Danas su žene čiji su proizvodi i radovi zastupljeni na policama Handmade Art Gallery većinom iz Hercegovine, uključujući Grude, Ljubuški, Čitluk, Gacko, Bileću, Trebinje, a nekoliko ih je i iz Bosne, iz gradova poput Tešnja i Sarajeva.
„Rukotvorine su super, imamo keramiku, sapune, ali turisti najviše uzimaju nešto prehrambeno, džemove, ajvare, poslastice, likere, rakije, nešto što se može pojesti“, kaže Emica. „I ja kad putujem uvijek gledam može li se nešto probati od hrane, pa ako mi se svidi, da ponesem.“
„Ovdje preko 60 žena zarađuje za svoju svakodnevicu, a neke samo ovdje prodaju, jer nisu dobile priliku negdje drugo. Neki od razloga su administrativni, jer većina žena nema registrirano gazdinstvo“, kaže ona. „Mi njihove proizvode prodajemo kao suvenire, i neke preko drugih gazdinstva, koja su pristala da uzimaju tuđe proizvode.“
Pojašnjava kako većina žena dolazi u Mostar i donosi svoje proizvode, što je prilika da se upoznaju i imaju lični kontakt. Ističe kako je među njima i nekoliko koje su izbjegle iz grada uslijed rata i prvi put su u Mostar došle ovim povodom, što smatra velikim pomakom.
Položaj poduzetnica
Ova rođena Mostarka na studije u Štutgart je otišla 1992. godine. Nakon započete uspješne karijere, 2010. godine se vratila u BiH, a osim embriologije i promovisanja proizvoda i poduzetništva žena, angažovana je i u udruženju koje radi na zbrinjavanju životinja.
Govoreći o položaju žena u poduzetništvu u Bosni i Hercegovini, ocjenjuje kako je ta pozicija teška jer i dalje u bh. društvu postoje predrasude „da žene možda ne bi trebale biti poduzetnice i da bi njima mjesto trebalo biti negdje drugo“.
„Ukoliko je žena jako uspješna onda ‘sigurno ima nekoga ko je gura’, ‘žena sama za sebe ne može biti uspješna’ – primjećujem da ljudi tako razmišljaju “, ocjenjuje Emica. „Mislim da bi se žene trebale više boriti. Kod nas još uvijek vlada to da je jako bitno šta neko kaže i šta neko misli o nama. Onog momenta kad se prestanete bojati šta će neko reći o vama, tada ne postoje više nikakve granice.“
Kroz BizUp je upoznala mnogo poduzetnica iz Bosne i Hercegovine, koje, kao i ona, rade na pravljenju važnog koraka naprijed u svojim mladim biznisima. Handmade Art Gallery vidi kao projekt koji želi razvijati kroz različite programe podrške i nastoji uvidjeti i nove načine na koje može da ga poboljša. Za sada je fokusirana na brendiranje proizvoda i privlačenje turista za koje želi da mogu „prepoznati razliku između nas i drugih“.
„Mislim da mi ne promovišemo dovoljno svoju državu, mislimo da je negdje nešto bolje ili da je nešto strano ljepše. Ne mislim tako. Mislim da smo mi najbolji“, zaključuje Emica odlučno. „Mi smo ovdje kao prozor u svijet. Ovdje svi dođu i to je prilika za nas sve da ‘izađemo u svijet'“.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Ekonomsko osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini – izgradnja boljeg“ koji provodi UN Women u BiH uz finansijsku podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva.