Globalni rast će se smanjivati do 2023. godine, povećavajući rizik od “otežanog zaduživanja”

Nakon snažnog oporavka u 2021., globalna ekonomija se suočava s izrazitim usporavanjem uz prijetnje uzrokovane novim varijantama Covid-19 i povećanjem inflacije, duga i nejednakosti prihoda, što bi moglo ugroziti oporavak u ekonomijama u nastanku i razvoju, navodi se u najnovijem izvještaju Svjetske banke pod nazivom Globalni ekonomski izgledi.

Očekuje se osjetno usporavanje globalnog rasta s 5,5 procenata u 2021., na 4,1 procenat u 2022. i 3,2 procenta u 2023., kako se neobično velika potražnja iz prethodnog perioda bude smanjivala, a fiskalna i monetarna podrška prekidala širom svijeta.

Brzo širenje omikron varijante ukazuje da će pandemija, vjerovatno, u kratkoročnom periodu i dalje nastaviti da prekida ekonomske aktivnosti. Pored toga, primjetno usporavanje u glavnim ekonomijama – uključujući Sjedinjene Države i Kinu – će uticati na vanjsku potražnju u ekonomijama u nastanku i razvoju. U vremenima kada vlade u mnogim zemljama u razvoju nemaju prostora za pružanje potrebne podrške ekonomskoj aktivnosti, novi valovi Covid-19, trajna uska grla u lancu snabijevanja i inflatorni pritisak, kao i povećane finansijske osjetljivosti u velikim područjima u svijetu, bi mogli povećati rizik od otežanog zaduživanja.

– Svjetska ekonomija se istovremeno suočava s Covid-19, inflacijom i neizvjesnosti politike i ne zna se kakva će biti potrošnja i monetarne politike vlada. Sve veća nejednakost i sigurnosni problemi su naročito štetni za zemlje u razvoju. Da bi se više zemalja postavilo na povoljnu putanju rasta, potrebno je koordinirano međunarodno djelovanje, kao i sveobuhvatan niz odgovora nacionalnih politika – rekao je David Malpass, predsjednik Grupacije Svjetske banke.

Usporavanje će se poklopiti s povećanjem razlika u stopama rasta između naprednih ekonomija i ekonomija u razvoju. Očekuje se da će se rast u naprednim ekonomijama smanjiti s 5 procenata u 2021. na 3,8 u 2022. i 2,3 u 2023. – što predstavlja nivo, iako opadajući, dovoljan da se proizvodnja i investicije varate u pred-padnemijske trendove u tim ekonomijama. Međutim, u ekonomijama u nastanku i razvoju se očekuje pad sa 6,3 procenta u 2021. na 4,6 u 2022. i 4,4, u 2023.

Sve napredne ekonomije će do 2023. dostići puni oporavak proizvodnje; dok će proizvodnja u ekonomijama u nastanku i razvoju ostati 4 procenta ispod pred-pandemijskog obima. Za mnoge ranjive ekonomije, to će nazadovanje biti čak i veće, proizvodnja u slabim i sukobima zahvaćenim ekonomijama će biti 7,5 procenata ispod svog pred-pandemijskog obima, a kod malih otočnih država 8,5 procenata ispod.

U međuvremenu, rastuća inflacija – koja naročito teško pogađa radnike s niskim primanjima – ograničava monetarnu politiku. Na globalnom nivou i u naprednim ekonomijama, inflacija je na najvišim nivoima još od 2008. Na tržištima u nastanku i ekonomijama u razvoju, dostigla je najviši nivo od 2011. Mnoge ekonomije u nastanku i razvoju povlače svoju podršku politike da bi suzbile inflatorni pritisak – dosta prije završetka oporavaka.

Najnoviji izvještaj Globalni ekonomski izgledi sadrži analitičke odjeljke koji daju aktuelni uvid u tri prepreke koje se javljaju i stoje na putu trajnog oporavaka u zemljama u razvoju. Prvi odjeljak, o dugu, poredi posljednje međunarodne inicijative za prevazilaženje problema neodrživog duga u zemljama u razvoju – Zajednički okvir G20 – s prethodnim koordiniranim inicijativama za olakšanje smanjenja duga. Uz napomenu da je Covid-19 doveo ukupni svjetski dug do najviših nivoa u posljednjih pola stoljeća, iako je okruženje kreditora postalo izuzetno složeno, zaključuje da će se buduće koordinirane inicijative za smanjenje duga suočavati s većim poteškoćama za ostvarivanje uspjeha. Primjena iskustva stečenih tokom prethodnih restrukturiranja na Zajednički okvir G20, može povećati njegovu efektivnost i izbjeći nedostatke s kojima su se suočavale ranije inicijative.

– Odluke koje kreatori politike donesu u narednih nekoliko godina će odrediti tok naredne decenije. Neposredni prioritet bi trebalo biti osiguranje šire i ravnomjernije raspodjele vakcina, tako da se pandemija može staviti pod kontrolu. Ali rješavanje neostvarivanja napretka na razvoju, kao što je rastuća nejednakost, će zahtijevati istrajnu podršku. U vremenima visokog duga, od ključnog značaja će biti globalna saradnja da bi se pomoglo na povećanju finansijskih resursa za zemlje u razvoju, tako da one mogu ostvariti zeleni, otporan i inkluzivan rast – rekla je Mari Pangestu, upravna direktorica Svjetske banke za razvojnu politiku i partnerstvo.

Drugi analitički odjeljak ispituje uticaje ekspanzije i recesijeciklusa na cijena proizvoda za tržišta u nastanku i ekonomije u razvoju, od kojih većina zavisi u velikoj mjeri od izvoza proizvoda. U izvještaju se navodi da su ti ciklusi bili naročito intenzivni u posljednje dvije godine, kada su cijene proizvoda doživjele kolaps s pojavnom Covid-19, a potom su se, prošle godine povećale, u nekim slučajevima do najviših nivoa do sada. Globalna makroekonomska kretanja i faktori snabdijevanja roba će vjerovatno uticati na nastavak ekspanzije i recesije ciklusa na tržištu proizvoda. Za mnoge proizvode, ti se ciklusi mogu pojačati faktorima klimatskih promjena i energetske tranzicije u cilju napuštanja fosilnih goriva. Analiza takođe pokazuje da su porasti cijena roba od 1970-tih bili uglavnom veći od njihovih padova, stvarajući značajne prilike za snažniji i održiviji rast u zemljama izvoznicama – ako provode discipliniranu politiku tokom perioda rasta, da bi iskoristile povoljne okolnosti.

Treći analitički odjeljak istražuje uticaj Covid-19 na nejednakosti u svijetu. Navodi da je pandemija povećala nejednakost prihoda u svijetu, dijelom dovodeći do preokreta u napretku ostvarenom u prethodne dvije decenije. Pandemija je povećala nejednakost i u mnogim drugim sferama ljudske aktivnosti – raspoloživost vakcina; ekonomski rast; pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti; te obim gubitka radnih mjesta i prihoda, koji se pokazao većim za žene, nisko-kvalificirane i radnike u neformalnom sektoru. Taj trend bi mogao ostaviti trajne posljedice: na primjer, gubici ljudskog kapitala uzrokovani prekidom obrazovanja se mogu preliti na naredne generacije.

– U svjetlu projiciranog usporavanja rasta proizvodnje i investicija, ograničenog prostora za intervencije politike i značajnih rizika, koji zasjenjuju izglede, ekonomije u nastanku i razvoju će trebati pažljivo prilagoditi svoju fiskalnu i monetarnu politiku. Takođe trebaju provesti reforme da bi otklonile posljedice od pandemije. Te reforme bi trebale biti dizajnirane da unaprijede investicije i ljudski kapital, dovedu do preokreta u nejednakosti prihoda i rodnoj nejednakosti i da se suočavaju s izazovima klimatskih promjena – rekao je Ayhan Kose, direktor Grupe za izglede Svjetske banke.