DW: Ekonomija u BiH – Nova godina bez plaća

Stručnjaci tvrde da se ekonomska situacija u BiH polako popravlja, no tako ne misle hiljade radnika, od kojih neki plaće nisu primili više od dvije godine.

Sarajevska “Hidrogradnja” bila je firma gigant u bivšoj državi. Imala je zavidnu zastupljenost na inozemnom tržištu te je gotovo vladala gradilištima velikih energetskih postrojenja, ali i zgrada u Libiji i Iraku. Nekadašnji gigant danas je na izdisaju, a stotine radnika te firme posljednje plaće se niti ne sjećaju. Novu godinu dočekuju uz skromne pakete hrane koje im je firma osigurala, piše Deutsche Welle.

“Hidrogradnja ne uzima poslove već tri godine, a radnici nisu primili plaće već 25 mjeseci. Sedam godina nam već nije uplaćeno zdravstveno osiguranje, a penziono više od 12 godina. Država nam duguje oko 50 miliona konvertibilnih maraka”, kaže Redžep Tufekčić, nekada stručnjak za upravljanje kranovima za teške terete, danas čovjek koji zastupa radnike “Hidrogradnje” kao predsjednik njihovog sindikata.

Sami protiv sebe

Redžep ne može objasniti zašto vlada Federacije BiH, kao 67-postotni vlasnik “Hidrogradnje”, već godinama, kako kaže, radi protiv vlastite firme postavljajući “podobne menadžmente koji neće uzimati poslove, izlaziti na tendere, a koji će prodavati imovinu firme i zaduživati se kod banaka”. “Prodajom imovine namire se svi osim radnika, odnosno imovina se prodaje da bi se namirili dugovi bankama i ostalim potražiteljima”, tvrdi Tufekčić.

Problem se vjerovatno krije u navikama i odnosu javnog sektora prema firmama, dok je stanje u privatnom sektoru znatno bolje, tvrdi Hako Duljević, osnivač i vlasnik građevinske kompanije “Duljević”. Tvrdi da je firma koju je osnovao u martu 2001. godine i koja je pored BiH zastupljena i u Crnoj Gori i Njemačkoj, stopostotno vezana za privatni sektor, jer se “poslovi u javnom sektoru dodjeljuju isključivo političkim linijama”.

“I pored toga što je u zemlji loša politička situacija, koja itekako negativno utiče na razvoj ekonomije, mi smo uspjeli da opstanemo i da ‘preplivamo’ taj najgori period. Svjedok sam da je, gledano unatrag deset godina, dvije trećine građevinske operative u BiH nestalo. Dakle, postojeće firme, a posebno firme iz prethodnog sistema, mogle su i da opstanu samo u onom prethodnom sistemu, a sada su došle pod udar novih trendova i ne mogu se nositi s tim”, tvrdi Duljević. Dodaje kako je ključ uspjeha njegove firme, koja samo na području Sarajeva ima više od 260 uspješno realiziranih projekata, kao i učešće u projektu Porte Montenegro u Tivtu, ali i izgradnju Sparkasse zgrade u njemačkom gradu Hildenu, sažet u dvije komponente.

Ljudskost i ‘Pünktlichkeit’

“Jedna komponenta je ljudska, posebno u pogledu ispunjenja obećanog, date riječi, što nosim sa Peštera, iz Sandžaka, odakle sam rodom, a druga je poslovna dimenzija koju nosim iz Njemačke, gdje sam naučio puno stvari i puno toga prenio ovdje na naše tržište. Termin koji sam tamo naučio i koji često koristim je ‘Pünktlichkeit’, odnosno tačnost. Te dvije dimenzije pomogle su mi da budem bolji od drugih, a to je korektan pristup prema poslovnim partnerima, investitorima, ali i kvalitet koji se podrazumijeva”, kaže Duljević.

Dvadeset godina nakon rata koji je u potpunosti uništio bosanskohercegovačku privredu stabilno ekonomsko razdoblje još se ne nazire. No, kako smatraju stručnjaci, nije sve tako crno. Ono što trenutno koči vidljiviji napredak, kako smatra dr. Duljko Hasić, direktor ECOS instituta za edukaciju Vanjskotrgovinske komore BiH, je “i dalje izraženi visoki stepen korupcije, sive ekonomije, zatim oblast harmonizacije zakonskih propisa na teritoriji BiH, ali i preuzimanje direktiva, odnosno pravnih stečevina EU”. “Zbog neharmonizacije zakonskih propisa stvara se nesigurnost za one koji žele ulagati u BiH, što potvrđuje i nizak nivo direktnih stranih investicija”, kaže Hasić.

Strane investicije – dramatično stanje

U poslijeratnom periodu, kako navodi Hasić, “BiH je uspjela privući nekih desetak milijardi maraka direktnih stranih investicija, što je nedovoljno za brži ekonomski rast. Do 2009. godine stopa rasta je bila zavidna, ali od 2009. do danas bilježimo zaista drastičan i dramatičan pad. Tu govorimo o prosjeku od 300 do 400 miliona maraka stranih investicija, što je nedovoljno za značajnije poslove i za brži ekonomski rast.”

Hasić ipak nije pesimista. Navodi da su u 2015. godini napravljeni određeni pozitivni pomaci u ekonomiji BiH. “Tu ističem značaj u oblasti vanjsko-trgovinske razmjene, gdje je na godišnjem nivou unaprijeđen izvoz, smanjen uvoz, a za izvjestan procenat i iznos smanjen je i trgovinski deficit i ono što je vrlo bitno, povećana je pokrivenost uvoza izvozom”. Dobri signali, dodaje, dolaze i iz proizvodnje, gdje su u pojedinim granama zabilježeni pomaci, a što se odrazilo i na kvalitet ukupne trgovinske razmjene.

“Naime, BiH je poboljšala strukturu trgovinske razmjene u smislu kvalitetnijeg izvoza finalnih proizvoda, a manje, kao što je do sada bio slučaj, izvoz sirovina i polufabrikata. Posebno valja istaći da se u oblasti metaloprerade proizvodi iz BiH u finalnom obliku ugrađuju u složene i izuzetno zahtjevne proizvode u Francuskoj i Njemačkoj, npr. u vozila Mercedesa, VW-a, Audija i Porschea, a radi se o visoko sofisticiranim proizvodima, što znači da smo dobili povjerenje da udovoljavamo traženoj strukturi, infrastrukturi i kvalitetu”, tvrdi Hasić.

Premda bi na osnovu stanja ekonomije u BiH bilo teško tako zaključiti, Hasić ističe da je u 2015. zapažen i pomak u zapošljavanju, pa je, kaže, zaposleno nešto više od deset hiljada ljudi i to mahom u građevinskom sektoru, a pomaci se bilježe i u privrednim granama koje su se teško oporavljale nakon rata – tekstilna industrija, drvoprerađivačka i metalna industrija, ali i turizam.

Spas u EU?

BiH se nastoji približiti Europskoj uniji, a to već ostvaruje sa gotovo 70 posto ukupne trgovinske razmjene sa Unijom. Početkom 2016. godine nastavlja se i usuglašavanje tehničkih detalja u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, a što bi se trebalo odnositi i na dodatnu liberalizaciju trgovine između BiH i zemalja članica EU. Premda, kako Hasić upozorava, liberalizacija trgovine u pojedinim segmentima može i naštetiti oslabljenoj privredi BiH, prvenstveno poljoprivredi, sudbina BiH je, bez rezerve, u EU.

Ali ono što je hipoteka BiH jeste, ističe Hasić, zabluda da se Bosni i Hercegovini postavlja barijera time što EU od zemlje traži da ispuni potrebne uslove. “Mislim da tu zabludu treba srušiti, da BiH mora napraviti odgovarajuću pripremu kako bi mogla biti ravnopravna i kompatibilna ekonomija sa ekonomijom EU i sa aspekta konkurentnosti i sa aspekta primjene standarda zakonodavne regulative, odgovarajućih zakonskih propisa, sigurnosti i svega onoga što je vezano za pravnu stečevinu EU”, zaključuje Hasić.

Napredak ka EU bi jednog dana mogao donijeti bolje dane i za “Hidrogradnju”, ako ta firma uspije opstati. Njeni tehnički kapaciteti, kao i kamenolomi i postrojenja, većinom stoje neiskorištena. Za to vrijeme, privatni sektor polako napreduje i priprema se za izazove EU. “Vrijednosti kojih se držimo i koje iz dana u dan i iz godine u godinu još upotpunjujemo će biti dovoljne da pri ulasku BiH u EU kao kompanija budemo konkurentni u svakoj državi i svakom gradu EU”, naglašava Hako Duljević, direktor istoimene kompanije i zaključuje: “I da hoćemo, mi Europu ne možemo promijeniti po svom šablonu, već ćemo morati poštivati onaj koji u EU već postoji.”