Extreme Bosna Service: Idu tamo gdje drugi ne mogu ili ne smiju

“Extreme Bosna Service“ ogranak je Sportsko-rekreativnog kluba ”Bosna“ iz Zenice, a pružaju usluge radova pod vodom kao i radova na visinama, te druge vrste poslova za koji mnogi nisu stručni ili pak dovoljno hrabri.

”Extreme Bosna Service“ postoji nekoliko godina, a u posljednje dvije godine obim poslova proširio se iz Zenice i na druge gradove, poput Sarajeva, gdje su timovi ovog neobičnog servisa pružali svoje usluge. U timu ”Extreme Bosna Service“ nalazi se mali broj ljudi, ali stručnjaka u svojim oblastima alpinizma, ronjenja, spašavanja pod vodom i na vodi te inženjera mašinske struke.

Dajan Vinovčić diplomirani je inženjer mašinstva i sportista dugi niz godina. Jedan je od osnivača SRK ”Bosna“ te ”Extreme Bosna Servisa“. U trenutku snimanja radio je sa kolegom i prijateljem Sanjinom Smrikom na fasadi jedne zgrade od 17 spratova, nakon čega se susreo sa reporterom Anadolu Agency (AA) na krovu zgrade na kojoj rade dok su premještali užad kako bi nastavili s poslom.

Ovaj servis nastao je prije neke tri godine iz iskustva koje su članovi tima stekli kroz bavljenje sportom, ali i formalnim obrazovanjem.

”Razvili smo više nekih sekcija, pa i ”Extreme Bosna Servis”, iz iskustva koje posjedujemo, a pogotovo zahvaljujući jednom članu našeg tima, dugogodišnjem planinaru i alpinisti, Sanjinu Smriki. Sve je krenulo spontano, počeli su nas ljudi zvati da odradimo određene dijelove posla, pa je to krenulo u Zenici, a zatim se proširilo i na Sarajevo, gdje smo radili dosta projekata, čišćenja velikih staklenih površina poput ‘ASA Holding’ zgrade“, rekao je Vinovčić.

– Posao atraktivan i profitabilan –

U Zenici, kaže Dajan, su postavili većinu bilboard reklama na zgradama, a projekat na kojem trenutno rade je sanacija fasade na jednoj zgradi od 17 spratova u zeničkom naselju Mokušnice.

Iako opasan, Vinovčić kaže kako je posao izuzetno dinamičan, ali i profitabilan.

”Svaki dan stičemo nova iskustva, posao je atraktivan i profitabilan jer nema velike konkurencije u cijeloj Bosni i Hercegovini, jer ne može svako ovo ni da radi, čovjek mora prije svega biti i psihički i fizički spreman“, rekao je Vinovčić.

S obzirom da je ”Extreme Bosna Service“ ogranak SRK ”Bosna“ koji postoji od 2008. godine, svi članovi ovog kluba, njih nešto više od 60 mogu biti članovi ovog servisa, ovisno o njihovim sposobnostima.

”U ‘Extreme Bosna Service’ radi jedan dio članova, onih koji su obučeni i spremni za ovakve poslove. Nije dovoljno biti samo alpinista, nego morate naprimjer, biti i dobar građevinar, znati koristiti sve mašine, bušilice, da znate koji borer, šaraf ili vijak ide, tako da nas ovdje imamo sedam do osam trenutno“, objasnio je Vinovčić.

Napomenuo je kako članovi ”Extreme Bosna Service“ ne rade samo na visinama, nego i pod vodom, s obzirom da je upravo SRK ”Bosna“ i zvanična služba za spašavanje na i pod vodom Grada Zenice.

”Mi posjedujemo najveći broj licenciranih ronioca u Bosni i Hercegovini. Nas ima čak 13 koji imamo prvu, drugu ili treću instruktorsku zvijezdu. Imamo svu opremu potrebnu za obavljanje zadataka pod vodom, tražimo utopljenike, automobile kada padnu u vodu ili radove pod vodom. Jedan od najvećih poslova je bio sanacija brane u naselju Kanal u sklopu Arcelor Mittala“, objasnio je Vinovčić.

– Strah je prisutan –

Kaže da je na svakom poslu koji obavljaju strah prisutan, jer, da nema straha, bahato bi se ponašali pri izvršenju zadataka, a onda je i veća šansa da se dogodi nešto loše.

”Strah savladamo razumom, jer koristimo certificiranu i licenciranu opremu. Sve je markirano. Stepen užeta koje mene drži je 12, dakle, može da izdrži 12 mojih težina, tako da opasnosti ima. Na ovom poslu nam je najveća opasnost da nam ne padne nešto na glavu, komad fasade, čekić ili nešto takvo, ali kao inženjer mašinstva spojio sam dva u jedan jer se dotiče moje struke i spojio ugodno s korisnim“, zaključio je Vinovčić.

Nakon kratkog razgovora, Vinovčić i njegov kolega i prijatelj, Sanjin Smriko premjestili su užad kako bi mogli nastaviti svoj zadatak na drugom dijelu fasade, nekih 50 metara iznad zemlje.

Rade se posljednje provjere užadi, kopči, nakon čega Vinovčić i Smriko prelaze preko ograde terase i počinju se spuštati niz fasadu zgrade kako bi izbušili nove rupe za klinove kojima će pričvrstiti fasadu.

Iako osigurani, trenutak dok prelaze preko ograde terase zgrade i oslanjaju se samo na užad koja ih čuvaju, postoji dosta nervoze i u tim trenucima koncentracija mora biti maksimalna kako bi se primijetile eventualne greške i ispravile na vrijeme. Vinovčić napominje kako jedno uže može da izdrži oko 1200 kilograma.

Nakon prelaska i završenih provjera, uzimaju svoj alat i nastavljaju sa poslom prema zemlji.