Ena se vratila iz Njemačke i pokrenula biznis: “Fizički je naporno, ali ja to volim”

U Bosni i Hercegovini posljednjih godina prisutan je trend odlaska mladih ljudi u potrazi za boljim prilikama i kvalitetnijim životom. Mnogi ih faktori podstiču da traže sreću van granica svoje domovine. Iako mnogi odlaze, postoji i značajan broj onih koji se vraćaju i čije su priče inspirativne.

Ena Zolić se prije šest godina odlučila vratiti u Bihać iz Njemačke gdje je rođena i završila studije. S ljubavlju, energijom i entuzijazmom na pet dunuma zemlje podigla je plantažu lješnjaka, a već ove godine ubire i značajniju količinu plodova koju plasira na tržište. I na tome ne namjerava stati.

Iako ne skriva da je ponekad naporno, kaže – formula je voljeti ono što radiš.

“Jeste fizički naporno, ali ja to volim”

“Radila sam raznorazna istraživanja, koju kulturu bih mogla ovdje da posadim. Vidjela sam da su klimatski uvjeti idealni za uzgoj lješnjaka. Dugo sam imala tu ideju. Jeste fizički naporno, ali ja to volim. Kad ja to volim i kad nešto radim s puno ljubavi, onda to meni nije naporno. Još pogotovo ako oko sebe imam ljude koji volim, koji su mi velika podrška, onda tu bude malo šale, malo pjevanja, malo muzike i dan prođe čas posla. I na kraju, kad pogledam ovo i kad vidim šta smo stvorili, to je meni, znači… nema ništa ljepše”, kaže Ena za BHRT.

Istovremeno radi na proširenju svoje plantaže, podizanju novih zasada, a planira i kupovinu neophodnih poljoprivrednih mašina koje su preduslov za intenziviranje proizvodnje. U poslu i idejama prati je suprug koji joj je veliki oslonac i podrška.

“Ja sam odlučio Eni biti podrška u ovom svemu, u ovoj priči, u ovoj ljepoti, takoreći, da joj pomažem gdje mogu. Puno, puno sam ponosan na Enu, da je ona ovo otpočela svojim rukama. Ovaj posao je odmor za dušu. Ja se, inače, bavim nečim drugim, ja se bavim informatikom, ovo je nešto kao, baš, odmor za dušu”, govori suprug Ahmed Uzejnović.

“I u BiH se uz rad i trud može ostvariti san”

Svojim vlastitim primjerom, Ena kaže, želi pokazati mladima kako se i u Bosni i Hercegovini uz rad i trud može ostvariti san.

“Svaki put kad čujem da je neko otišao, stvarno mi bude iskreno žao, jer smatram gdje god da se nalazite u ovom svijetu, uvijek možete naći neku mogućnost da pokrenete neki biznis. Trebate jednostavno vjerovati u sebe. Mislim da mladi koji imaju neku ideju – često već na početku to stane jer nemaju hrabrosti, ne usude se, pitaju se hoću li ja to uspjeti, hoće li šta biti od toga. Možda nemaju dovoljno podrške, ali ako ne probate, onda nikada ne možete imati uspjeha”, smatra Ena.

Enina priča dokaz je kako sunce tuđeg neba ne grije kao kod kuće. Sigurnu budućnost u Njemačkoj zamijenila je za teži i neizvjesniji put, ubijeđena da će na koncu uspjeti.