Drastičan pad proizvodnje kornišona u BiH, čak od 40 posto

Ova godina je za proizvođače krastavaca kornišona bila izuzetno teška, a nastavljen je trend odustajanja od ove proizvodnje. Procjenjuje se da je 700 prozvođača odustalo od uzgoja ove kulture u proteklih pet godina.

Zbog enormnog poskupljenja repromaterijala, ali i suše, u ovoj godini bilježi se pad proizvodnje krastavca kornišona od 40 posto. Uzgojem ove kulture, uglavnom kao dodatne, još uvijek se bavi oko 2.000 poljoprivrednika u našoj zemlji, a ukupna vrijednost njihove prozvodnje je oko 20 miliona KM.

Iako se najveći dio proizvodnje izveze u zemlje Evropske unije, strahuje se da će ova loša godina uticati na daljnje odustajanje poljoprivrednika od proizvodnje kornišona.

„Totalno loša, ja se nisam nado, nisam vjerovo da će ovako biti. Prvo je poskupio repromaterijal i to, što ono kažu, drastično u odnosu cijene, i Boga mi, za sljedeću godinu teško ćemo više nastaviti ovako, ne može“, kaže za BHT Ferid Smajić, proizvođač kornišona iz Tojšića kod Kalesije.

“Manje je interesovanje isključivo radi tog poskupljenja. Krastavac, i uopšte povrtlarstvo je kultura koja traži mnogo učešća, mnogo ulaganja, ukoliko se ne uklopite u sve to onda je sve diskutabilno i dolazi do osipa, odliva zainteresovanih proizvođača“, kaže Avdo Dardagan, organizator i proizvođač kornišona iz Tojšića.

Uz probleme s poskupljenjem cijena repromaterijala i vremenskim neprilikama, posljednjih nekoliko godina se kao ključni problem za proizvođače i izvoznike kornišona javlja ograničenje rada fitosanitarne isnpekcije na granici sa Republikom Hrvatskom.

“Jedan od tih problema je i ta granica gdje mi praktično od petka u dva sata ne možemo prema EU do ponedjeljka u osam sati, doći na granicu. A kad dođemo u ponedjeljak tek ćemo izići u utorak sa granice. I onda smo došli u poziciju da dopremimo robu koja ne zadovoljava kvalitet, koja više nije uslovna“, smatra Fahrudin Delibajrić, predsjednik Skupštine proizvođača kornišona u FBiH.

Zbog ovoga svi u lancu proizvodnje kornišona trpe milionske gubitke. Iduća godina bi za proizvođače kornišona mogla biti i teža jer ne mogu više računati na podršku međunarodnih fondova, pa će biti neophodna podrška iz kantonalnih i federalnog budžeta.

„Jednu zamjenu za sredstva koja je IFAD, putem svog projekta, subvecionirao troškove proizvodnje od 40 posto, i to je donekle ublažavalo ovaj udar visokih cijena repromaterijala na konačnu dobit i zaradu proizvodača kornišona. Međutim, bez ove pomoći ta proizvodnja neće biti uopšte ekonomski isplativa“, mišljenja Suad Selimović iz Gospodarske komore Tuzlanskog kantona.

Bilo bi neodgovorno da kantonalne i federalna vlast ne podrže proizvođače kornišona jer postoje resursi za ovu proizvodnju, uspostavljena je koordinacija između proizvođača i izvoznika i, što je najvažnije, imamo tržište i kupce u Evropskoj uniji koji traže bosanski kornišon prepoznat kao kvalitetan proizvod.