Branko Marković
Drvnu industriju najviše pogađa odlazak kvalifikovanih radnika
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, drvni sektor u 2019. godine u ukupnom izvozu privrede BiH učestvovao sa 11,2 posto, a u uvozu s 2,1 posto, dok je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 322,1 posto
Drvni sektor BiH tradicionalno je izvozno orjentiran i već dugi niz godina ostvaruje pozitivan trgovinski bilans.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, drvni sektor u 2019. godine u ukupnom izvozu privrede BiH učestvovao sa 11,2 posto, a u uvozu s 2,1 posto, dok je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 322,1 posto.
Kako je kazala sekretar Asocijacije drvne industrije i šumarstva Selma Bašagić drvna industrija u posljednjih nekoliko godina načelno u izvozu BiH učestvuje s oko 11 posto.
– Prošla godina je relativno bila dobra za drvnu industriju, ništa spektakularno, a imala je pad od tri posto u odnosu na 2018., do kojeg je došlo uglavnom kao posljedica pada izvoza ogrijevnog drveta i rezane građe, što je uredu. Namještaj je s druge strane zabilježio porast izvoza od 2,7 posto, a ukupan izvoz je bio veći od 1,330.000.000 KM, s najvećim učešćem namještaja, većim od 500 miliona. Namještaj svake godine ima trend porasta izvoza – kazala je Bašagić.
Ističe da nije sigurno šta će se desiti u narednim godinama, te da će na izvoz sigurno značajno uticati recesija na tržištu Njemačke, koje je jedno od najvećih na svijetu.
Izostanak zakona o šumama u Federaciji BiH oko isporuke sirovine i odlazak kvalifikovane radne snage predstavljaju velike probleme za drvnu industriju u BiH. Predsjednik Asocijacije drvne industrije i šumarstva Branko Marković ističe da je pred ovom industrijom mnogo izazova kako bi održala trend rasta koji bilježi u godinama iza sebe.
– Po nama ovo je najkompleksnija i najzahtjevnija grana industrije. Odlazak radne snage nas vjerovatno najviše pogađa. Imamo problem s nekvalifikovanom radnom snagom, te problem s visokim poreskim obavezama i zahtjevnim inostranim tržištem koje apsolutno ne prašta ni najmanje greške. Rješenja postoje, ali u ovom trenutku konkretnih nema jer se na nas održava stanje u cijeloj državi. Problemi se ne mogu kratkoročno riješiti, ali ja vjerujem da zajedničkim naporima do rješenja možemo doći – objašnjava Marković.
Smanjenje poreskih obaveza na plate radnika, gdje bi se dio sredstava preusmjerio na lične dohotke radnika, u određenoj mjeri bi zaustavilo odlazak radne snage u potrazi za boljim uslovima. Predstavnici drvne industrije i šumarstva tražili su od predstavnika vlasti pomoć i razumijevanje kako bi se našla rješenja za ove probleme, ali odgovor još uvijek čekaju.
– Kao privrednici uvijek smo spremni za dijalog. Tu smo u službi naših kompanija i radnika, dajemo doprinos društvu. Potrebna nam je veća sinergija društva. Mnogo bi nam pomoglo školstvo kroz kvalifikovanje radne snage i osnivanjem smjerova koji su potrebni privredi. Nedostatak kvalifikovane radne snage bi se mogao rješiti u nekoliko sljedećih godina – podvukao je Marković.
Na Mašinskom fakultetu uz pomoć USAID-a započet je projekt obučavanja, odnosno dokvalifikacije radnika drvne industrije. Kroz projekt u ovoj godini je prošlo 25 osoba, a bit će nastavljen i u narednim godinama i trebao bi u određenoj mjeri pomoći pri rješevanju problema nedostatka kvalifikovane radne snage.