Dajem dvije prosječne plate i smještaj, ali radnika – nema

Porodica Pernjak morala je u septembru prošle godine obustaviti prodaju paškoga sira iz svoje tvornice u Kolanu na hrvatskom otoku Pagu.

– Rasprodali smo – kaže Marin Pernjak, jedan od suvlasnika porodične sirane “Mih” – sve zalihe od ukupno 25 tona koje smo proizveli, a da smo imali, mogli smo još komotno prodati 15 tona. Potražnja na tržištu je naprosto takva da je ne možemo zadovoljiti.

Kako piše Slobodna Dalmacija, Pernjakovi, kao i ostali sirari s Paga, muku muče sa sirovinom, ovčjim mlijekom. Na to im se nadovezao i problem sa sobinom, niskim raslinjem, a za lokalne ljude nametnikom, koji se munjevitom brzinom širi i jede pašnjake na otoku.

– Uz ovakvo napredovanje sobine mlijeka će biti još manje. Nama definitivno sirovina jest problem, ali jedan od uzroka što se ne povećavaju količine mlijeka jest i ta sobina. Pag ne može sam riješiti problem. Život nam ovisi o ovcama, mlijeku i siru, normalno da se borimo s tim koliko možemo i znamo, ali bez sustavne pomoći sa strane, prije svega struke, i uz financijsku pomoć države i njenih institucija, izgubit ćemo bitku – upozorava Pernjak, čija je porodica u poslu sa sirom još od 1890. godine.

Po njemu, problem bi se s jedne strane mogao riješiti angažiranjem moćne mehanizacije, kao i povećanjem broja koza, ali se u tom slučaju riskira da se poremeti flora i fauna, stoljetni prirodni sklad.

Uvjeren je i da bi se rješavanjem problema sobine uz pomoć države mogao uduplati postojeći broj stada i proizvedene količine toliko nužnog mlijeka, pa samim tim u znatnoj mjeri i broj zaposlenih angažiranih u ovoj vrsti očito unosne industrije. Tu otvara, kao i brojni drugi poslodavci u Hrvatskoj, problem manjka radne sange, ali odmah nudi i rješenje.

– Dok ne otvorimo granicu radnoj snazi iz susjedne BiH, mi dovoljno radne snage u Hrvatskoj nećemo imati. Ko je izgradio jadranske hotele, ceste i sve ostalo? Pa naši susjedi koji su radili u hrvatskim kompanijama. Mi na našoj farmi imamo uvoznu radnu snagu, teškom borbom došli smo do dvoje ljudi. U Hrvatskoj, vjerujte, ne možemo naći ljude koji bi radili na farmi, iako moji radnici imaju prilično visoke plate, plus besplatan smještaj, ostala prava, rade s najmodernijom opremom.

U ovih 15 godina zapošljavao sam ljude sa svih strana u Hrvatskoj, išao od sela do grada. Ljudi možda imaju želju, ali jednostavno ne znaju ovaj posao. Možda imaju volju, ali nisu fizički spremni. Možda zamišljaju da je to imati frulicu i šetati za ovcama, ti se sunčaš, gledaš more, galebove kako guču, a ovce sve same rade. Ne shvaća se da treba znati raditi sa stokom. Zato moji čobani zarađuju dvije prosječne hrvatske plate, više nego ja kao voditelj sirane – kaže Pernjak za Slobodnu Dalmaciju.

– Pustimo te fore kako imamo 300 hiljada nezaposlenih. To, uostalom, nije ni moj problem. Ali dok ne otvorimo granice ljudima iz BiH, koji govore isti ili sličan jezik kao mi, blizu su svojih kuća, pa ih i time možemo privući, mi nećemo riješiti problem. Zato im treba osloboditi put ili će oni otići drugdje – upozorit će poznati sirar s Paga.